Ne može se zbog tri tone voća uzbuniti čitava država

Voća u Europi nema. Viškova nema. A kod nas? Pojavi se višak bresaka, a mi nemamo niti jednu tvornicu za preradu bresaka. Ako vi smrznete, preradite – kupac će doći sam

Ovo proljeće smo bili  optimisti što se tiče  voćarstva, jer je  ipak veliki dio  voćaka bio pošteđen elementarnih nepogoda, kaže mr. sc.  Frane Ivković, dopredsjednik i  glasnogovornik Hrvatske  voćarske zajednice kojeg smo  zatekli kako i na odmoru u  svom zavičaju provodi vrijeme posjećujući ovdašnje  voćare i pomaže im savjetujući ih u njihovom radu. Iapk,  očekivanja iz proljeća nisu se  ispunila do kraja, kazao nam  je dalje Ivković dok smo pregledali uzorni voćnjak Darija  Buljata u Baštici.
– Najprije je došlo do suše i  tamo gdje nije bilo natapanja,  bio je daleko manji urod. No,  još se gore dogodilo u posljednje vrijeme, čega smo i  bili svjedoci i u Zadarskoj  županiji da pojedini voćari nisu zadovoljni otkupnim cijenama voća. Nisu zadovoljni  iz razloga što naši trgovci nisu  svjesni da i oni moraju svoju  budućnost graditi na domaćoj proizvodnji, jer njihova logika uvoza će na kraju  ostaviti posljedice više na njih  nego na voćare, istaknuo je  mr. Ivković koji nam je svoje  tvrdnje ovako argumentirao:
 I Otkupljivači mogu  nestati
– Voćari će svojom organizacijom i uvođenjem novih  tehnologije smanjiti troškove  svoga rada i proizvoditi bolju  kvalitetu. Organizirat će se i  sami nastupati na tržištu. I  tako će veliki dio takozvanih  otkupljivača s ovih prostora  jednostavno nestati, kao što  su već nestali u nekim zemljama, primjerice Nizozemskoj ili Poljskoj, podsjeća nas  Frane Ivković.
I u tim zemljama postojali  su otkupljivači koji su voće  pripremali za tržište i nudili  ga trgovačkim lancima, no  došlo je do promjena u kojima  se situacija izmijenila.
– Voćari su u tim zemljama  doživjeli preobrazbu i uvidjeli  da će oni ako i dalje budu  samo proizvođači, oni koji samo nude svoj proizvod, a da  nisu osposobljeni, da na taj  način gube dio sredstava. I  samo na takav način vidim  izlazak hrvatskog voćarstva  iz ove krize. Mi moramo priznati da je hrvatska država  uložila ogromna sredstva u  razvoj voćarstva, bilo preko  kapitalnih ulaganja, bilo preko subvencija za podizanje  dugogodišnjih nasada. Tragično je, međutim, bilo što  voćari u početku nisu bili sposobni zaduživati se i graditi  sami hladnjače, distribucijske centre, kamione-hladnjače i ostalo. Oni su samo  podizali voćnjake računajući  da će takozvani otkupljivači  imati razumijevanja i da će  zajedno surađivati. Međutim,  otkupljivači podcjenjuju  voćare i ako se pojavi višak  voća oni jednostavno ne  računaju na svog partnera,  kazao je Ivković uvjeren da su  se otkupljivači i proizvođači u  voćarstvu morali naći kao suradnici u važnoj društvenoj  zadaći opskrbe tržišta voćem.  Za uzgoj kojeg u Hrvatskoj  postoje idealni uvjeti.
 Šljive kao breskve
– Ovo što se dogodilo u  Zadarskoj županiji dogodilo  se i u Slavoniji gdje su voćari,  također, istupili oštro tvrdeći  da ih otkupljivači ucjenjuju,  posebice kod šljive. No,  voćari se nisu mogli samo organizirati jer su sva svoja  sredstva uložili u razvoj i podizanje novih voćnjaka, a sada moraju krenuti u modernizaciju hladnjača, platformi  za berbu, sustava za natapanje, sustava protiv tuče i tek  kada to zaokruže i kada izgrade svoju distribucijsku  mrežu, tada će profitirati i  potrošači. Dobit će jeftinije  voće, a proizvođači će imati  zaradu od petanest do dvadeset posto, a treba uzeti obzir da danas neki otkupljivači  ostvaruju maržu od trideset  do četrdeset posto.
Mr. sc. Frane Ivković smatra da je ovakav razvoj događaja jedini realan ukoliko  hrvatski voćari žele opstati, a  podvlači da to nije stav samo  Hrvatske voćarske zajednice,  nego i Europske unije:
