Gdje kajzerovi drednoti spavaju, Fantele pobjeđuju

Kad je Edo Fantela, otac ponajboljih hrvatskih jedriličara zatvorio  trenersku stranicu u vaterpolu, malo tko je pomislio da će svoju djecu,  Šimu i Mihovila, dovesti na vrh svijeta u jedrenju. Doduše, kad je mali  Šime ušao u kadu koja se zove optimist, već nakon prvih regata znalo  se da su mu vrata jedrenja širom otvorena. Isti oni koji su vrtjeli glavom  i Fantele istjerali iz njihovog matičnog kluba Uskoka, kasnije su se natjecali u "epici" prema ovim zadarskim zlatnim sportašima.  Grad koji je  zaboravio ono jedino olimpijsko zlato Branka Skroče iz Moskve 1980.,  jedva se više i sjeća Šiminog te im još im nije kupio zemljište za obiteljsku kuću. Dogovor je "zakočen" pravnim obligacijama, ali Fantele se u  sportu ne daju zaboravu.  No ona "vrijeme liječi sve" pokazala je kako  sitničarenju nema mjesta kad pred tobom stoje otac i sinovi koji su pogledali svijet s većih visina nego onih himalajskih.
Patetiku na stranu. Sjećam izjave Ede Fantele nakon Rija kad mi je u  prolazu rekao:"Znaš, svjetsko prvenstvo je jače od olimpijade, ali će nas  poznati samo po ovoj medalji upakiranu u nekakvo brazilsko tvrdo drvo". Uskoro  su cijelom svijetu objavili kako su se Šimi na vrh glave popele puste dijete kojima je morao regulirati težinu potrebnu za nastup  u klasi 470. Njegovom dugogodišnjem suborcu iz creskog Osora, Igoru  Mareniću nije bilo lako. Dva prijatelja koji su odrastali zajedno i kojima  se svijet jedrenja bezbroj puta poklonio, morali su svatko svojim putem. Kao u nekoj završnoj sceni westerna.
Onda je objavljeno kako Šime i Mihovil, pomognuti turskim sponzorom, počinju ispočetka. Obično u jedrenju ta priča izgleda kao  odrađivanje staža do sportske mirovine, ali od nekih "omrznuti" Turci  imali su drugu financijsku priču. "Četrdesetdevetka", klasa za koju  mnogi prije nisu niti čuli, postala je nova ruta za dokazivanje. Nije to  neka hibridna elitistička izmišljotina, već klasa u kojoj se natječeš za  nastup na najvećoj sportskoj priredbi na svijetu. U brod je ušao brat za  kojeg nisu bile spremljene fanfare, ali snaga koju ova dvojica crpe prije  svega iz obitelji, podigla ih je ponovno na pobjedničko postolje i to u  nekom sivom, ali ne i trulom danskom mjestašcu na obali Jutlanda. Na  tom poluotoku oko kojeg su bojevali drednoti, mali "fortinajner" Šime i  Mihovila pobjedio je svjetsku flotu što nije uspjelo ni omraženom kajzeru. Čini se kao da se pokojni Krešo sad onako dobrostivo smije s visine,  jer zna da su mu po zlatnom tovaru, braća Fantele za petama.  Priča je to o vrijednosti na kojima bi bi trebala počivati cijela zemlja.  Priča je to o obitelji, snazi zajedništva, pameti i znanju i stremljenju vrhu u onome za što si odavno predodređen.