Na Božavi...Dimitrije, Gabi i Arsen

Slika korisnika admin
Božava
Adam VIDAS
Na terasi hotela u Božavi čuje se svakakvih životnih priča

Dok stojim za šankom u Božavi, zove najbolja od svih žena i uzbuđeno na mobitel viče kako je sjedila tri metra od Gabi Novak i Arsena Dedića i kako je baš s njom pričala, kako je ona super žena pa završava kako bih mogao napraviti intervju s njima. Ja odbijam, a ona poklapa slušalicu uz nečujni komentar - pih, ne'š mi ti novinara. A meni se ne priča s Gabi i Arsenom, radije pričam s Dimitrijem, momkom koji radi za šankom i koji je došao s istoka Hrvatske. Lakše mi je pričati s nekim iz mog svijeta i staleža, tko je na Božavu došao raditi, a ne odmarati.

Dimitrije je iz nekog sela pokraj Vukovara kojem ne mogu zapamtiti ime. Konobarsku školu završio je u Borovu prije tri godine i od tada traži posao u rodnom kraju. Igrom slučaja tijekom školovanja je bio na jednomjesečnoj praksi u Božavi i tadašnja poznanstva iskoristio je da dobije sezonski posao. Radi vrhunski, što se vidi po gostima koji njega zovu po imenu, a i on zna napamet što tko od njih pije u koju uru. Profesionalni osmijeh na licu iza kojeg se nalazi teška životna istina.

- Sretan sam što sam ovdje našao posao. Gore kod kuće ga nema. Ima jedna farma na kojoj se proizvodi stočna hrana gdje traže radnike. Nosiš teške vreće i radiš koliko gazda kaže da treba za dvanaest kuna po satu, priča Dimitrije.

Pitam ga koliko dugo će moći živjeti od onoga što zaradi tijekom ljeta.

- Ništa. Sve što zaradim šaljem kući svojima - mami, tati i sestri. Roditelji ne rade, a sestra studira.

Nije Dimitrije jedini u toj situaciji. Vojska njegovih vršnjaka došla je s kontinenta na more i to ne uživati nego raditi i služiti. Sada služe druge i prodaju veliki makijato po 12 kuna za račun stranih gazda. Da se čovjek zapita gdje smo to pogriješili tijekom posljednjih desetljeća. Kako su momci iz bogate Slavonije i Srijema završili ovdje na moru kao konobari, dok njihovi očevi moraju u borbi za golu egzistenciju traktorima blokirati ceste. Signal je to svima da idemo u krivom pravcu.

Eto, zato ja radije slušam Dimitrija i pišem o njemu nego o Gabi i Arsenu, Liniću koji je nakon kave s Kalmetom došao u Sali, Zmajloviću koji se kupa na Božavi ili o Josipoviću koji je, navodno, u Telašćici. Svaka čast svima njima i na njihovom životnom putu i uspjehu, međutim, došlo je vrijeme da novinski prostor sve više počne pripadati običnim ljudima čije životne probleme treba hitno rješavati, a ne raditi besplatnu propagandu estradnim zvijezdama i političarima.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika DubokoPlavo
Svaka cast Ante, da je bar vise ovakovih novinara koji tako razmisljaju, a ne da budu "lose sluge, losih gospodara" u sta su se vecina novinara u Hrvatskoj pretvorili!