– EU nam je rekla, vi voćari  niste još osposobljeni za Europu. Vi ako uđete u EU s  ovakvim voćnjacima i s ovakvim načinom proizvodnje i trgovine vi ćete propasti, i EU  će nam pomoći. Pomoći će  voćare sa 60 posto bezpovratnih sredstava, Hrvatska  država mora dati 25 posto i to  se obvezala prema EU, a na  voćaru ostane još 25 posto,  kazao nam je Ivković koji je  bio u izaslanstvu koja je nedavno bila u Poljskoj, koja je  najbolje od svih europskih zemalja primijenila sustav organizacija poljoprivrednih  proizvođača. Do posjeta je  došlo zahvaljujući zalaganju  hrvatskog veleposlanika Ivana dell’Vecchia.
– U Varšavi su nas primili na  visokoj razini i iznijeli nam  koncept proizvođačkih grupa  i proizvođačkih organizacija.  Poznavajući situaciju u Europi, mogu vam kazati da je  Poljska jedina država koja je  uspjela do maksimuma izvući  tu pomoć. Pojedine grupe su  u Poljskoj dobile pomoć od 20  pa do sto milijuna eura! I oni  su se udružili i izgradili potpunu infrastrukturu uz pomoć Europe i Poljske te četvrtinu vlastitog ulaganja. Mi  smo vidjeli kod njih kako to  funkcionira: prva, druga i industrijska klasa. Njihova prosječna cijena jabuke,  uključivo sve tri klase prosjek  je 49 do 52 eurocenta, što je  fantastična cijena za proizvođače. Nadalje, proizvođači  izravno prodaju svoje voće trgovačkim lancima, sami idu u  izvoz, bez posrednika koji ih  guši. Isto je bilo i u Nizozemskoj dok država nije pomogla nizozemskim voćarima da se osposobe. Taj poljski  model je jedini koji je od svih  država uspio i oni su danas,  primjerice, najveći proizvođači jabuka u Europi. Talijani imaju dva, a Poljaci tri  milijuna tona, otkrio nam je  Ivković, no i u ovom podatku  mogu se izvući i dodatne pouke za naše voćare.
 Veletržnica koja  funkcionira
Naime, Poljska nema takve  ekološke uvjete kakve ima  Hrvatska te su se u razvoju  voćarstva morali preorijentirati i na nove sorte i na nove  podloge, ali kako nam je kazao Ivković, tamo sve to funkcionira.
– I tamo su oni voćari koji se  nisu udružili u organizacije ili  grupe koji su mislili sami prodavati, oni su jednostavno  propali kada je profunkcioniralo tržište. I zato ja savjetujem hrvatskim voćarima,  ali i povrćarima da se udruže  na ovaj način. To nisu nekakve prijašnje zadruge,  njihov voćnjak će ostati  njihov, ali velike količine voća  i povrća se na svjetskom  tržištu uvijek mogu plasirati.  Jednako kao što brodovi s naftom kruže po oceanu, jednako je i s voćem. Ako imate  mogućnosti skladištiti ga i pakirati i sačuvati, ono će naći  kupca jer uvijek je negdje nedostatak voća u svijetu i to je  jedini način. Mi imamo veletržnice u Osijeku, Rijeci,  Splitu, Benkovcu i niti jedna  ne funkcionira, a u Poljskoj  smo vidjeli veletržnicu koja  funkcionira savršeno. I zato  kažem mlađim kolegama ako  se ne budemo udružili i iskoristili te voćarske fondove,  opet ćemo biti posljednji po  voćarskoj proizvodnji, a pop  tehnologiji iza Albanije, ustvrdio je Frane Ivković koji  jedino u takvom vidu organiziranja vidi način da se za  ubuduće spriječe slučajevi  kao što je krčenje bresaka u  Zadarskoj županiji ili najavljeno krčenje šljivika u Slavoniji.
Budućnost koju su mr. Ivković i drugi koji su posjetili  Poljsku vidjeli i koje žele prenijeti domaćim proizvođačima, uvjerili su ih da se  pravilnim organiziranjem  može doći do prave razine  proizvodnje i do toga da  voćari u Hrvatskoj žive standardom koji imaju voćari u  zapadnoj Europi. Morat će se,  naglašava i te kako raditi u  voćnjaku, uvijek je moguće  da se dogodi i pojedinačni  slučaj neuspjeha, ali za  većinu ovo je jedina šansa, a  mogućnosti voćarstva su još  uvijek velike.
