Kada ti jedan takav brod ostane u sjećanju, ne možeš ga više zaboraviti. Sanjam ponekad i u snu mi dođe na pamet da sam u tom brodu, kaže Svetko i skuplja prste u velike šake koje su tijekom godina mnoga stabla hrasta pripitomile u rebra, a smreke u oplate brodova
Deset godina imao je Svetko Mihić kada ga je djed Paško u Salima prvi put počeo podučavati o gradnji brodova. Od tada do danas Svetkov život su brodovi. Brodove u čijoj je izgradnji sudjelovao u dvadeset godina rada u brodogradilištu u Piranu ne može ni nabrojati, ali zato se sjeća svakog od dvadeset brodova koje je u životu napravio sam.
Svetko Mihić vjerojatno je najstariji kalafat u zadarskom kraju.
– I najstariji i najmlađi, dodaje on, jer smatra da ljudi kalafatske struke u našoj županiji više i nema.
Djed Paško je iz Sali na četiri godine išao na izučavanje zanata u Betinu na otoku Murteru. Tamo je od starog kalafata, “bačvara” Marka, učio o gradnji drvenih brodova, sve pod jednim uvjetom. Morao se tamo i oženiti, i to ne za bilo koga.
Vratio se sa zanatom i – ženom
– Oženio je kalafatovu kći. I s njom se, mojom nanom, i tetom koja se u Betini rodila, nakon četiri godine vratio u Sali, priča Svetko.
Tamo je proveo život gradeći brodove, a o brodogranji podučavao sina Šimu, Svetkovog oca. Svetko je odrastao u obitelji s osmero braće i sestara.
– Brodove volim najviše. I sad kad malo radim moram ih svaki dan ići vidjeti, barem ove tu na Branimiru, kaže Svetko koji sa suprugom Jelkom živi na kantunu kuće s pogledom na zadarsku marinu. Sjede u primaćoj sobi i gledaju kroz prozor, ali brodovi koji su tamo na vezu nisu oni koji njega zanimaju.
– Drvo je drvo i to su pravi brodovi. Sad je došla plastika i nitko više ne kupuje drvene brodove. A velika je razlika. Vidite kako drveni brod stoji u moru, on je stabilan i manje mu smetaju valovi i vjetar, plastika nije takva…, ocjenjuje Svetko.
Svetkov je otac iz Sali na poziv otišao u brodogradilište u Piran. Od tamo je i Svetku došao poziv još tamo sredinom pedesetih godina. Godinu poslije, nakon vjenčanja u Salima, s njim je otišla i Jelka, a u deželi su proveli dvadeset godina. Imaju dvije kćeri, Majdu i Nelu.
– Nije mi se baš sviđalo u Sloveniji, drugi je to jezik i narod, ali moralo se raditi.
Obitelj se u Sali vratila 1976. godine. Svetko je zbog problema sa srcem otišao u invalidsku mirovinu, a stambeno pitanje su riješili uz, kako kažu, puno sreće. S jednom su Istrijankom, koja je dotad živjela u Zadru, zamijenili stan koji su oni posjedovali u Sloveniji. Ljubav za brodovima nije prestala, dapače, još je više ojačala povratkom u Zadar, a koliki je njen intenzitet najbolje govori zgoda koju je prepričala Jelka.
– Išli smo u Rovinj s udrugom umirovljenika, šetali smo gradom, kad odjednom – nema Svetka. Tražili smo ga i tražili, od njega i traga. Pojavio se nakon par sati i kad smo ga pitali gdje je bio, rekao je da je išao vidjeti brodove.
Hrastova rebra
Svetkovi brodovi su u Crnoj Gori, Šibeniku, Trogiru, Privlaci, Umagu, Novigradu istarskom… Jedan je i u Zadru, na Punti Bajlo, Svetkov brod kojeg je poklonio unuku Rinaldu. Ljeti je u Salima, zimi u Zadru.
– Nekad nisi mogao svakog naučiti graditi brod, to znači da će ti uzeti kruh sa stola, kaže ovaj 85-godišnji Saljanin s duhom mladića. Ipak, kad bi jedna osoba u njegovom životu to htjela, ne bi se mislio ni sekunde. Unuk Rinaldo je na studiju u Zagrebu.
– E da se hoće on toga uhvatiti, već bi bili u portu i pravili brod, kaže Svetko ozarena lica.
Za veći brod trebalo mu je oko tri mjeseca posla, a za manji, od tri do pet metara, mjesec do mjesec i pol dana.
– Brodovi su različiti kao i ljudi na cesti. Kad bih nekom čovjeku prodavao brod, rekao bih mu – evo, ovo ti je brod, samo ča ne progovori. Svaki dan mu moraš reći ‘dobro jutro’, priča Svetko.
On se godinama bavi i maketarstvom, a u posljednje vrijeme, kako nema narudžbi za nove drvene, bavi se uglavnom popravcima postojećih drvenih brodova.
Iako kaže kako za bodule i dalje vrijedi ona – ako nemaš brod, nemaš ništa, napominje kako od njega nikad nije bilo velikog ribara. Tu i tamo bi s obitelji išao do Kornata ili do Murtera na izlete, u masline ili u posjet rodbini, ali na ribe slabo.
– Nisam imao vremena, morao sam raditi, kaže Svetko. Svog najdražeg broda, devetometrenjaka koji je završio u Šibeniku, i danas se često sjeti.
– Kada ti jedan takav brod ostane u sjećanju, ne možeš ga više zaboraviti. Sanjam ponekad i u snu mi dođe na pamet da sam u tom brodu, kaže Svetko i skuplja prste u velike šake koje su tijekom godina mnoga stabla hrasta pripitomile u rebra, a smreke u oplate brodova.
najnovije
najčitanije
Ostali sportovi
mali nogomet
Sv. Ante Zrilić nekretnine vratio se u Prvu ligu
Zadar
OŠ Krune Krstića
NAGRADE ADDIKO BANKE Zadarske učenice najbolje u financijskoj pismenosti
Plodovi zemlje i mora
VINSKE KRONIKE
Počeo izlaziti prvi hrvatski vinski digitalni časopis, Vinske zvijezde
Ostali sportovi
Uspjeh ŠSD Jadran
Odbojkaši OŠ Bartula Kašića viceprvaci Hrvatske
Zadar
legendarni veslač
Održana komemoracija za Romana Bajla, zadarskog sportskog velikana
Crna Kronika
PU ZADARSKA
VOZAČ JE UHIĆEN Na Bilom Brigu mrtav pijan skrivio prometnu nesreću pa pobjegao, uhvaćen je
Zadar
NAVIJAČKA PJESMA
VIDEO Predstavljena ‘Diži se grade’, nova zadarska navijačka pjesma: ‘Nastala je iz ljubavi prema…’
Županija
obavijest hep-a
DONOSIMO POPIS Nekoliko ulica u Zadru i županiji dio petka bez struje
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV
Ninov trofejni kantar
Županija
NEPRAVOMOĆNO