Sramoti se, ali živi

Draga Mila, prijateljica moga srca, beskrajno je talentirana za glumu, za teatar. Mila se boji nastupa, trema ju sapinje, ruke se znoje. Milu toliko paralizira strah da svoj talenat zakopava duboko u sebe, ne kreira ga, ne zaigrava se sa njim. Mila na svoj strah skuplja naslage onoga što ona nije, naslage sa kojima sve teže diše te odustaje od sebe.
Da bi se pobjedio strah, sram i trema, bitno se je znati moći osramotiti, bitno je ne bježati od mogućeg fijaska pred javnošću. Strahu se treba zagledati u oči, raskrinkati ga i izazvati.
Zbog straha, a strah se javlja zbog mogućeg sramoćenja, ljudi odustaju od punoga života i žive život drugih. Umor svladava dušu, okupira um, uništava udove. UMmor otežava disanje, umor zbog straha, priziva depresiju, tupost i vječito kjlimanje glavom.
Van sa strahom. Strah me nije dostojan, strah je moj neprijatelj broj jedan.
Plest ću svoj ples. Umjesto mene titko neće plesati. Pjevat ću svoju, pa i falš pjesmu. Umjesto mene nitko neće pjevati, Govorit ću svoje misli koje ne prolaze, njegovat ću stil koji će izazivati podsmjeh. Ogovarat će me. Ja njih neću. Prezirat će me. Ja njih neću. Mrzit će me, ja njih neću. Živjet ću iz sebe, iz svoga srca, iz svoga uma. Bojat ću se, ali strah neće postati moj gospodar.
Isus se je rodio u štalici među tovarima, kozama, ovčinama, kravama. Mogao se je roditi kao kralj u zlatu i kadifi. Odgurnuo je strah i sram. Osramotio se je. Pljuvali su ga. Prezirali su ga. Ubili su ga. On nije nikoga sramotio, prezirao, ubijao. Njegov puni život, život je istine njegova srca. Isus je živio iz srca. Isus je živio punim plućima. Draga Mila živi iz svoga srca, svoju istinu, svoju drugačijost. Osramoti se, ali živi. Strah postaje gospodar, a ti ne živiš. Upast ćeš u žalost, depresiju, bolest. Sramoti se, ali živi. Kao i Kralj kraljeva osramoćen u štali i na križu. Živi, draga Mila, sa Sretnim osramoćenim Božićem.