Zlatno srce postojanih vatrenih

Grandiozno je sportsko postignuće to što će Hrvatska igrati u finalu nogometnoga SP-a u Rusiji. U odnosu na Ćirine brončane Vatrene od prije dva desetljeća (SP, Francuska), ovaj je naraštaj otišao najmanje jedan korak dalje, a u nedjelju ćemo vidjeti hoće li i dva. Trijumf hrvatskoga nogometa u srijedu s Englezima, što ga potpisuje Zlatko Dalić, ujedno je i izravna posljedica skupa pojedinosti koje su stopljene u cjelinu činile čvrstu i stabilnu platformu za hrvatski odskok prema utakmici u kojoj će Zemlja dobiti slavodobitnika.
– Vojnik osjeti užasnu vrućinu, ali nije znao je li to od plamena (u naloženoj peći, pr. a.) ili od ljubavi. I već se počeo taliti, ali je ostao postojan, uspravan, s puškom na ramenu. Ni okom da bi trepnuo…
Prethodne tri rečenice djelić su Andersenove bajke Postojani kositreni vojnik. Geniji iz Kazališta lutaka Zadar davno su sjajno uprizorili tu bajku, a geniji iz hrvatske nogometne reprezentacije (i) s Engleskom su u srijedu bili na svoj način Andersenov kositreni vojnik. Izranjavani, trpeći posljedice različitih ozljeda, pa i fizičke iscrpljenosti, na travnjaku Lužnikija bijahu doslovce postojani vojnici. Dobar dio svijeta oplakao je Hrvatsku unaprijed smatrajući da će Englezi, ta čeljad koja je izmislila nogometnu igru, jednostavno u finale. Ali, hrvatski je izbornik Zlatko Dalić pod svojim zapovjedništvom skupio toliko postojane vojnike koliko ih nije mogao imati kolega mu (nadmene aristokratsko- kvaziintelektualne poze i odjevenoga poput likova iz sapunica) Gareth Southgate. Svoje postojane vojnike Dalić je pripremio i vodio taktikom i strategijom koja je uporište imala u mnogim dimenzijama, pri čemu je golemi pozitivni utjecaj na hrvatsku družinu došao na valu klasičnoga engleskog (zapravo, tipično neoimperijalistička i neokolonijalistička karakteristika) iskazivanja kompleksa više vrijednosti. Englezi i njihov izbornik Southgate tako su ušli u vršu, a kad jednom riba u vršu uđe…
Dalićevi finalisti, nadalje, družina su nogometaša u čijim su korijenima odrastanje u dvorištima, ulična nadmetanja u loptanju, igranje na livadama i slično što sa sobom donosi usvajanje mnogih dragocjenih i korisnih vještina, navika i mentalno jačanje do stupnja na kojemu je bio i onaj Andersenov postojani kositreni vojnik. Dakle, do onoga stupnja mentalne čvrstoće koji je i Davidu, uz mudru taktiku i optimalan izbor oružja, omogućio da nadmaši i posrami Golijata. Sadašnja hrvatska reprezentacija, k tomu, sačinjena je pretežito od ljudi koji su u kontinuiranom stanju svojevrsne bitke za opstanak. Ući među velikane, ostati među njima kao bitan čimbenik i trajati… To mogu samo najustrajniji i najveći. Southgate je na drugoj strani imao pojedince za koje se prečesto i neodmjereno ističe da su plaćeni toliko i toliko, da su čudo neviđeno i tomu slično. Ako uzmemo da i sve jest tako, njima je u konačnici nedostajalo ono što, uz milijun drugih vrlina, imaju Dalićevi ljudi – postojanost u uvjerenosti u svoju misiju i postojanost u hrabrosti.
Na koncu i neizbježno, Hrvatska u finalu nogometnoga SP-a u Rusiji došla je kao šaka u oko ovdašnjoj politikantskoj i svekolikoj drugoj kukavelji iznikloj u najboljoj boljševičkoj tradiciji, hranjenoj novcem bjelosvjetskih mufljuza i održavanoj na teško objašnjivoj mržnji prema sasma normalnoj ljubavi za domovinu. Nikakve jalne rečenice ispisane ili izgovorene u tom miljeu i hrvatskoj javnosti gurnute pod nos neće zasjeniti veličinu Dalićevih Vatrenih.
I da, Andersenov postojani vojnik nastavio je živjeti u kositrenom srcu što ga je pronašla djevojka koja je čistila peć. I uz to srce bijaše zvijezda čija je vlasnica bila mala plesačica koju je vjetar podigao i ona poletjela u istu tu peć. Mala plesačica u koju se bio zaljubio jednonogi kositreni vojnik, onaj kojemu su zločesti ljudi radili svakojake gadosti promatrajući ga i tretirajući kao ne-biće.
A Zlatko Dalić i njegovi i naši postojani Vatreni imaju – zlatno srce!