– Voća u Europi nema.  Viškova nema. A kod nas?  Pojavi se višak bresaka, a mi  nemamo niti jednu tvornicu  za preradu bresaka. Ako vi  smrznete, preradite – kupac  će doći sam. Ove godine me je  zvalo toliko Rusa i tražili su  toliko šljiva, jabuka, bresaka..  Upućivao sam ih na Zadar i  na dolinu Neretve, ali oni su  mi kazali da ne mogu skupiti  jedan šleper bresaka. A što će  njima jedan šleper bresaka i  da ga skupe. Njima treba garancija da će svaki tjedan imati najmanje 3, 4 do deset šlepera voća za Moskvu i da s  pojavimo tamo na tržištu s  vašom kvalitetnom breskvom. No, nama se pojavi tri  tone viška nekoga voća i već  je cijela država na nogama,  umjesto da se organiziramo  da znamo gdje i koliko čega  imamo i da to možemo sve  prodati. Istovremeno nam fali  nasada jabuka, šljiva, bresaka, krušaka, svega, a ljudi ne  mogu prodati? Ne mogu jer s  malim količinama ne može se  prodati ništa. Ali udruženi, to  je drugo. U Poljskoj proizvođačka grupa ima između 60  i 120 članova. Primjerice,  proizvođačka grupa jabuka,  krušaka, bresaka i – kupusa.  Tako su se udružili, kaže ivković.
Udruživanje se provodi temeljem boljeg nastupa na  tržištu, ali i uz obvezatni razvojni program. Novac se ne  može dobiti samo za golu  proizvodnju. Potreban je razvoj, planovi za hladnjače, distribucijske centre, pakirnice,  palete, platforme za berbe,  kao i kamioni hladnjače za  prijevoz, pojasnio nam je Frane Ivković koji ističe da je  današnji način prijevoza voća  u Hrvatskoj zapravo nedopustiv.
– Mi smo jako slabo iskoristili i IPARD i SAPARD.  Oni koji su donosili pravilnike kao da su ih donosili  protiv hrvatske poljoprivrede. Nisu ih dobro uskladili. I  sam sam doživio da se kaže  onaj tamo Ivković on ima 35  ha zemlje, zašto bi se on dalje  širio, njemu je predobro, a ja  nisam ni jedan hektar zemlje  kupio od države, nego sve privatno. I ako ste samostalni i  borite se za struku, onda vam  ne mogu naći crnu mrlju, istaknuo je Ivković koji je prokomentirao i svoja iskustva iz  Poljske glede voćarstva na zadarskome području:
 Mehanizacija i radna  snaga
– Ako voćari ovdje ostanu  kao i do sada, to znači da  svatko radi za sebe, svatko  traži svoga kupca i slično te  ako uđemo EU, oni će teško  moći ovladati tržištem.  Možda ovdje zadarskim, ali  sigurno neće moći nastupiti  na europskom tržištu. A  upravo zadarsko područje od  svih hrvatskih područja ima  blistavu budućnost u voćarskoj i povrćarskoj proizvodnji. Od Nina do Skradina – to  je idealno područje. Ljudi se  boje problema radne snage,  ali ako vi osuvremenite svoju  mehanizaciju, više vam ne  treba puno ljudi niti u berbi.  Ako berete s platformama  ručno to je 600 do 800 kg, a sa  suvremenim pomagalima  2.500 do 3.000 kg. Primjerice,  jabuka i s time za triput smanjujete broj radnika. K tome  radnik radi lakši posao, ali ne  može zabušavati jer ga stroj  vuče. I tako će svi zaraditi. A  bogatstvo Zadarske županije  je u breskvama, kasnim sortama jabuka, maraška, stolne  šljive koje su u izvozu zapravo broj jedan, zahvalnija i  od jabuka koliko se traži. U  Europi jedino Francuska, Italija i Hrvatska mogu uzgajati  sve tri vrste voća: kontinentalno, mediteransko i subtropsko, ali moramo se  uključiti u svjetske cijene  voća. Kazao sam i kada su  ovdje krčili nasade bresaka  da je cijena od 4,5 do 5 kuna  da je za proizvođača dobra.  Za jabuke od 2,80 do 3 kune,  to je dobra cijena s kojom  može opstati, proizvoditi i ići  u razvoj. Ali tu cijenu ne  možete postići s proizvodnjom do deset tona bresaka  po hektaru. I ako vam devedest posto nije prva klasa –  vi ne možete opstati. I Europa nas na to sili, jer oni  bolje znaju našu proizvodnju  nego mi sami. Rekli su mi  ćemo vam pomoći, razvijete  se, oni koji budu dobro radili  će opstati, jer Europi fali  voća, zaključio je mr. sc. Frane Ivković.

