Briselske škare

Slika korisnika admin

Ono što vlada Zorana Milanovića nije imala odlučnosti napraviti na krilima izborne pobjede na početku mandata, morat će po nalogu iz Bruxellesa raditi sada. Naime, po preporuci Europske komisije Vijeću EU, nad Hrvatskom se otvara procedura prekomjernog deficita, što znači da se otvara Pandorina kutija odgađanih reformi koje bi sada mogle još više boljeti i potaknuti socijalne nemire. Sve se vraća, sve se plaća.

U tri godine proračunski deficit mora pasti ispod tri posto BDP-a, a u idućoj godini umjesto projiciranih 6,5 posto na zadanih 4,6 posto BDP-a. Kako pojašnjava, ministar financija Linić, to bi značilo rezove od oko tri milijarde kuna. No, unatoč tome, ministar Linić sebi dopušta da čak javno izrazi zadovoljstvo jer je za svođenje državnih računa u okvire dopuštenog deficita dobio nešto duži rok od drugih.

Dok je on iskopao ovaj jedan jedini, jadni razlog za zadovoljstvo, propustio je ponoviti i sve one brojne razloge za rastuće nezadovoljstvo, jer nema investicija, jer su male plaće, jer je nezaposlenost velika i jer gospodarstvo nema daha prodisati nakon petoljetke krize. Nakon dvije kolebljive godine Vlada se ne može pohvaliti konkretnim i osjetnim ekonomskim uspjesima i sada joj predugo „snimanje stanja" dolazi na naplatu, moguće i s velikim političkim kamatama.

Bez obzira na to što je istina da su svima puna usta reformi, dok ih ne treba doista i provesti, odgovorna vlast morala je uhvatiti povoljan trenutak, stisnuti zube i učiniti ono što se mora. Kako je onaj pobjednički dobar vjetar u jedra odavno otpuhao tu mogućnost barem bi se sada ministri trebali suzdržati od „preveslavanja" građana. Kako bi se drugačije mogla nazvati izjava ministra zdravlja Ostojića koji poručuje kako će prvi udar reformi biti upravo na zdravstvo, no da je to sve u interesu pacijenata. Što se dosad čekalo?

Kako nazvati izjave ministra rada Mrsića koji u kontekstu troškova za mirovine stalno spominje kako imamo puno umirovljenika, kako dugo žive pa treba podići dobnu granicu odlaska u mirovinu na 67 godina. S obzirom na to kolike su im mirovine mogli bi početi i kraće živjeti!

Sad je postalo prekruto i tržište rada, treba dokidati prava radnika jer valjda se tako postiže konkurentnost gospodarstva?! Nezaposlene samo treba revno brojati i ponekad reći da tu nema spasa dok ne dođu investicije. Pa neće se valjda u ovoj zemlji sve rješavati po briselskom nalogu ili po zakonu prirode ili neke više sile?!

Radi se zapravo o tome da je gospodarstvo godinama potkradane zemlje dokrajčila kriza i teško se podići bez odlučnosti i ekonomske pameti. Teško je povjerovati da se tamo gdje nema na vidiku izgleda za rast prihodovne strane proračuna neće dirati i socijala, koja u proračunu nije mala. Deficit ne može rješavati samo ministar financija rezanjem rashoda. Zašto su izostale investicije neka Vlada ponovi gradivo i točno odgovori na to pitanje svih pitanja. Zašto poslodavci, prema provedenoj anketi, najavljuju još težu godinu, nova otpuštanja?

Mahanje gospodarskim mjerama, u onim intervalima kada se i Karamarko pravi ekonomskim vizionarom i kada se utišaju sveprisutne i stalno tinjajuće svjetonazorske bitke, očito nije donijelo boljitak građanima, pa će se u narednom razdoblju morati pomiriti sa sudbinom koju kroje briselske škare.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno