Foto: Ivan JAMIČIĆ
Predstava je takovog ‘weltanschaunga’ da ‘paše’ u repertoar svake nacionalne kazališne kuće/Naravno da se ne može uspoređivati s, primjerice, “Kaubojima” Teatra ‘Exit’, jer ne samo da je u pitanju drugačiji tip teatra, već iza autora stoje posve disparatne poetike
Tko god je nedavno bio oduševljen predstavom “Kauboji” Teatra ‘Exit’, manje će biti oduševljen izvedbom “Staklene menažerije” Tennesseea Williamsa u Hrvatskoj kazališnoj kući u četvrtak navečer, kada je održana službena premijera komada. No, to ne znači da je drama bila manje dobra, glumački i/ili teatrološki, odnosno dramaturški gledano. Naprosto, riječ je o drugačijem tipu teatra, o različitim kazališnim poetikama, a bogme i o drugom i drugačijem vremenu i prostoru. “Staklena menažerija” više pripada drami s polovice XX. vijeka, dok Exitovci gaje moderan teatar za XXI. stoljeće.
Problemi jedne obitelji kao mikrodrama koja se može preslikati i na makro sliku svijeta nešto su što nas ni u ovo moderno doba multimedijalne slike svijeta ne može ostaviti posve ravnodušnim, no, svakako je manje izazovno u glumišnom izričaju, jer je to tip dramaturgije kakva se njeguje još od građanskog teatra iz XIX. vijeka i prije. Pitanje hoće li se jedna djevojka udati (Helena Kalinić pomalo nesigurna kao Laura Wingfield) ili neće iz današnje se perspektive čini poprilično deplasirano, pogotovo kada o tomu više brine njezina majka nego li ona sama. S druge strane, riječ je o primarno psihološkoj studiji karaktera, bez značajnije dramske radnje, zapleta i raspleta, osim ako on ne leži u činjenici da je Jim O’Connor (solidni Duško Modrinić – možda je mogao nastupiti s perikom, da konačno promijenimo percepciju njega i njegova repića?!), potencijalni Laurin ženik, zapravo već ‘zauzet’ i pred ženidbom s drugom djevojkom. S time se priča o obitelji Wingfield nastavlja bez ikakovog ostvarenog pomaka, a njezinu nesreću najbolje je oslikala gluma primadone zadarskoga glumišta Jasne Ančić, na kojoj uglavnom ovaj komad i počiva, baš kao što je to bilo prije nekoliko desetljeća, kada je tu ulogu tumačila tadašnja junakinja zadarskog glumačkog ansambla Jelica Lovrić – Vlajki.
I baš kao što je svijet naših junaka krhak poput ‘staklene menažerije’ junakinje Laure, tako je krhka i mogućnost (p)ostvarenja prava na sretniji život, u vremenu kada je obitelj još bila čvrsto obilježen teritorij. Te spone sve se više kidaju, razvlače, rastežu, pa je u današnje vrijeme i više bračnih kriza, brodoloma, više rastava i više, u konačnici, samoubojstava. A to je ipak neka druga, sociološki obojena, priča…
najnovije
najčitanije
Svijet
TURSKI PREDSJEDNIK
Erdogan čestitao Putinu i ponovno ponudio posredništvo oko Ukrajine
Hrvatska
KAMPANJA SE ZAHUKTAVA
Grbin: “Imamo ustavni udar pištoljem na vodu”. Božinović: “Oni nemaju ni program, ni ljude, ni stranku”
Crna Kronika
OPTUŽEN JE
Osječki policajac optužen za ubojstvo djevojke službenim pištoljem
Hrvatska
STRANI RADNICI
Ličke pastire zamijenili strani radnici s Dalekog istoka, zadovoljni su plaćom i uvjetima
Hrvatska
NEVIĐENA KAMPANJA
SDP objavio sliku “onoga čije se ime ne smije izgovoriti”
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak
TEŠKA NESREĆA Pijan izazvao frontalni sudar u Zagradu, ozlijeđene tri osobe
Nogomet
dobio po glavi