Godine praznih priča navijače su dovele na rub očaja

Novinarstvo je djelatnost beskrajnih ideja. Može se pisati o bezbroj stvari na bezbroj načina. I koliko god da je puta određena tema obrađena, o njoj se može ponovno pisati na drugačiji način. Oprostite, ali u slučaju aktualne situacije u Košarkaškom klubu Zadar, doista je teško napisati nešto, što već nije napisano. Ima li smisla ponavljati staru priču o tome kako se zaronilo u dugove kojima se ne nazire kraj? O tome kakve financijske, ali i organizacijske probleme klub ima posljednjih godina? O blokadama na raznim FIBA-ma, FINA-ma i HKS-ima? O rezultatima, koji su samo vanjsko pokriće realnog stanja stvari? O tome koliko je igrača prošlo kroz Višnjik bez da je ostavilo ikakav trag? O Zadranima koji, iz ovog ili onog razloga, nemaju prostora u matičnom klubu? O najtežem porazu u novijoj (a možda i starijoj) povijesti? O sutrašnjem dvoboju Šibenikom, na kojega se gleda kao na najvažniju utakmicu sezone, a zapravo je tek šesta? Doista, ima li smisla?
Kozmetičke promjene
Što će se promijeniti ako sutra ili u nedjelju Zadar pobijedi ili izgubi? Ako momčad uspije vezati nekoliko pobjeda, kupiti malo vremena i ublažiti tešku atmosferu oko kluba? Ili, pak, ako rezultatski kola krenu nizbrdo pa Ante Matulović za koji tjedan ili mjesec više ne bude trener? Apsolutno ništa. Zadar je u situaciji da mu, gledano sa šireg aspekta, rezultati ne znače gotovo ništa. Jer koja je razlika završiti šesti, sedmi, 12. ili 13., ako dugoročnog plana i vizije nema. Sljedeće sezone će se ponovno sve izmijenjati i krenut će nova godina života u prosječnosti. A Zadar, kada je košarka u pitanju, nije grad koji trpi prosječnost. Pogotovo ne ovako dugo.
Tornado je za sutra u 16 sati na Narodnom Trgu najavio okupljanje, svojevrsni prosvjed, na kojega je pozvao navijače svih generacija i sve onima kojima je Zadar u srcu. I nije to prvi put. Sjećamo se takvih prosvjeda ispred Jazina, kada je nezadovoljna navijačka masa čak i uspjela isprovocirati određene promjene u klubu. No, bile su to samo kadrovske, kozmetičke promjene i to je ono što Košarkaški klub Zadar prati i obilježava već godinama. Mijenjaju se direktori, treneri, igrači, čak i ustrojstvo kluba, koji je iz udruge građana postao sportsko dioničko društvo. Mijenja se naizgled sve što se može promijeniti, ali u suštini se ne mijenja baš ništa. Spas nisu bili ni preoblikovanje ni predstečajna nagodba (kojima se klub riješio ogromnog dijela duga) ni mnogobrojni krediti ni višestruki rebalansi proračuni Grada Zadra. Kada bi se sve to počelo zbrajati, strah nas je i pomisliti do koje bismo brojke došli.
Osjećaj bespomoćnosti
Ima li KK Zadru onda uopće spasa? Ako nakon svega navedenog i dalje iskaču “kosturi iz ormara” i uvijek se pojavljuju neki novi problemi i blokade. Na to je pitanje u ovom trenutku nemoguće dati odgovor. Priča o potrazi za strateškim partnerom je već toliko izlizana da ju ni novinski papir, koji često obiluje floskulama, više ne trpi. Bio je jedan potencijalni pa se to nije realiziralo, onda je bio drugi pa je odustao, angažirana je i ugledna tvrtka da pomogne u potrazi (ima tome već više od godinu dana) i – ništa. Svake godine ista priča. Borba za preživljavanje. Financijski i rezultatski. I vjerojatno samo zato što smo u Hrvatskoj, vrlo specifičnoj državi, ta borba još uvijek traje. Negdje drugdje bi završila onako, kako je još 2009. predvidjela skupina navijača, kada je oko Višnjika nosila lijes s natpisom – KK Zadar. Nedvojbeno, najteže je navijačima. I onima koji će sutra doći na Trg i onima koji neće i onima koji nisu odustali od odlaska u dvoranu i onima koji to više ne mogu gledati pa su već godinama u “tihom bojkotu”. A vjerujte, i onima koji o tome moraju pisati. Miješaju se emocije ljubavi, strasti, ljutnje, razočaranja i onaj najgori – osjećaj bespomoćnosti. Što svatko od nas može napraviti da se stvari promijene nabolje? Sigurno ste si postavili to pitanje. Nemojte zamjeriti, ali nakon povećeg broja tekstova na tu temu, koji su izišli na ovim stranicama, danas vam doista ne možemo ponuditi neku novu ideju. Možda će je imati netko sutra na Trgu, iako s tog mjesta, na kojemu se donose sve važne odluke u Zadru, već godinama nismo čuli ništa, što bi moglo promijeniti ovu otužnu sliku grada košarke.