SVEČANA PROCESIJA »Povijest nije da je se samo sjećamo, povijest nas obvezuje!«

Slika korisnika mkvanja
Završen Gospin zavjetni jubilej u Pagu
Autor: 
Puno je ljudi dalo svoju krv i svoje živote za ovu zemlju, kroz dugi niz stoljeća. Mi smo danas na braniku domovine svojim radom, svojom požrtvovnošću, vjerom i odanošću, u svakodnevnim stvarima. Roditelji u odgoju djece. Kažu, škola za život. Ali škola koja će prepoznati vrijednost čovjeka u kojemu će biti mjesta i za Boga. Ako Bog bude na prvom mjestu, sve će biti na svom mjestu, kazao je don Dario
Ines GRBIĆ
Gospin kip i rijeka vjernika u prekrasnom paškom ambijentu

Proslava Godine Velikog zavjeta Pažana Majci Božjoj od Staroga grada završena je u nedjelju 8. rujna velikom procesijom i svečanim misnim slavljem u crkvi Gospe od Staroga grada u Pagu koje je predvodio don Dario Tičić, župnik zadarske župe Uznesenja BDM. Ta je Godina proglašena 2. prosinca 2018. g., a značila je proslavu velikog jubileja paške župe - spomen na 775 godina od prvog poznatog pisanog zavjeta Pažana Majci Božjoj, u zahvali Gospi za pravo slobodnog kraljevskog grada koje je Pagu 1244. g. dodijelio hrvatsko - ugarski kralj Bela IV.

Pažani nose Gospin kip

Smatrajući taj čin Božjom providnošću, Pažani su se zavjetovali da će svake godine u čast Majke Božje crkvi davati 12 stari ulja. Ta je obveza upisana u pašku knjigu Zakona i povlastica koja se nalazi u Državnom arhivu Zadar i prvi je poznati zabilježeni zavjet Pažana Majci Božjoj. Jubilejsko i blagdansko slavlje počelo je svečanom procesijom tisuće vjernika okupljenih u zbornoj crkvi Uznesenja Marijina u Pagu, odakle je krenula procesija s kipom Majke Božje od Staroga grada prema Gospinom svetištu u Starom gradu.
Svake godine na blagdan Male Gospe, Pažani Gospin kip nose u procesiji iz paške zborne crkve i vraćaju ga u Gospinu crkvu u Starom gradu, odakle je u zbornu crkvu u procesiji bio prenesen na svetkovinu Velike Gospe. U tom vremenu, od Velike do Male Gospe, Pažani svaki dan u paškoj zbornoj crkvi pred Gospinim kipom koji samo u tom vremenu boravi u župnoj crkvi tijekom godine, mole sva četiri otajstva krunice: u 8, 13, 19 i u 22 sata.
- Prije 775 godina Pažani su dali sveti zavjet Blaženoj Djevici Mariji da će je štovati, ljubiti, da će slijediti njenog Sina Isusa Krista. Rođenje Marije koje slavimo nama je otvorilo put spasenja. Sveti dani koji su za nama od Velike do Male Gospe, sveti zavjeti kojih se spominjemo nama su sjajni spomen ali i dragi trajni zadatak - da budemo vjerni Isusu Kristu, Kristovoj Crkvi i Mariji. Da se kao vjernici, katolici Hrvati, ne stidimo svoje vjere. Da ljubimo svoje pretke i da izvršavanjem toga zavjeta odamo počast onima koji su prije nas vjerovali. Koji su se prije nas žrtvovali, koji su prije nas ginuli za našu slobodu, rekao je don Dario u propovijedi mise koju je predvodio kao delegat zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića.
Poželjevši svim narodima mir i blagoslov, don Dario je potaknuo: »Ne zaboravimo i našu domovinu Hrvatsku. Puno je ljudi dalo svoju krv i svoje živote za ovu zemlju, kroz dugi niz stoljeća. Mi smo danas na braniku domovine svojim radom, svojom požrtvovnošću, vjerom i odanošću, u svakodnevnim stvarima. Roditelji u odgoju djece. Kažu, škola za život. Ali škola koja će prepoznati vrijednost čovjeka u kojemu će biti mjesta i za Boga.

»Nemojmo sebe pod noge bacati«

Ako Bog bude na prvom mjestu, sve će biti na svom mjestu. Nema te sile, nema toga straha, nema te krize koja može poljuljati onoga koji je čvrsto usmjeren i učvršćen u Kristu Gospodinu. On je naša snaga, on je naša jakost. Budimo vjerni zavjetu svojih predaka. Držimo svoju vjeru. Ne stidimo se svoje nacije. Volimo narode svijeta, ali ne dajmo na sebe, jer smo vrijedni u Božjim očima. Svaki čovjek je vrijedan u Božjim očima. Ali nemojmo sebe zaboravljati i nemojmo sebe pod noge bacati«, upozorio je propovjednik Tičić.
Zahvalno istaknuvši značaj zavjetne jubilejske proslave, don Dario je rekao da »netko tko nema osjećaja za duhovnu stvarnost, može reći da smo retro nostalgičari, da smo u Srednjem vijeku. Ali narod koji ne poznaje svoju povijest, ponavlja greške u budućnosti. Povijest nije radi toga da bismo joj se divili, da bismo je se sjećali, nego povijest nas obvezuje! Obvezuje nas ono što su nam naši stari u svojoj vjernosti Bogu predali. Molitva i misa bili su snaga koja nas je iz prošloga vremena prevela u ovo danas. Ovo danas nije najbolje. Neki kažu, ‘Nismo se ovome nadali’. Svako vrijeme nosi svoju poteškoću. Svako vrijeme je teško. Ali vrijeme se može pobijediti onim nadvremenskim. A to je Bog. To je njegova Majka Marija, naša odvjetnica i spasiteljica kojoj smo se uvijek utjecali« istaknuo je don Dario.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno