Švorinić: Glazbene večeri bi trebalo odvojiti od HNK Zadar

Već godinama provlačim tezu da bi se to trebalo odvojiti, da bi Glazbene večeri trebale postati pravna osoba. To je tako godinama i to je jedna čudna stvar. Ja potpisujem ugovore, iako je umjetnički voditelj onaj koji priprema program. Sponzori? Ako netko da za Glazbene večeri, neće za Kazališno ljeto i ja tu u startu gubim
Iza nas je još jedno Zadarsko kazališno ljeto, ovo je već  18. godina otkako se održava,  punoljetnost kako bi rekao  Renato Švorinić, prvi čovjek  Hrvatskog narodnog kazališta Zadar. Ove godine imali  smo priliku pogledati osam  predstava i poslušati četiri  koncerta. Koncepcija je to već  ustaljena, prvo dramski dio, a  onda festival suvremene glazbe. Usred recesije, štoviše u  samom jeku, zadarski kazališni festival se i dalje održava.  Mogli bismo reći preživljava, s  obzirom na sredstava s kojima  raspolaže, a koja su znatno  niža od svih drugih festivala  sličnog karaktera. Sve to itekako je dobar povod za razgovor s Renatom Švorinićem.
Ni prošla godina još  nije plaćena
Koliko je koštalo ovo Kazališno ljeto?
– Negdje oko 300.000 kuna,  još nismo utvrdili točne  troškove.
U čemu je onda tajna, kako  ste uopće izveli ovakav program s tim sredstvima?
– Mogu vam reći u čemu je  tajna: tajna je da mi nismo  dobili sredstva ni za prošlo  ljeto. S druge strane racionalizacija poslovanja, maksimalno smo smanjili svoje  troškove, digli smo i prihode u  odnosu na prošlu godinu,  nešto smo dobili od ministarstva, nešto od sponzora…
Kako vidite budućnost Zadarskog kazališnog ljeta. Naime, ZKLJ i Glazbene večeri u  Sv. Donatu djeluju pod istim  krovom, a jedna manifestacija ima trostruko veća sredstva od druge?
– To je tako godinama i to je  jedna čudna stvar. Ja potpisujem ugovore, iako je umjetnički voditelj onaj koji priprema program. Glazbene  večeri su jedna tradicija grada  Zadra, ovo su već 52. po redu,  to je nekakav zadarski brand.  Od milijun kuna proračuna  Grad izdvaja oko pola milijuna kuna, imaju dobru potporu ministarstva, sponzora.
Kad je riječ o sponzorima,  nemamo li tu jedan paradoks? Naime, vi potpisujete  ugovore i za Glazbene večeri i  za Kazališno ljeto. Ako netko  pristaje biti sponzor Glazbenim večerima, teško da će još  financirati Ljeto?
– Da, to je jedan paradoks,  ako netko da za Glazbene  večeri, neće za Kazališno ljeto  i ja tu u startu gubim.
Je li moguće odvojiti ove  dvije manifestacije?
– O tome se razgovaralo i to  će se u budućnosti sigurno  morati odvojiti. Zbog takvih  situacija je dolazilo do većih  potresa, npr. imate situaciju u  Splitu prošle godine da je Mucalo morao potpisivati ugovore, a Bareza bio taj koji je  odgovarao. Ja već godinama  provlačim tezu da bi se to trebalo odvojiti, da bi Glazbene  večeri trebale postati pravna  osoba. Primjerice, Dubrovačke ljetne igre, koje isto tako  traju pedesetak godina, su  pravna osoba, odvojene od dubrovačkog kazališta, imaju 18  zaposlenih tijekom cijele godine. Ne mora biti tako, to je  možda jedan ekstremni primjer, ali tako se funkcionira.
Uvesti reda
Stječe se dojam kako je ovo  Zadarsko kazališno ljeto jedno od uspješnijih?
