Koketna debeljuca i posesivni ujak Alf

Gelina majka i Hitlerova polusestra bila je suglasna da se njena kći preseli u Muenchen, k ujaku, gdje je imala veće mogućnosti za napredovanje u glazbi i glumi koju je studirala. S druge strane, imala je potpuno povjerenje u polubrata da će nadgledati Geli i pomagati joj. Nije ni slutila da je Hitlerovo “nadgledanje” odavno premašilo uobičajenu i primjerenu brigu ujaka prema nećakinji
Hitleru su austrijske vlasti zabranile ulazak u zemlju, te nije mogao nazočiti Gelinu pogrebu u Beču, na kojemu ga je zastupao Himmler. Nakon što mu je ipak omogućen kratak dolazak u Austriju, Hitler je posjetio Gelin grob gdje je na nadgrobnoj ploči mogao pročitati: “Ovdje počiva naša ljubljena kći Geli. Za nas je bila zrakom sunca. Obitelj Raubal.” Hitler nije progovorio ni riječ, a tek nakon odlaska s groblja, navodno je rekao: “Tako – a sad počinje boj – boj koji mora biti okrunjen uspjehom”

Dana 20. rujna 1931. godine bavarski socijalistički list “Muenchener post” objavio je članak u kojemu je, među ostalim, stajalo: “U stanu na Prinzregentplatzu na broju 16 ustrijelila se studentica glazbe, dvadesettrogodišnja Hitlerova nećakinja. Djevojka je dvije godine živjela u stanu na istome katu gdje živi i Hitler. Riječ je o Angeli Raubal, kćeri Hitlerove polusestre. Nije poznato zbog čega se ubila, ali poznato je da je živahna studentica glazbe željela ići u Beč i zaručiti se, čemu se Hitler odlučno protivio. Njih dvoje često su se svađali oko toga.” Ubrzo je list objavio i Hitlerov demantij u kojemu je opovrgnuo da se s Angelom Raubal “često svađao i da se protivio njenom putu u Beč, kao i njenim zarukama.”
O bizarnoj vezi Adolfa Hitlera i Angele Raubal do danas nisu poznati mnogi detalji, ali pretpostavlja se da je ta veza uvelike utjecala na karakter i kasnije ponašanje nacističkog vođe i najvećega zločinca dvadesetog stoljeća.
Prema nekim povijesnim istražiteljima Geli je bila prva i jedina prava ljubav Adolfa Hitlera, unatoč tomu što u najširoj javnosti prevladava mišljenje da to mjesto pripada Evi Braun, ženi koju je nacistički vođa oženio u berlinskom podzemlju samo nekoliko sati prije zajedničkog samoubojstva.
Susret na željezničkoj stanici
Angela Maria Raubal, zvana Geli, rođena je 4. lipnja 1908. godine u austrijskome Linzu. Bila je Hitlerova nećakinja i drugo dijete njegove polusestre, koja se također zvala Angela, i Lea Raubala koji je preminuo samo dvije godine nakon Gelina rođenja. Geli, koju su tako zvali radi lakšega razlikovanja od majke, umrla je 18. rujna 1931. u Hitlerovu minhenskom stana pod nikad do kraja rasvijetljenim okolnostima.
Poznao je da je Hitler svoju nećakinju prvi put vidio 1927. godine. Tada je Geli imala osamnaest godina i došla je u posjet u Hitlerov iznajmljeni seoski dom u Obersalzbergu nad Berchtesgadenom. U tom je idiličnom seoskom okruženju Hitler tada dovršavao drugi dio svog političkog programa “Mein Kampf.”
Svoju polusestru Angelu, s kojom nikad nije bio osobito blizak, i koju nije vidio već desetak godina, Hitler je, naime, odlučio zaposliti kao svoju domaćicu i kuharicu u Obersalzbergu. Iako je pri prvome dolasku u Obersalzberg njegova sestra dovela svoju mlađu kći Elfriede, na ljeto iste godine u Hitlerovu planinsku kuću doputovala je i Geli. Ujak ju je osobno dočekao na željezničkoj postaji.
Susret s mladom nećakinjom Hitlera se dojmio daleko više od kulinarskog umijeća njegove polusestre. Tada 38-godišnji političar u usponu već pri prvome susretu pokazao je pretjerano zanimanje za jedva punoljetnu Geli.
Oni koji su je poznavali opisivali su je kao pristalu, punašniju djevojku. Imala je smeđu kosu i plave oči, govorila je bečkim naglaskom koji se osobito dojmio Hitlera. Geli je odisala mladenačkom energijom, šarmom i željom za životom, a nije joj nedostajalo ni urođene koketnosti. Svake nedjelje bila je redovita na crkvenoj misi.
