Lipo je ovo, tribalo bi češće ‘vako

Opet su se Jurjevići okupili na guvnu i feštali u subotu  navečer. Na nedavno održanom malonogometnom memorijalnom turniru „Damir Šoša“ njihov klub „Aleluja Jurjevići“ osvojio je prvo mjesto  na varoškom turniru. I tako svake godine, nakon što završi turnir, Jurjevići se okupe na guvnu i proslave pobjedu. Ovoga puta sve je bilo bolje pripremljeno, i hrana i piće, a došao je i DJ Joko koji je je zagrijavao  atmosferu. Prije večere bacilo se na buće i na karte, a onda se „prijanilo“ uz lešo jaretinu i pršut. Zoki je dovezao led, zapravo je većinu toga  organizirao, a ove godine pomogao mu je i sin Antonio. Na radnom  mjestu kuhara bio je Šime Tomičin, uz  Verinu asistenciju. Svi su bili zaduženi za nešto, a neki samo za ist' i pit', ali i to netko mora. Nije lako,  ali isti i piti se mora, govore razdragani Jurjevići, kojih se u subotu navečer na guvnu okupilo 50-ak.
Ove godine fešti su se pridružile i žene, tako da se i na guvnu vidjelo  tko je gazda u „Jurjevićin“.
– Tribalo bi baš češće 'vako, lipo je ovo. Vidiš svoj narod, podivaniš  zera i ku'š lipše, kaže Joso Mišin. Došli su i braća Roberto i Dominik  Jurjević, i Irenin mali koji radi za dva odrasla Jurjevića. I Manda je bila  tu, kuharica iz obrovačkog vrtića, policajac Goran s nogom u longeti pa  je imao poštedu, i žena mu Božena, Ivan i njegova Nena, ćaća im Ivica  i mater Mira. Mime i Nine, Oćo i Ante, Zoran i Bode, Vesna i Šime, Marija Aćina iz Njemačke i njezin Vlade. I Vladin mali koji još ne zna hrvatski, ali progovorit će dogodine.
Feštalo se na guvnu, a i „jopet će“, kazao je za kraj Jerolim, kojemu  ovakva druženja znače više od cile Njemačke koju je cili život „obija“.