– Ja sam prilično zadovoljan. Moram priznati kako  sam u početku bio skeptičan,  kad smo počeli slagati program nisam znao ni sam odakle početi. Po posjeti mi se  čini da je bolje nego prethodnih godina, nekakav odabir  između ozbiljnih i manje ozbiljnih dramskih komada je  bio dobar, glazbeni dio je bio  dobar. Unatoč inflaciji ovih  događaja po grada, jer kad  sam počeo raditi 2003. godine  Kazališno ljeto i Glazbene  večeri su bile jedina manifestacija u gradu. Međutim, u  zadnjih desetak godina, kako  je počeo taj gradski turizam,  sve više turista dolazi u grad, a  ne na plaže, počelo se događati to što se događa, tako  da imate inflaciju događaja u  sedmom mjesecu, u osmom  nešto manje, događaja koji  rastu geometrijskom progresijom. Dokle će to doći, ne  znam, ali će netko morati  uvesti reda, iz gradske uprave,  turističke zajednice… Nemoguće je, primjerice, da je iste  večeri kad je u Providurovoj  palači predstava, na Narodnom trgu neki koncert.
Planirate li u budućnosti  mijenjati koncepciju Zadarskog kazališnog ljeta?
– U ovoj konstelaciji snaga  teško da će se moći nešto promijeniti. Eventualno, razmišlja se, neka druga pozornica, ii izmještanje s Poluotoka… Vidjet ćemo, ali financijski smo tu gdje jesmo, teško  da će se uskoro nešto promijeniti.
Ono što se pokazalo uspješnim su domaće predstave, tu je prije svega Stoše od  Foše koju smo imali prilike  gledati i ove godine?
– Moja ideja je bila da igramo Stošu vani i da je igramo  svake godine, da to bude nekakav lajt motiv koji će se  provlačit kroz Kazališno ljeto.  Ja ću je nastojati održati dok  god ekipa bude na okupu. To  je predstava koja i nakon tri  godine ima svoje gledatelje,  neki dolaze gledati i po drugi,  treći put, neki nanovo, to je  predstava koja ima svoju publiku. Zbog čega to ne bi igrali  kao što je u Splitu godinama  igrana Mala Floramy. To je  možda najbolja predstava u  zadnjih desetak godina, gdje  se dogodila ona kemija između svih segmenata u produkciji, a to ne možeš  izračunati, ne postoji formula  da bi to izračunao.
Tu su i ostale predstave u  domaćoj produkciji, koje su  se pokazale dosta uspješnima?
– Iznenada prošlog ljeta je  isto bila dobro posjećena. Zadovoljan sam i s predstavom s  kojom smo otvorili Kazališno  ljeto, tekstom Luka Paljetka  “Govori mi o Augusti”, koja je  prošla jako dobro. Luko je bio  oduševljen, a s tom predstavom ćemo gostovati na jesen  u Duborvniku, Zagrebu i  Splitu. Sve skupa, sa sredstvima koja smo imali, ja moram biti jako zadovoljan
Jedna premijera u  novoj sezoni
Pred nama je uskoro nova  sezona?
– Imamo nekakav okvirni  plan, još treba vidjeti što  ćemo, ali znamo da ćemo imati jednu premijeru, ne dvije,  kao što se bilo uobičajilo. Morat ćemo čekati odgovor iz  Ministarstva, što će biti sa  sredstvima, hoće li biti manje,  jer više sigurno neće.
Kakva je budućnost kazališta, onog tradicionalnog, u  poplavi modernog, eksperimentalnog kazališta?
