Pješačili do sv. Vida, najvišeg vrha Paga

Slika korisnika admin
Svi na okupu

U sklopu obilježavanja 50. godišnjice osnutka Srednje škole  "Bartula Kašića" ove godine planirano je  mnoštvo izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti.

Prva aktivnost trebala je biti održana 15. listopada povodom Međunarodnog dana pješačenja. Kako to vremenski uvjeti nisu dozvolili da se ta  aktivnost izvrši, planiranu pješačku rutu učenici i profesori „odradili" su  kada je to vrijeme dozvolilo. Cilj je bio najviši vrh otoka Paga, sv. Vid koji  se nalazi na 349 metara nadmorske visine neposredno iznad Paškog  zaljeva. Na vrhu je betonski geodetski stup i ostatak stare kapele sv. Vida,  po kojoj je vrh dobio ime. Nekada su brdo oko vrha pohodili samo čobani koji su tuda čuvali svoje ovce u ljetnim mjesecima jer je ispod samog  vrha lokva koja gotovo nikad ne presuši, a danas je to sve više otočna  planinarska destinacija.

Na pješačenje su krenuli iz Šimuna, novom makadamskom cestom po  prekrasnom sunčanom danu. Iako je put bio ravan, nizao se uspon za  usponom pa su neki vrlo brzo shvatili da to neće biti tek lagana šetnja,  već pravo malo planinarenje. Budući da su u pješačenju sudjelovali gotovo svi učenici i nastavnici, kolona je bila vrlo dugačka.

Uspon je trajao nešto više od jednog sata kad su i posljednji  „osvojili"  ovaj mali, otočni Mount Everest.

Prema dojmovima učenika i profesora, pogled s vrha bio je ono zbog  čega je itekako vrijedilo pomučiti se i stići na cilj.

"Sa vrha se pruža pogled na mnoga otočka mjesta. Pag na istoku, sa  svojim velikim zaljevom izgledao je kao iz bajke; s druge, zapadne strane  otoka, vide se drevna Caska i moderno Zrće kako odmaraju u jesenskoj  dokolici; a vide se još i okolna mjesta - Kolan, Šimuni, Mandre. Ono što  nas je najviše oduševilo je pogled na susjedne otoke koje nemamo često  priliku gledati ovako, na dlanu, ili, bolje rečeno, na podlozi od prekrasnog, plavetnog mirnog mora. Pred očima su nam se pružili Rab, Mali  Lošinj, Silba, Olib, Maun, Lukar, Brušnjaci. ", pričali su učenici.

Nakon kratkog odmora paški planinari su se upisali u knjigu posjetilaca i fotografirali za uspomenu  jer je ovo bio prvi put da cijela jedna  otočna ustanova organizirano posjećuje najviši otočni vrh. Prepuni dojmova, učenici su na povratku stvarali planove za neko novo, jednako inspirativno pješačenje po otoku.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno