Jedna ljekarna nedovoljna

Ljekarna samo na jednom mjestu nije dovoljna na otoku sa jedanaest međusobno teško povezanih naselja te s većinom staračkim i onemoćalim stanovništvom

Ljekarna i dobivanje lijeka na recept na matičnom otoku dugo je za Dugootočane bilo nedosanjani san. Sve donedavno oni su još uvijek nakon dobivenog recepta u ambulanti hrlili ravno na rivu ne bi li im se neki potencijalni putnik za grad onog jutra smilovao i donio im lijek. No i nakon konačnog otvorenja ljekarne u Salima kamen sa srca je pao samo nekim otočanima. Tu “povlasticu” dobivanja lijeka na svom otoku mogu potpuno koristiti jedino oni nastanjeni u općinskom središtu, dakle Saljani, dok je onima s ostatka otoka preostalo još uvijek se snalaziti.
Žiteljima ostalih mjesta zbog neodgovarajućeg voznog reda autobusa prilagođenog isključivo dolasku brodske veze s kopna onemogućen je pristup toj ljekarni jer tada po svom radnom vremenu ne radi.
Ovo doznajemo iz nedavnog razgovora s nekoliko mještana Luke koji su morali angažirati privatni prijevoz autom do Sali da bi nekako dobili potreban lijek. Naime, i radno vrijeme saljske ljekarne također je prilagođeno brzobrodskoj vezi sa Zadrom jer magistra svakodnevno na posao dolazi i odlazi u grad u izvansezonskom vremenu. U nastavku priče ovih Lučana dade se zaključiti da se za njih ništa kvalitetno nije promijenilo postojanjem ljekarničke službe na otoku.
Ljekarna samo na jednom mjestu nije dovoljna na otoku sa jedanaest međusobno teško povezanih naselja te s većinom staračkim i onemoćalim stanovništvom. Duž otoka djeluju tri ambulante kompletirane medicinskim i sanitetskim timom, stoga je i s tog aspekta jedna ljekarna nedovoljna uvažavajući poslovnu logiku otvaranja ljekarni uz pripadajuću ambulantu.