Kako pomiriti energetske potrebe i održivi razvoj?

Budući energetski sustav morao bi biti održiv ali i konkurentan s visokom stopom sigurnosti opskrbe. Morao bi se temeljiti na načelima energetske učinkovitosti s tehnologijama koje će poticati opći gospodarski razvitak. Istaknuta je također i važna stavka kako obnovljivi izvori energije moraju činiti 20.7% u ukupnom energetskom sustavu. Inzistirat će se na raznolikosti tehnologija, izvora, dobavnih pravaca i oblika energije
Prije dva dana u Hrvatskoj je i službeno počelo razdoblje javne rasprave o energetskoj problematici na koju su, kako je istaknuo podpredsejdnik Vlade RH Damir Polančec, pozvani svi, od pojedinaca do institucija. Javna rasprava će potrajati mjesec dana, a svi mogu svojim prijedlozima, pitanjima i očitovanjima doprinjeti boljem razumijevanju ove problematike, toliko ključne za budućnost Hrvatske, budući da će stručno povjerenstvo razmatrati sva očitovanja s kojima bude upoznato te će ih u posebnom završnom dokumentu i transparentno prikazati javnosti.
Sve je ovo kazano na predstavljanju Stategije energetsnog razvitka Hrvatske za razdoblje do 2020. godine koje je održano u ponedjeljak u Zagrebu. Zadaća ove nove energetske strategije Hrvatske jest usmjeriti aktivnosti prema zadovoljenju potreba za energijom u Hrvatskoj sukladno načelima sigurne i pouzdane opskrbe, zatim održivost energetskog razvitka zajedno s općim razvitkom države, kao i što bolja konkurentnost energetskog sustava.
Zelena knjiga
Potpredsjednik Vlade koji je ujedno i ministar gospodarstva, rada i poduzetništva, Damir Polančec, istaknuo je ovom prigodom kako su zadaće Strategije također i prepoznati energetske potencijale ali i ograničenja, procjena trendova i strukture potrošnje te u svijetlu tih saznanja ponuditi nove i moguće razvojne opcije. Nacrti prijedloga Strategije objedinjeni su u Zelenoj knjizi koja je temelj za pokretanje javne rasprave i iz koje se već sad mogu iščitati tri osnovna scenarija mogućeg razvoja energetske strategije o kojima je Polančec kazao:
-Prvi put se pojedini vidovi energije stavljaju u međuovisnost, a promatra se i njihov ekološki i financijski učinak, dakle, razmatraju se sve opcije u realnim uvjetima prema porastu potreba, što obuhvaća i izlaz postojećih elektrana iz pogona i vrijeme potrebno za planiranje, izgradnju i puštanje u pogon novih proizvodnih i transportnih kapaciteta, objasnio je podrepdsjednik Vlade te iznio tri osnovna scenarija koji se pod radnim nazivima vode kao plavi, zeleni i bijeli.
Tako Plavi scenarij predviđa da 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage 600 megavata, 2019. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage 600 megavata te 2020. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage 400 megavata.
Zeleni scenarij ima u planu da 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na prirodni plin snage 400 megavata, a 2020. godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage 1000 megavata.
Prema trećem, Bijelom scenariju, 2015. godine ulazi u pogon termoelektrana na ugljen snage 600 megavata, dok 2020. godine ulazi u pogon nuklearna elektrana snage 1000 megavata.
Deset milijadi eura
Ovu Strategiju financiraju Ujedinjeni narodi preko Programa za razvitak, što je potvrdio i njihov stalni predstavnik Jurij Afanasijev koji je naglasio koliko je dnas pitanje energije kompleksno i zahtjevno, za razliku od prije desetak godina kada je bio jedino bitan pravac iz kojega će se energija osigurati.
Na predstavljanju je također istaknuto da je vrijednost namjeravanih investicija deset milijardi eura, a Strategiju će prema prijedlogu donijeti Hrvatski sabor za razdoblje od deset godina, dok će program provedbe Strategije, donijeti Vlada na posebnoj sjednici.
U takozvanoj “panel raspravi” koja je održana u sklopu Prestavljanja energetske strategije, zakazano je na prednosti i nedostatke svakog od predloženih scenarija, kao svojevrsni poticaj za što kvalitetniju i plodonosniju javnu raspravu koja će se odvijati u tekućih mjesec dana. Pritom su se istakle određene značajke na kojima bi moralo počivati osmišljavanje novog hrvatskog energetskog sustava.
Budući energetski sustav morao bi biti održiv ali i konkurentan s visokom stopom sigurnosti opskrbe. Morao bi se temeljiti na načelima energetske učinkovitosti s tehnologijama koje će poticati opći gospdoarski razvitak. Istaknuta je također i važna stavka kako obnovljivi izvori energije moraju činiti 20.7% u ukupnom energetskom sustavu. Inzistirat će se na raznolikosti tehnologija, izvora, dobavnih pravaca i oblika energije. Od nove energetske Strategije će se nadalje tražiti lako integriranje s energetskim sustavima EU te da bude zanimljiva stranim investitorima, što bi sveukupno postavilo energetiku kao jedan od glavnih temelja gospodarskog razvoja države.
Strah od nuklearke
Kako će se odvijati javna rasprava pitanje je na koje će vrijeme veoma brzo dati odgovor, no već sada je prilično razvidno da će se koplja najviše lomiti oko planova izgradnje nuklearne elektrane koju predviđaju dva od tri predložena scenarija. To posebice dolazi do izražaja ako znamo da je i sam Polančec preuzevši, kako se sam kazao, ulogu glasnogovornika struke, objavio da je “Bijeli scenarij”, koji predviđa nuklearnu i termoelektranu na ugljen, dobio najširu poptoru stručnjaka. Ono što u raspravi možemo očekivati na određen je način sažeo i predstavnik Un-a Jurij Afanasijev koji je kazao:
– Industrija će željeti graditi jeftino, uz što brži energetski razvitak, dok će “zeleni” inzistirati na što čistijima i zdravijima izvorima energije. Vlada će morati pomiriti u konačnici sve to pomiriti.
