Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Iako nema zabrane, svinjokolje sve manje

Autor: Velimir Brkić

12.12.2012. 23:00
Iako nema zabrane, svinjokolje sve manje

Foto: Velimir BRKIĆ



Meso odnosimo na pregled kod veterinara u Zadar i onda nam jave telefonom nalaz da možemo početi sa spremanjem jela, pojašnjavaju Sudinja i Dijan prije svinjokolje koja je po staroj sukošanskoj tradiciji započela isprobavanjem nekoliko suhih smokava i fritula te zagrijavanjem s čašicom domaće rakije


U zadarskom okruženju danas tek rijetka seoska domaćinstva uzgajaju svinje. Na kušnji su običaji svinjokolje, pripremanja divenica, krvavica i kobasica, spremanja masti i čičaka (čvaraka), sušenja pršuta i panceta, tog tradicionalnog običaja za koji se do jučer vjerovalo da će prije propasti selo nego on.
Stoljetni običaji
– Otkako nam stižu svježi pršuti za sušenje iz Mađarske, sve je manje onih koji uopće uzgajaju svinje, govori nam Sukošanac Željko Pašić Pajo zvani Vuk.
 – A ako se, pak, i odluči na vlastiti uzgoj, onda se svinje na Benkovačkom sajmu kupe tek nakon turističke sezone. Nekoliko se mjeseci uzgajaju kako bi se ‘očistile’ od slavonske hrane i raznoraznih krmnih smjesa i kao postale domaće, objasnio je Pašič Pajo.
Ne tako davno, prve svinjokolje započele bi na nekadašnji praznik Dan Republike 29. studenoga i završile do Nove godine ili Tri kralja, a u selima se znala i produžiti u siječanj.
– Mada se zbog raznoraznih svinjarija koje se posljednjih godina događaju u Lijepoj Našoj to ne bi uopće reklo, u Zadarskoj županiji je sve manje svinja i svinjokolja, govori jedan Slivničanin.
Dodaje kako su se dva iduća dana nekadašnjeg Dana Republike najčešće proslavljala, kako se to običavalo reći, radno i svečano. Za ta dva praznična dana tempirala se svinjokolja.
– Tradicionalna svinjokolja i sve oko tih stoljetnih običaja, nažalost, ide u prošlost. Na prste ruke možeš nabrojiti svinjokolje, kaže Milan Odžaković iz Nadina.
Po selima u zadarskom okruženju je sve manje i manje svinja, klanja, čišćenja, pranja i spremanja kobasica, devenica, hladetine, buđole, panceta, špaleta i pršuta, više se i ne topi svinjska mast. Sve je manje sušenja pršuta na tradicionalni način, dim – bura – dim.
– Stoljećima se ovaj posao radio na isti način, s istim alatima i istim običajima, da bi tek u novije vrijeme industrija i tehnika, a još više tempo života utjecali na promjene, govori Joso Nimac iz Lišana.
Turizam i recesija gotovo su sasvim istisnuli uzgoj svinja u dvorištima po Zadarskoj županiji. Svinjokolja više ne izgleda kao nekada. Veći dio ljudi meso kupi u mesnicama i od tog mesa se kod kuće oblikuju pršuti i pancete, rade se kobasice, devenice, šokoli i buđole.
– Svinje uzgojene u Slavoniji, oštra velebitska bura i malo dima najbolja su kombinacija za pravi dalmatinski pršut, što u šali što u zbilji govori Basa iz Rovanjske koji je dvije svinje kupio kod mesara.
Basa svinje godinama kupuje upravo na dan samog njihovog “sudnjeg” dana.
– Prije nekoliko dana svinje sam htio već uobičajeno kupiti na Benkovačkom sajmu i kući po starim običajima napraviti svinjokolju uz rodbinu i prijatelje, međutim, zaustavila me izuzetna hladnoća. Ovako je sve napravio mesar i umjesto cjelodnevne fešte imao sam samo večeru, jada se Basa.
Tradicionalna večera
Na tradicionalnoj večeri u utorak u Galovcu nakon kuhanog kupusa i lešo svinjetine, domaćin je omotao jetru, crnu “džigericu” s plućnom mrežicom i zajedno s “legvicama” i “pečenicama” ispržio na gradelama postavljenim na kominu u “crnoj kužini”, posuo bijelim lukom, zalio domaćim maslinovim uljem obitelji Bučić te je brojnom društvu donio da u “miru Božjem” jedu u toplom, u prostranom dnevnom boravku.
– Ova je prava fešta začinjena galovačkom tradicijom i običajima, zadovoljno će Burčul, jedan od sudionika večere.
Vrijeme svinjokolje koje se u hrvatskoj tradiciji vezuje za studeni, prosinac i siječanj, nažalost, znači i povećanu opasnost od zaraze trihinelozom, zbog čega veterinari upozoravaju na nužnost pregleda svinjskog mesa na tu zaraznu bolest.
– Meso odnosimo na pregled kod veterinara u Zadar i onda nam jave telefonom nalaz da možemo početi sa spremanjem jela, pojašnjavaju Sudinja i Dijan prije svinjokolje koja je po staroj sukošanskoj tradiciji započela isprobavanjem nekoliko suhih smokava i fritula te zagrijavanjem s čašicom domaće rakije.
Predblagdanske zimske radosti, tradicija i običaji na ruralnim prostorima bez žurbe i nervoze ipak se nastoje sačuvati.
– Ovu i slične tradicije i običaje treba čuvati i njegovati. Treba im dati i komercijalni duh, jer tko iz grada ne bi poželio da bude član naše ekipe za vrijeme svinjokolje, uvjeren je Bačić iz Lisičića pokraj Benkovca.
U vrijeme intenzivne svinjokolje sudionici na večeri nisu bili samo oni koji su taj dan “rabotali”, veći ugledni gosti čijom se nazočnošću ponosilo, učitelji, odvjetnici, liječnici, kumovi, prijatelji, kolege s posla pa i seoski svećenik.
– Nema ništa ljepše nego, nakon dana provedenog u napornom poslu, po hladnom vremenu, sjesti u toplo i uhvatiti se domaće hrane. A, zatim bukara s vinom i pjesma, zaključuje Branko Narančić, folkloraš iz Pridrage.


