Šesnaest pjesama u borbi za vrhove top lista

Nakon što je prošlo nekoliko mjeseci od objavljivanja jednog od zasigurno najočekivanijih albuma ovog podneblja, “Didonanu” Sexymotherfuckersa, uspjeli smo u miru, nakon slegnutih emocija, komentirati njihov prvi studijski uradak. Ako se malo osvrnemo na prošlost Sexyća, ubrzo ćemo zaključiti da su napravili veliku stvar za ljude iz male sredine, zahvaljujući svojoj spontanosti, originalnosti i prije svega, iskrenosti. Od benda koji je povremeno svirao, odnosno zabavljao ekipu po kvartovima, Sexymotherfuckersi su u kratkom roku postali jedan od najpoznatijih sastava u Hrvatskoj, ponajprije zahvaljujući iznimno zaraznoj stvari “Ajme meni nije mi dobro”. Malo je ljudi koji nisu barem jednom čuli spomenutu pjesmu, koja još bolje zvuči kada “slika dobije ton”, odnosno kada pogledate uživo nastup SMF-a. Što se tiče albuma, puno “zlobnika” će reći da je produkcija trebala biti bolja, da nedostaje još jedna gitara, da su trebali bolje snimiti vokale, da su trebali ovo i ono, ali ti ljudi onda ne poznaju filozofiju ovog benda. A ta filozofija je zapravo vrlo jednostavna. Dečki su htjeli da njihov prvi album zvuči upravo tako kao da je prvi, što bi značilo da sve bude bez puno kiča, epiteta, tehničkih pretjerivanja i slično. Upravo tu se vidi spomenuta iskrenost benda, i iskustvo iz prve ruke što se tiče tekstova pjesama. Otvaranje albuma započinje pjesmom “Ogrc”, a odmah zatim slijedi “Brod”, koji ima zasigurno najzarazniji pripjev (prlpapap prlapapa prla pap prla papa, prlpapap prlapapa prla pap prla papa, bam bam bam baram bam, Brod), kojeg ćete pjevušiti ostatak dana. Onda dolazi “Dido” koji je “lud”, i na barci mu piše ferrari. To je jedna od prepoznatljivih tema SMF-a, opjevana u više njihovih pjesama. Jednostavni akordi i zarazni refreni klize kroz “Ciu” i “Na škoju” a zatim se zaustavljamo na “Menduli”, koja nas osvaja svojom tematikom i glavnim pripjevom “..ti za mene si bila ka med, ka mendule u cukru ti..”. Slijedi “Šinjorina” sumnjivog morala, i neizbježna tema dalmatinskih škoja, stablo koje život znači – “Maslina”. “Lipa parcela” nostalgično govori o imovinskoj ostavštini, o “…lipoj parceli što je pape ostavi…” svome sinu “…kad je poša na drugi svit…”. Iako se nakon “Parcele” nostalgično zamislite i nađete u riječima pjesme, nemate vremena za tugovanje jer slijedi “Ajme meni nije mi dobro”. Svi smo je čuli bezbroj puta, ali jednostavno spada u one stvari koje vam ne mogu dosaditi. A svakome se i dogodi da mu “Trajekt” pobjegne pred nosom. Još jedna od situacija koje odmah možete zamisliti, i zasigurno ste ih doživili više puta. “…reka san ja, triba uru prije dojti, triba lipo misto uvatiti, jer eno na pobiga je trajekt…”, kaže dido. Nakon što je “Nana” došla “kod tovara”, a draga zatvorila škure u kasne ure jer joj dragog “Lokaduri” noćon bude, album završava pjesmom “Mali gavun”. Ali ne radi se o bilo kakvom gavunu, već o gavunu “…ča je prepliva ocean u šutu, a bi je obeća cilome moru da će ga projti pa makar i krepa, ma ni se boja nijednog gofa, a kamoli mriže ča na pošti čeka…”. Odlična pjesma za kraj, koja vam ostavlja osmijeh na licu i dojam da ste odlično potrošili sat, dva vremena. Album ne traje dugo, pjesme nisu naporne, sve je, reklo bi se, kratko i jasno. Šesnaest stvari možda izgleda puno za jedan album ali, kao i u slučaju Ramonesa, izgled vara, a kvaliteta obećava. Kakvo je mišljenje samih autora, saznali smo iz prve ruke na jednom zajedničkom “mitingu”.
– Zadovoljni smo kako album zvuči, i smatramo da je točno onakav kakav prvi album treba biti. Po našem mišljenju, to je idealan materijal za kućne tulume, proslave i slično. A što se tiče iskustva s ljudima, album je svima odličan, dok stručno mišljenje prepuštamo glazbenim kritičarima. Za sada su recenzije izašle na Vip.hr i Dnevnik.hr, i čeka se još da svoje mišljenje kaže Zlatko Gall. U međuvremenu, mi krećemo u promociju albuma po Hrvatskoj i pripremamo materijal za drugi album, koji nikog neće ostaviti ravnodušnim. Drugi studijski uradak će biti vesel kao i prvi, ali za ljestvicu bolji i energičniji. Ostajemo i dalje vjerni svome zvuku i tematici, kažu Sexymotherfuckersi i dodaju da će dalmatinski hop-cup prestati svirati kada masline budu k’o glave od janćića.