Ono što bi se, popručuju stručnjaci, u javnoj raspravi trebalo izbjeći su jalova načelna prepucavanja o nuklearnim elektranama, koja lako mogu zavesti cijelu diskusiju na krivi kolosijek. Strah uporabe nuklearne energije koji postoji kod velikog dijela stanovištva uglavnom nema stručne utemeljenosti. Također se zaboravlja da velike termoelektrane na ugljen u mnogo čemu utječu na okoliš s puno težim posljedicama od nuklearki, što će se i Zadrani koji su sudjelovali u kampanji protiv izgradnje termoelektrane na Bravaru dobro prisjećati. Tada izrađene studije, kao i mnoge tribine i okrugli stolovi koju su rezultirali i plebiscitarnom peticijom stanovništva čitave Županije protiv termoelektrane, pokazale su da je termoelektrana pogonjena ugljenom izuzetno veliki ekološki problem. Prednost nuklearke je upravo u potpuno zatvorenom sustavu kod kojega utjecaj na okoliš može biti jedino proizvod kvara ili greške, no upravo to i jest ono čega se ljudi najviše pribojavaju. S druge strane, termoelektrane na ugljen nisu toliko odvojene od svoga okruženja na kojeg utječu. U Zadru se stoga 1995.-96. često isticalo da bi za nas najbolje rješenje bila upravo plinska termoelektrana.
Također se može s lakoćom predvidjeti da će koji god scenarij bio u konačnici prihvaćen, lokacija budućih postrojenja, posebice vrlo izgledne nuklearke biti dodatni kamen spoticanja. Orijentacija na turizam i zdravu poljoprivrednu proizvodnju koja se također drži jednom od osnovnih strateških smjernica hrvatskog gospdoarskog razvoja može se naći u sukobu s energetskom strategijom i to je svakako nešto na što će i struka i politika morati posebno pripaziti. A da je i suživot takvih kocnepcija moguć pokazuju nam mnoge uropske zemlje, primjerice Španjolska i pogtovo Francuska koja je vodeća u svijetu u nuklearnoj tehnologiji, a istovremeno je i značajna turistička zemlja.
Ni Vir niti Jasenice
Međutim, valja naglasiti da se skoro istovremeno s Javnom raspravom o energetskohj strategiji provodi i slična rasprava pod nazivom Strategija održivog razvitka Hrvatske pod ingerencijom Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, koja je u tijeku još do 18. studenoga. Strategija održivog razvitka Hrvatske usmjerena je na dugoročno djelovanje u osam ključnih područja – stabilizacija broja stanovnika, zaštita prirode i prirodnih dobara, usmjeravanje na održivu proizvodnju i potrošnju, ostvarivanje socijalne kohezije i pravde, postizanje energetske neovisnosti i rasta energetske učinkovitosti, jačanje javnog zdravstva, povezivanje Hrvatske te zaštita mora i priobalja. Strategijom je razrađen i niz mjera kako bi se osigurale dostatne količine energije potrebne za gospodarski rast, a uz potrebu ograničavanja rasta troškova energije i negativnih učinaka na okoliš i društvo, osigurala dobra povezanost svih dijelova teritorija, kao i očuvalo i unaprijedilo zdravlje cjelokupne populacije. Razrađene su i mjere za promicanje održivog gospodarenja Jadranskim morem, obalom i otocima, uz ostalo i potreba da se do 2015. osigura sustavno rješenje problema balastnih voda, taloga i antivegatativnih boja (premaza), i slično.
Ove postavke, zajedno s onih obvezatnih 20,7 posto energije iz obnovljivih izvora koji su ugrađeni i u postulate energetske strategije, daju nadu da bi se ove dvije naizgled nepomirljive strane – ona koja teži za što više i što jeftinije energije i ona koja teži očuvanju prirodnog okoliša i njegove zdrave stabilnosti, mogle naći na barem nekoj aproksimativnoj sredini puta. Često se zaboravlja da zemlja koja pada u energetsku ovisnost, a to je upravo pozicija koja Hrvatskoj ozbiljno prijeti, ne može učinkovito brinuti o svome okolišu jer za to najjednostavnije rečeno – neće imati sredstava. Zemlje s najboljom očuvanošću prirode u svijetu – Švicarska, Švedska i Norveška, ujedno su i zemlje koje podmiruju svoje potrebe za energijom i to iz različtih resursa.
Ako se javna rasprava o energiji bude kretala u tom smjeru, trijezno i realno promišljajući želje i očekivanja, kao i potrebe i nužnosti, moglo bi se od nje očekivati pozitivan rezultat na opće zadovoljstvo stanovništva, kao i budućih generacija. Hoće li politika i njeni sitničavi interesi moći odoljeti izazovu unošenja svojih strančkih strasti u ova pitanja od općeg značaja, brzo ćemo saznati. U svemu tome Zadar i zadarsko područje ne treba zaboraviti svoja iskustva iz devedesetih kad se i struka i velik dio politike znao ujediniti protiv termoelektrane na Bravaru ali istovremeno ponuditi i energetski osmišljena rješenja. Sigurno je da nitko više ne misli graditi nukelarku na Viru pa ni termoelektranu kod Jasenica ali u promišljanju održivog razvoja pa i onog energetskog, Zadarska županija sigurno može naći i neki svoj određeni interes.