– Mislim da će ono imati  svoju publiku i u budućnosti,  nadam se da će biti tako. Naime, radile su se i znanstvne  analize i pokazalo se da se  ljudi u kriznim vremenima  sve više okreću kazalištu. To  pokazuje i zadarsko kazalište, jer mi i u prošloj sezoni i  na ovom Zadarskom kazališnom ljetu imamo veću posjećenost negoli prethodnih  godina. Mislim da je živa riječ  i živa energija nešto što će  ostati. U kojem obliku i na  koji način ja to ne znam, ne  mogu procjeniti. Mene veseli  da postoje mladi ljudi koje to  interesira. S druge strane, tradicionalno kazalište je nešto  od čega svi moraju početi. Ja  isto nisam mogao početi svirati jazz dok nisam naučio  osnove klasične glazbe. Da bi  se bavio nekakvim alternativnim izričajima, nekim drugim varijantama, otklonima  od tradicionalnog, moraš prvo upoznati tradicionalno da  bi mogao napraviti svoj neki  vlastiti izričaj. To je baza koja  će sigurno ostati, u kojem  obliku, to  ne znam. Kazalište  postoji više od tri tisuće godina, ne vjerujem da će se  ugasiti baš u 21. stoljeću.
Pokazala se dobra suradnja  s prof. Živkom Nižićem. Imate li namjeru u budućnosti  surađivati i s ostalim zadarskim piscima?
– Svakako. Razmišljali smo  čak o nekakvom natječaju, ali  smo odustali od toga. No,  svatko tko ima nekakav tekst,  pogotovo ako je vezan uz ove  naše lokalitete dobrodošao je,  i mi smo otvoreni za svaku  suradnju.
Zadarsko kazalište trenutačno nose Jasna Ančić i Mirko Šatalić. Što nakon njih?
– Doći će neka nova lica.  Imamo sada tu Vinka Radovčića, koji je od statista u  1001 noći došao do čovjeka  koji može režirati i igrati glavnu ulogu. Imamo Silvia Mumelaša koji je sad već druga  godina studija, Paolu Slavicu  koja je treća godina. Tu je  Žana Bumber koja igra svaku  našu produkciju. Postoje nova lica, na kraju krajeva svaka  nova predstava koju smo radili je bila spoj iskustva i mladosti. Tako da se za to ne  bojim.
Stalni ansambl?
– Teško, ako nije do toga  došlo 2009., onda definitivno  neće ni 2013. Ne samo to, već  mislim da će se i postojeći  ansambli u Hrvatskoj rasformirati. Postoje neke intencije  u Zagrebu kako netko ne bi  bio zaposlenik kazališta Komedija ili Gavella, već će svi  biti zaposlenici Grada Zagreba, pa bi se svi vrtili i išli u  krug. Pa Hrvatska je uz Srbiju  i Bosnu i Hercegovinu i neke  stalne ansamble u Njemačkoj,  jedina zemlja koja ima stalne  ansamble
Kazalište je jedino koje u  ovih 20 godina tranzicije nije  doživjelo nikakve promjene  na tom planu.
Gradska riznica – loš  potez
Kakvo je tvoje mišljenje o  projektu gradske riznice?
– Toga se jako bojim. Ako do  toga dođe, ne znam kako  dalje. To se pokazalo na primjerima nekih gradova, npr.  Šibenika ili Virovitice, jako  loše. Štoviše, učinkovitost kazališta je tu došla do nule. Ne  znam što će biti, riznica se  može uređivati na više načina,  stvar je gradske uprave, onog  tko to bude radio kako će to  modelirati. Nadam se da će  povući neke paralele s drugim  gradovima pa će vidjeti da to  nije tako jednostavno.
Glazbene večeri nisu pravna osoba, posluju u dobitku,  ali taj novac ne ostaje HNK  Zadar. Zar ne bi kazalište trebalo raspolagati tim novcem?
– Ja bih realno kao potpisnik  mogao taj novac potrošiti u  druge svrhe, ali to nisam nikad radio i mislim kako ne bi  bilo korektno s moje strane.  Možda bi netko drugi na mom  mjestu to napravio.
Sigurno, ali taj višak novca  bi možda pridonio boljoj kazališnoj sezoni ili Kazališnom  ljetu?
– Apsolutno. Ponavljam, mi  nismo dobili novac ni za  prošlo ljeto. Mislim da je ovo  jedini festival kojem nisu isplaćena sredstva ni za prošlu  godinu.