Balkanski populisti ili konzervativni europejci

Pobijedi li Jadranka Kosor, teško je očekivati demokratske reforme u stranci i duh toleracije. Reformirani HDZ bio bi moguć samo s nekim novim liderom reformatorom. To je bio Sanader, ali on se pokazao lažnim i neslavno je propao u korupciji

Bez obzira što su situacije jako različite, mnogi uspoređuju drugi dolazak na vlast Milanovićeve koalicije lijevog centra potkraj 2011. s prvom lijevom koalicijom – Račanovom šesteročlanom vladom koja je vladala Hrvatskom od 2000. do 2003. godine. Prvo, postoji bojazan od svađa i raskola u koaliciji koje su oslabile i dovele do poraza i Račanovu koaliciju i vladu. I drugo – HDZ je 2000. godine prošao skoro na dlaku jednako kao i 2011. godine.
Poslije tih izbora doživio je još teži pad u rejtingu, ali se svejedno 2003. godine vratio na vlast. Već nekoliko mjeseci nakon poraza, novo HDZ-ovo vodstvo na čelu sa Sanaderom zagovaralo je i nedemokratska, izvansustavna rješenja kako bi koaliciju skinulo s vlasti.
Koncem rujna 2000. dvanaest generala vrlo bliskih bivšem i tadašnjem HDZ-u potpisalo je politički intonirano otvoreno pismo hrvatskoj javnosti pa ih je predsjednik Republike Stjepan Mesić dekretom umirovio. U veljači 2001. na velikom mitingu u Splitu pod nazivom “Svi smo mi Mirko Norac”, Sanader je bio jedan od vodećih govornika koji su zahtijevali odlazak Račanove vlasti. Vladimir Šeks je 18. veljače 2001. u Vrlici kazao: “Ova vlast mora otići na ovaj ili onaj način”.
Situacija neizvjesnosti
Hoće li sadašnji HDZ ponovno biti rušilačka, ili pak ovog puta konstruktivna opozicija, opozicija kojoj je na srcu prije svega prosperitet zemlje, a tek onda upražnjavanje i korištenje jeftinog populizma ne bi li se što skorije, “ovako ili onako” vratili na vlast?
Netolerantno ponašanje Jadranke Kosor – koja nije čestitala pobjednicima i štoviše zamjerila je svojim bivšim ministrima i zastupnicima koji su im čestitali – ne daje previše nade da će HDZ biti konstruktivniji nego što je to bio i što je navikao biti dok je u opoziciji. S druge strane, teško da stranka kojoj se sudi zbog crnih fondova i korupcije može biti doživljena kao toliko vjerodostojna pa da oko sebe okuplja one koje će biti nezadovoljni novom vlašću.
Prema mišljenju dr. Nenada Zakošeka, dekana Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, sljedeći mjeseci odredit će smjer kojim će HDZ ići. Ima dosta spekulacija o tome što će se događati. Situacija neizvjesnosti može se ili pokušati “staviti pod kontrolu” onako kako je to Vladimir Šeks pokušao kad je izjavio da Jadranka Kosor neće imati protukandidata za šeficu HDZ-a ili tako da se održe potpuno demokratski izbori u HDZ-u jer je “demokracija institucionalno rješenje za neizvjesnost”. Zakošek tumači da je HDZ 2000. godine doista svojim akcijama dovodio u pitanje legitimitet tadašnje Račanove vlade. Tada se stvarno išlo na stvaranje izvanrednog stanja u Hrvatskoj.
Sada, 2012. godine HDZ bi se doista mogao “prikačiti” uz neke socijalne teme, prije svih u zaštiti (lažnih) branitelja ili administracije koja je plaćena iz državnog proračuna. Misli da će HDZ podržavati takve moguće prosvjede i da je to legitimno. No, vjeruje da nije moguće da HDZ i sada nastupi kao nekakav desničarski pokret jer je ipak učinio demokratski zaokret.
– Na pitanje konstruktivna ili rušilačka opozicija, hadezeovci nisu donijeli definitivan odgovor, smatra neovisni analitičar Davor Gjenero.