 NEMA TE EU KOJA ĆE ZABRANITI SVINJOKOLJU




Ulaskom u Europsku Uniju Hrvati se neće morati, kako su inače neki godinama uvjeravali javnost, odreći svoje tradicije, svinjokolje u vlastitom dvorištu. Sve ostaje kako je bilo osim što osobe koje provode klanje moraju biti za to osposobljene, a svinje prije klanja moraju biti omamljene. Tek kad se provjeri je li svinja mrtva može se krenuti na šurenje i na sve druge postupke.
– Sve su to puste priče o zabrani svinjokolje. Nema te Europe koja će meni, u vlastitom dvorištu, zabraniti svinjokolju. Moje su svinje zdravo uzgojene i prošle su redovito cijepljenje protiv svih bolesti, a meso odmah ide kod veterinara na kontrolu trihineloze, rekao nam je Galovčanin na tradicionalnoj večeri koju je u utorak pripremio nakon što je obradio čak tri svinje koje je od ožujka uzgajao u vlastitom svinjcu.
– Bez toga se jednostavno ne može živjeti. Ne želim biti taj koji će u obitelji ukinuti stoljetnu predbožićnu tradiciju, poručio je.


 Svinjokolja traje dva dana


U Sukošanu, kako to i priliči pravoj domaćoj svinjokolji, ona traje dva dana – prvi dan se svinje zakolju, obješene ostanu da se cijede i meso odnese na analizu te čeka nalaz o njegovoj ispravnosti kako bi se obilno marendalo i navečer uz bogat stol napravila večera na kojoj su osim obitelji i onih koji su pomagali i rodbina, susjedi, prijatelji. Sutradan se meso obrađuje, pravi se smjesa za kobasice, krvavice, divenice, pravi se hladetina, “kroje” pancete, špalete, pršuti, topi mast, uglas nabrajaju Sudinja i Dijan.