Nije višak nego manjak šljive

Neredi koji su na našem području izbili zbog breskve, prijete i Slavoniji, ali zbog šljive:
– Šljiva je jedna voćna vrsta koja se troši dosta u svježem stanju, a da ne govorim da ni jedan plod šljive ne smije propasti, jer se može preraditi u bilo koji vid prerade. Govorimo da Hrvatskoj treba deset tisuća hektara novih šljiva da bi se mogli pojaviti na svjetskom tržištu, a mi imamo nekih 300 do 400 hektara i već je nastupio problem i govori se kako će ljudi krčiti nasade šljiva, upozorio je Ivković.

Građevinci pomažu voćarima

– Kod nas se voćari boje kako će oni uložiti tih 25 posto potrebnih za  organizacije proizvođača. Poljaci su to ovako riješili: njihove tvrtke u  građevinarstvu koje su, kao i kod nas, izgubile veliki dio poslova,  ponudile su voćarima izgradnju hladnjača i distribucijskih centara s  počekom plaćanja. Kada su došli do određene razine izgrađenosti,  voćari su mogli na to podignuti hipoteke i tako dobiti onih potrebnih 25  posto, kazao nam je mr. Ivković.

Organizacija ili propust

– Izaslanstvo poljskog Ministarstva poljoprivrede će doći na VI. međunarodni sajam voća u Čakovec, zajedno s predsjednicima njihovih proizvođačkih grupa da nas na tom skupu pokušaju uvjeriti da prihvatimo taj model. To je pitanje ili ćemo biti stvarno voćari ili ćemo propasti, kaže Ivković.

Smokve se sade u Tajlandu

– Sramota je koliko mi nedovoljno cijenimo smokve. Moj kolega Prgomet iz Rovinja, pokrenuo je projekt podizanja smokava i za sada je uspio podignuti 2 do 3 ha nasada i ništa više, a u Tajlandu je uspio podignuti 50 ha. Što reći nego da smo malo čudan narod.