Guverner

Slika korisnika admin

Rekordna nezaposlenost i propadanje gospodarstva kojemu se još  ne nazire kraj, pokazali su da je  svojevremeno upozorenje guvernera  HNB-a Željka Rohatinskog bilo na  mjestu, kao što je na mjestu i njegov  odgovor na priče o političkom angažmanu koje ga penju na mjesto  premijera.

Naime, on priznaje da ga je HSLS  želio na svoju listi, ali i još neki manji  igrači na političkoj sceni, no takvih  ponuda, naravno, nije bilo od strane  velikih stranaka HDZ-a i SDP-a pa je  guverner logično zaključio da bi njegov ulazak u politički ring zasigurno  bio politički promašaj. Isto tako, kao  čovjeku koji promišlja stvarnost jasno mu je da su premijersko mjesto  "veliki" već rezervirali za svoje stranačke lidere te da ionako teško  formirana piramida stranačke vlasti  ne bi izdržala njegovu malenkost na  vrhu. Da je politika predstava u kojoj  se prava drama odvija iza zastora i da  u njoj vrijede druga pravila igre nego  ona u gospodarstvu te da bi se u njoj  mogao i izgubiti i dobro namučiti,  guverner je shvatio i zasad odaslao  javnosti "premijersku odbijenicu".

 No ne fascinira toliko spomenuta  razina njegova promišljanja političke  računice koja mu s malim igračima  ne daje posebne šanse, nego ono, što  u vrijeme kada se na sve strane  otkriva "čerupanje" drage domovine,  navodi kao osobni razlog udaljavanja  od aktualnog političkog ringa.

Guverner koji i u međunarodnim  krugovima i u javnosti ima veliki  ugled otkrio je, naime, da je sve ovo  vrijeme bio samo guverner - radnik.  Da je živio od plaće! Nema kapitalnih prihoda niti ušteđevine te da  će se, kako reče,  kada mu za godinu  i pol istekne mandat, odlaskom u  privatni sektor, morati pobrinuti za  mirnu starost i zaraditi nešto za crne  dane.

Ono što bi u normalnom društvu  bilo posve uobičajeno u našemu,  nažalost, doseže razinu čuđenja i  nevjerice jer je gotovo nezamislivo  da netko na istaknutom položaju živi  samo od mjesečnog prihoda i da  nema debeli bankovni račun.

Štoviše, hrvatska javnost "guta" i  priče o mladim poduzetnicima koji  već u dvadesetima ulažu milijune  kuna, pa i eura pa se jedan dan  ironično i bespomoćno upita radi li  se o nekom poduzetničkom geniju, a  već drugi dan to zaboravi zaokupljena vlastitim preživljavanjem  s  prijetećim mačem otkaza nad glavom.

Mnogi se pitaju bi li Hrvatska da  nije bilo pljačke, ovoliko osjetila  krizu i ovoliko bila u njoj.

Jedina neupitno točna statistika  koja se servira ovih dana ona je o  rastu broja nezaposlenih i tome negativnom trendu za koji se ne zna tko  će ga i kada zapravo zaustaviti.  Gospodarski oporavak, naime, ne  mora objavljivati Vlada, njega bi  najprije, kad se on dogodi, objavili  građani.

Ali događa se upravo ono na što je  guverner Rohatinski upozoravao i  ponekad bio istican kao previše pesimističan glasnik. Sada je dospio u  poziciju da je na konfuznom i uznemirenom političkom prostoru na  kojemu se do u detalje propitkuje  porijeklo imovine, upravo on iskočio  kao "usamljeni jahač" i kao čisti  politički adut koji bi od malih stranaka učinio velike, a od velikih  možda pobjednike.

I premijerka Jadranka Kosor,  predsjednica HDZ-a i Zoran Milanović, predsjednik SDP-a koji joj  iskače uz rame u brojnim anketama  kao budući premijer, moraju imati  na umu da je "kalibar Rohatinski"  onaj koji bi, sudeći prema trenutačnom raspoloženju javnosti, teško  promašio izbornu pobjedu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno