Posljednja je medalja uvijek najslađa

Došli smo zaista zasluženo, bez ikakve sjene, do ovog naslova. Možda je bilo najbolje što smo izgubili prvu utakmicu od Crnogoraca – kaže Rudić
Ratko Rudić, svjetski prokušani majstor rezultatskih raftinga, zadovoljno je mogao čupati svoj najslavniji brk u svjetskom vaterpolu, iskusni lisac je opet nadmudrio cjelokupnu konkurenciju i digao u zrak plijen kojem je težila sva vaterpolska Europa. Šjor Ratko je tako dobro pripremio momčad da je ona nakon poraza s Crnom Gorom krenula u briljantni ispravak krivog navoda, sve tako do prolaska kroz cilj i prve titule reprezentativnog prvaka Europe u povijesti hrvatskog vaterpola. Najtrofejniji vaterpolski trener na svijetu, čije bi nabrajanje silnih odličja osvojenih sa trima reprezentacijama oduzelo svu silu novinskog prostora, nakon svjetske s Hrvatskom uzeo je i europsku titulu, sada već željno pogledava ka Londonu, misleći na Olimpijske igre.
– Finale je jedna posebna utakmica, koja nosi posebnu tenziju i igra se na poseban način. Tu se mora vrlo dobro kontrolirati svaki dio igre. Treba strpljivo graditi rezultat i igru. Za to smo se mi i pripremali. Naravno, mi jako dobro poznajemo talijansku reprezentaciju. Imali smo dobru pripremu. Doduše, ušli smo u utakmicu malo nervozno, napravili smo možda nekoliko pogrešaka u početku. Sveukupno, obranu smo odigrali izvanredno. Zaista sam tražio dobru igru u defanzivi i naša obrana je ta koja donijela prevagu. Poslije toga je nekoliko šuteva iz daleka bilo zbilja precizno. Mi imamo odlične šutere i naravno, jedva sam čekao kada će ti udarci konačno i proraditi. Oni su na koncu i došli do izražaja. Prema tome, sve je bilo onako kako smo predvidjeli prije utakmice – kaže Ratko Rudić.
Dobar sparing
Ovog ljeta niste imali puno vremena za pripreme. Počeli ste primjerice raditi puno kasnije od finalnih suparnika, reprezentacije Italije?
– Mi smo išli na Svjetsku ligu skoro bez priprema, na Svjetski kup smo išli bez priprema, a tamo smo imali sjajne rezultate s obzirom na to koliko nam je vremena bilo na raspolaganju. Mi smo ustvari u Rijeci poslije Svjetskog kupa počeli s pravim pripremama, koje su bile orijentirane na Europsko prvenstvo. Imali smo još i sedam dana u Dubrovniku i to je bilo to. Osim toga, imali smo i dobar sparing u Rijeci sa Srbima i isto tako dobar sparing s Rusima u Dubrovniku i s tim smo došli na Europsko prvenstvo.
Poraz na startu od Crne Gore je pokvario rasploženje, ali samo na kratko. Posrtaj nije bio koban po vašu momčad?
– Možda je bilo najbolje što smo izgubili prvu utakmicu od Crnogoraca. To nas je neki način motiviralo još više, sakupili smo se, popričali smo. Poraz može djelovati vrlo motivirajuće. Poslije toga smo krenuli sve bolje i bolje. Došli smo zaista zasluženo, bez ikakve sjene, do ovog naslova.
Uzbudljivo je bilo nadmetanje u vašoj A skupini, na koncu su Rumunji iznenadili Crnogorce a vi ste preko Italije, zahvaljujući sigurnoj pobjedi izravno ušli u finale?
– Moram kazati da smo imali vrlo tešku skupinu. Kada smo komentirali skupinu, govorio sam da se nikada ne zna koji je put teži, koji je put lakši. Na kraju moraš sve pobjeđivati da bi došao do samog kraja. Prve dvije ekipe su iz naše skupine, a iz te grupe su ispali europski prvak Crna Gora i viceprvak svijeta Španjolska.
Kvalitetno EP
U Zagrebu je viđen čitav niz uzbudljivih vaterpolskih predstava. Vaš pogled na cjelokupno europsko nadmetanje u protekla dva zagrebačka tjedna?
– To je bilo jedno vrlo kvalitetno prvenstvo. Mi smo s donekle podmlađenom momčadi to natjecanje pak iznesli na jedan zaista odličan način.
U poretku tolikih medalja koje ste osvojili, koje mjesto zauzima ovo odličje?
– Posljednja je medalja uvijek najslađa.
Prvi put ste postali prvak pred svojim ljudima, pred domaćim navijačima?
– Naravno da je drugačije igrati pred svojom publikom. Ovo je zaista predivna publika, posebno me oduševila. Svakako, prekrasan je osjećaj osvojiti zlatnu medalju pred svojom publikom.
Miho Bošković je govorio kako se iznenadio koliko zapravo publika poznaje vaterpolska pravila?
– Ja bih volio i da televizija poznaje pravila vaterpolske igre i da tako prenosi utakmice.
 