Gjenero kaže da ga je zabrinulo što je na prvoj sjednici Sabora o Europskoj uniji govorio Frano Matušić, a ne Davor Stier, Plenković ili Jandroković. Zatim što je o financijama govorio Ivan Šuker, a ne Martina Dalić, na primjer. Dakle, HDZ može donijeti odluku da će se nastaviti koristiti uslugama svojih dosadašnjih parlamentarnih šampiona i onda nastaviti govoriti istim diskursom kao i u prethodnom razdoblju, ili će koristiti ljude kao što su Plenković, Jandroković, Dalić, Stier, Božinović i Milošević. To šestero hadezeovaca daju sliku pristojnih europskih konzervativaca, misli Gjenero, i mogu biti okosnica za ozbiljnu proeuropsku konzervativnu opoziciju. No, vodstvo HDZ-a može se osloniti na Matušića, Šukera ili Tuđmana pa se ponašati onako kako se HDZ ponašao od 2000. do 2003. ali to – misli Gjenero – za HDZ ne bi bilo dobro.
Konzervativno upristojenje
– HDZ je u Europskoj pučkoj stranci i mislim da će europske obveze pozitivno utjecati na njih da se razviju u pristojnu konzervativnu opoziciju. A ljude će na ulice zbog mogućih socijalnih problema lakše pozvati Dragutin Lesar nego HDZ. Iako, kombinacija populističkog nacionalizma i ekonomske neizvjesnosti mogla bi biti stravična bomba i s tom bombom bi se nekakav novi Glavaš mogao opasno igrati. Ali, mislim da bi HDZ mogao ići prema konzervativnom upristojenju, govori Gjenero.
Gjenero ima zanimljivu tezu o izborima u HDZ-u pa misli da će Jadranka Kosor biti birana na dvije godine, a da će onda – poslije dvije godine – HDZ birati novog šefa stranke koji će je voditi na sljedećim parlamentarnim izborima. Sada HDZ nema pripremljenog lidera, a za Kosor je uvjeren da neće biti na čelu za sljedeće izbore. S druge strane, Darko Milinović nema, po njemu, nikakvih izgleda jer nema utjecaja izvan Like. Dakle, stranka bi mogla prosuditi o vođi za parlamentarne izbore prema tome tko se uspio profilirati i istaknuti na lokalnim izborima u svibnju 2013.godine pa bi taj u veljači 2014. mogao preuzeti stranku.
No, ta teza ipak teško drži vodu zbog toga što se nakon 2004. godine, izborni sabori HDZ-a održavaju svake četiri godine. Nema nikakvog racionalnog razloga da onaj tko ovog proljeća dobije četverogodišnji mandat saziva za dvije godine novi, izvanredni sabor stranke da bi svoj položaj stavio na kušnju.
– Mislim da sam dosta toga napravila, da sam nosila ogroman i prestrašan teret i da sam sve izdržala, tako je u utorak na televiziji Z1 Jadranka Kosor najavila svoju kandidaturu za novi mandat predsjednice HDZ-a.
To bi mogli biti i prvi izbori koje bi Jadranka Kosor u životu mogla dobiti. Gotovo je nemoguće očekivati da će njen rejting u javnosti rasti. U Kukuriku koaliciji bi u slučaju njene pobjede u HDZ-u mogli biti zadovoljni jer unatoč Kosoričine goleme ambicioznosti, iritantne sveprisutnosti i želje za kontrolom – ona je široj javnosti antipatična i jako je malo vjerojatno da bi se s njom na čelu HDZ mogao vratiti na vlast. A hoće li dobiti izbore u HDZ-u, o tome postoje različita mišljenja jer iako jest favorit – veliko je nezadovoljstvo u stranci njezinim neuspješnim autoritarizmom.
Ako pobijedi, vrlo teško je očekivati demokratske reforme u stranci i duh toleracije prema vani. Reformirani HDZ bio bi moguć samo s nekim novim liderom reformatorom. To je bio Sanader, ali on se pokazao lažnim i neslavno je propao u korupciji. Kako će se ponašati HDZ i u kojem će smjeru krenuti – izuzetno je važno pitanje za Hrvatsku koja je poslije ovih izbora skoro ostala bez bilo koje druge, nehadezeovske desnice. Politika HDZ-a je i bila takva da slisti i proguta drugu desnicu i koalicijske partnere.
U 12 godina mnogo toga se promijenilo i HDZ više ne može računati na novo buđenje nacionalnih zanosa, a nacionalni populizam je jedini u kojem je jak. U vremenu smo u kojem prije svih valja što brže i što efikasnije rješavati ekonomske i socijalne probleme – i to, naravno, institucionalno. Hrabrom razvojnom ekonomskom politikom, zapravo sveobuhvatnim političkim i ekonomskim preokretom – na duge staze.