Ovo je šest zadarskih studentica koje su prevele knjigu o Luki Modriću!

Moramo priznati da smo danas jako sretne i ponosne, ali što smo zapravo postigle… Mislim da smo toga postale svjesne tek na promociji knjige u Zadru. Nije bilo lako. Imale smo zadane rokove koji su se morali poštivati, a uz prevođenje knjige naravno, imale smo i druge obveze na fakultetu, kažu studentice
 dok je davno, tamo negdje početkom prošloga stoljeća talijanski pisac Luigi Pirandello tražio „svojih šest autora”, dvojica španjolskih, sportskih novinara tražila su pomoć i našla šest prevoditeljica, kako bi njihova knjiga o živućoj nogometnoj legendi – Luki Modriću, ugledala svjetlo dana i u Hrvatskoj. Riječ je o knjizi pod naslovom Luka Modrić: trnovit put do svjetske slave, koja je nakon španjolske i zadarske, prije nekoliko dana imala uspješnu i zanimljivu promociju i na zagrebačkom Interliberu.
No, osim truda i rada dvojice sportskih novinara iz Španjolske – Vicentea Azpitartea i Jose Manuela Puertasa, koji su radi knjige o Luki Modriću razgovarali s preko 200 sugovornika, sjajan posao su odradile studentice prevoditeljskog smjera Odsjeka za iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru pod mentorstvom svoje profesorice i voditeljice prevoditeljskog studija, doc. dr. sc. Ivane Lončar.
Španjolci su imali sreću da su našli prof. Lončar i „njezinih” šest djevojaka, koje su u samo dva mjeseca prevele knjigu. Odsjek za iberoromanske studije i inače je poznat je po prevoditeljskim radionicama. Prvi su na hrvatski jezik preveli suvremenu iberoromansku poeziju objavljenu u dvjema zbirkama, Intimni pogon i Nek bar vedrina ogrne, no ovo je prva cjelovita knjiga u koautorstvu studenata prevoditeljskog studija.
Mlade, ambiciozne, simpatične i jednostavne – to su djevojke iz svih krajeva Hrvatske, koje su odabrale upravo rodni grad Luke Modrića za mjesto svoga školovanja i studiranja. Riječ je o Mariji Biskup, Tei Pribetić, Tei Andrić, Lani Galić, Mariji Okmažić i Ivani Blažević. Većina njih se tek na početku studija zapravo susrela sa španjolskim jezikom, nisu imale gotovo nikakvo predznanje, te je sasvim jasno koliko je golem njihov podvig.
– Moramo priznati da smo danas jako sretne i ponosne, ali što smo zapravo postigle… Mislim da smo toga postale svjesne tek na promociji knjige u Zadru. Nije bilo lako. Imale smo zadane rokove koji su se morali poštivati, a uz prevođenje knjige naravno, imale smo i druge obveze na fakultetu. Najveći dio tereta je podnijela naša profesorica Ivana Lončar, koja je radila po cijele dane – kratko je prepričala zajednička iskustva Ivana Blažević.
A sve je počelo, kako to obično u životu biva – slučajno i kako je rekla prof. Lončar – sve se „poklopilo”.
– U sklopu obveznog kolegija Prevoditeljski seminar III prevodimo književna djela, poeziju, publicistiku. Ovo je treća po redu generacija studenata prevoditeljskog studija, u kojoj imamo i jednu aktivnu odbojkašicu i studentice čiji su znanstveni interesi vezani uz sport i sportsku terminologiju. No i drugim je djevojkama to bilo zanimljivo, a kako je tendencija prevoditeljskog studija da poveže teorijske spoznaje i praksu – prevođenje knjige o Luki Modriću došlo je kao naručeno. Naime, kako su novinari razgovarali s mnogim sugovornicima, među ostalima su željeli porazgovarati i s nekim sa zadarskog Sveučilišta. Do tada su uglavnom sve razgovore obavljali na engleskom jeziku, a onda kako bi sebi olakšali posao, zamolili su da ih se poveže i s nekim tko govori španjolski. Bio im je veliki problem nominativ i općenito, deklinacije pogotovo, osobnih imena. Imali su i problema u prevođenju nekih dijalektalnih izraza kao što je primjerice, „dišpet”. Ali, to im je prevela, odnosno definirala Blanka Vlašić – rekla je uz smijeh prof. Ivana Lončar.
Pomogla im je potom da stupe u kontakt i s našim kolegom, fotoreporterom Zvonkom Kucelinom koji im je poklonio svoje arhivske fotografije Luke Modrića još iz najranijeg djetinjstva. I tako je zapravo na obostrano veliko zadovoljstvo počela suradnja i rad na prevođenju knjige, između dvojice španjolskih novinara te prof. Lončar i šest studentica prevoditeljskog studija.
– Podijelile smo radne zadatke i rokove. Posao je doista bio zahtjevan i jezično i terminološki, a kad se radi o više prevoditelja, prijevode treba ujednačiti. Osim toga, djevojke su iz raznih krajeva Hrvatske i imaju različite prevoditeljske stilove. Počeli smo u ožujku, a rok za predaju prijevoda bio je 1. svibanj jer je 13. lipnja počelo Europsko prvenstvo u nogometu. Prijevod smo prije predaje izdavaču dali na čitanje mnogima i izdavač je na kraju bio jako zadovoljan. Potom je uslijedila lektura, korektura, prijelom, revizija prijeloma, a Luka Modrić sam je izabrao fotografiju za naslovnicu hrvatskog izdanja u dogovoru s izdavačem. Knjigu je objavila izdavačka kuća Dominović uoči početka Europskog prvenstva u nogometu i sudbina je htjela i da baš Luka Modrić zabije prvi gol za reprezentaciju – podsjetila je doc. dr. sc. Ivana Lončar.
U prilog činjenici o tome koliko su dobro i profesionalno odradile svoj posao govori i “tajna” koju su nam na kraju otkrile prevoditeljice. Postoji naime, velika mogućnost da njihova ekipa bude angažirana i na prevođenju knjige o još jednom našem reprezentativcu – Ivanu Rakitiću.