Vaterpolo zaslužuje više

Već ste ranije govorili kako hrvatska ima sjajnu vaterpolsku budućnost, kako ovu bližu do Olimpijskih igara u Londonu, tako i nadalje. “Iza brda” je, međutim, veliki oblak koji može potamniti taj sunčani dan, vaterpolski sport. Hrvatski klubovi stenju pod teretom financijskih problema?
– Samo upozoravam na taj problem. Jedno društvo koje drži do sebe trebalo bi pomoći onome koji radi nešto dobro za to društvo. Nismo mi samo ekipa koja stvara rezultat, nego s tim rezultatom povlačimo tisuće djece. Ta naša djeca su jednostavno zaljubljena u vaterpolo. Treba nam vrlo malo što se financiranja tiče, treba nam skoro kao jednom drugoligaškom nogometnom klubu. Nije na meni iznalaziti rješenja, ali ću se boriti za to. Nešto smo zaslužili i mislim da hrvatsko društvo mora sportu pokloniti veću pažnju. Ekipni sportovi su ti u kojima se pokazuje kako se prave programi i kakve su metodologije rada. Mi smo inače tradicionalni sport, najstariji olimpijski sport u Hrvatskoj, a o rezultatima da ne govorim. Prema tome, zaslužujemo mnogo više.
Vaš je sud da hrvatski vaterpolo, pod uvjetom da bude adekvatno financijski praćen, može još cijeli niz godina polučivati odlične rezultate?
– Imat ćemo sigurno te rezultate jer postoji veliki broj igrača koji ostvaruju odlične rezultate u mlađim selekcijama, ali imamo probleme. Mi čak kroz reprezentaciju i uspijemo nešto napraviti, ali su klubovi u teškim problemima. Kada bi se nešto pomoglo Hrvatskom vaterpolskom savezu, onda bi on pomogao rad s mladima u klubovima. Mislim da je to najvrednija stvar u jednom sportu, u čemu bi država trebala pomoći.

Europski prvaci u vaterpolu

1926. Mađarska
1927. Mađarska
1931. Mađarska
1934. Mađarska
1938. Mađarska
1947. Italija
1950. Nizozemska
1954. Mađarska
1958. Mađarska
1962. Mađarska
1966. SSSR
1970. SSSR
1974. Mađarska
1977. Mađarska
1981. Z. Njemačka
1983. SSSR
1985. SSSR
1987. SSSR
1989. Z. Njemačka
1991. Jugoslavija
1993. Italija
1995. Italija
1997. Mađarska
1999. Mađarska
2001. SR Jugoslavija
2003. Srbija i Crna Gora
2006. Srbija
2008. Crna Gora
2010. Hrvatska

Nastupi Hrvatske na OI i SP

OLIMPIJSKE IGRE
1996. (Atlanta) – SREBRO (Hrvatska: Balić, Bukić, Glavan, Hinić, V. Kobeščak, Kreković, Kržić, Šimenc, Školneković, Štritof, Vrbičić, Vegar, Vrdoljak).
2000. (Sydney) – 7. mjesto
2004. (Atena) – 10. mjesto
2008. (Peking) – 6. mjesto
SVJETSKA PRVENSTVA
1994. (Rim) – 4. mjesto
1998. (Perth) – 9. mjesto
2001. (Fukuoka) – 8. mjesto
2003. (Barcelona) – 9. mjesto
2005. (Montreal) – 4. mjesto
2007. (Melbourne) – ZLATO (Hrvatska: Vićan, Burić, Bušlje, Vrdoljak, Kunac, Joković, Smodlaka, Đogaš, Marković, Barač, Hinić, Bošković).
2009. (Rim) – BRONCA (Hrvatska: Pavić, Brzica, Hinić, Dobud, Burić, Bušlje, Buljubašić, Antonijević, Karač, Barač, S. Sukno, Bošković, Obradović).

Hrvatska na EP

1993. Sheffield i Leeds: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Španjolska, 5. HRVATSKA
1995. Beč: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Njemačka, 4. HRVATSKA
1997. Sevilla: 1. Mađarska, 2. SRJ, 3. Rusija, 4. HRVATSKA
1999. Firenza: SREBRO, finale; Mađarska – Hrvatska 15:12 (Hrvatska: Školneković, Padovan, Đogaš, Šimenc, Letica, Štritof, Smodlaka, Ivaniš, Bošković, Barač, Hinić, Vićan, V. Kobeščak, Jerković, Sarić)
2001. Budimpešta: 1. SRJ, 2. Italija, 3. Mađarska, 4. HRVATSKA
2003. Kranj i Ljubljana: SREBRO, finale; Hrvatska – Srbija i Crna Gora 8:9 (Hrvatska: Vićan, Burić, Herceg, Šimenc, Vranješ, Štritof, Smodlaka, Đogaš, Franković, Barač, Hinić, Fatović, Kobešćak, Premuš, Volarević)
2006. Beograd: 1. Srbija, 2. Mađarska, 3. Španjolska, 7. HRVATSKA
2008. Malaga: 1. Crna Gora, 2. Srbija, 3. Mađarska, 4. HRVATSKA
2010. Zagreb: 1. HRVATSKA, 2.Italija, 3. Srbija