I dok su je jedni Hitlerovi prijatelji opisivali kao “otvorenu mladu ženu punu samopouzdanja”, za druge je Geli bila “praznoglava debeljuca bez karaktera.” Hitlera je oslovljavala s “ujak Alf” (“Onk’ Alf”), a ujak je od prvog susreta njome bio patološki opsjednut.
Preseljenje u minhenski apartman
S obzirom da se Hitler nakon nekog vremena iz Obersalzberga preselio u Muenchen, počeo je smišljati način kako bi i Geli doveo u svoj omiljeni bavarski grad. Naime, viđali su se samo vikendima što je Hitleru sve teže padalo. Dvije godine nakon njihova prvog susreta, Hitleru ipak uspijeva tada dvadesetogodišnju nećakinju dovesti u Muenchen.
Iako neki izvori navode da su živjeli u odvojenim stanovima na adresi Prinzregentplatz broj 16, vjerojatnije je da je djevojka stanovala u iznajmljenu Hitlerovu apartmanu s čak devet soba, koji je on plaćao stranačkim novcem. Zgrada u kojoj su živjeli nalazila se na jednom od najpoznatijih minhenskih trgova.
Gelina majka bila je odmah suglasna da se njena kći preseli u Muenchen gdje je imala veće mogućnosti za napredovanje u glazbi i glumi koju je studirala. S druge strane, imala je potpuno povjerenje u polubrata da će nadgledati Geli i pomagati joj. Nije ni slutila da je Hitlerovo “nadgledanje” odavno premašilo uobičajenu i primjerenu brigu ujaka prema nećakinji. Hitler je tako vrlo jednostavno uspio isposlovati da mu Geli bude blizu i pod stalnim nadzorom.
Iako se sa sigurnošću ne može utvrditi prava priroda njihove veze, odnosno je li njihov odnos ikad prešao u incestuozni seks, izvjesno je da se ujak prema djevojci od samog početka ponašao, najblaže rečeno, neprimjereno. Zahtijevao je da ga prati u društvenim izlascima, što je njoj u početku imponiralo, iako je bila svjesna začuđenih pogleda njegovih tadašnjih prijatelja i kolega dok bi je on pun ponosa predstavljao.
Hitler, koji je u nju već bio bolesno zaljubljen, počinje sve više ispoljavati ljubomoru. Zabranjuje joj izlaske i druženja s vršnjacima, stalno je izlažući psihološkome pritisku što djevojka sve teže podnosi.
Seksualne perverznosti
Nekadašnji Hitlerov šef za tisak Otto Strasser, inače pripadnik lijevog krila Nacističke stranke, u javnost je plasirao priču koja, s jedne strane potkrepljuje sumnje da je odnos Adolfa Hitlera i Angele Raubal ipak bio seksualne prirode, dok s druge strane može proizlaziti iz puke želje toga prikrivenog Hitlerovog suparnika da širenjem lažnih tvrdnja ugrozi tadašnji Hitlerov utjecaj i popularnost.
Strasser je tako 1943. godine, nakon što je zbog sukoba s Hitlerom pobjegao u inozemstvo, u razgovoru s predstavnicima američke službe OSS (Office of Strategic Studies, iz koje se poslije razvila CIA) posvjedočio da mu je Geli jedne večeri u plaču povjerila “da ujak od nje zahtijeva stvari kojih se gnušala.” Vraćajući se s minhenskog masopusta na koji ju je, unatoč Hitlerovoj zabrani, Strasser poveo, djevojka je navodno “sjela na klupicu i plačući” i otvorila Strasseru dušu.
Hitler ju je, prema Strasserovu svjedočenju, tjerao na najrazličitije seksualne perverznosti, među ostalim zahtijevajući da po njemu urinira. Geli mu je još navodno rekla da joj je to “neopisivo odvratno i da u tome ne pronalazi nikakvo zadovoljstvo.” Ipak, svjedoči dalje Strasser Amerikancima, djevojka mu je povjerila da “Hitlera doista voli, ali da to više ne može podnositi, kao ni njegovu stalnu ljubomoru.”
Bilo kako bilo, odnos Adolfa Hitlera i Angele Raubal bio je sve samo ne normalan. Hitler je svojim bliskim prijateljima govorio da toliko voli Geli da bi se mogao njome oženiti. U tome ga je navodno sprječavala jedino njegova čvrsta odluka da ostane samac. Njegova kasnija izjava da je “već oženjen Njemačkom” bolje objašnjava tu njegovu namjeru.
No, mnogi proučavatelji Hitlerova lika dolaze do zaključka da se nacistički vođa panično bojao da bi njegovi potomci mogli naslijediti “loše” gene, zbog čega bi dijete moglo biti mentalno zaostalo. Hitlerova sestra Paula bila je retardirana, a u prilog takvoj Hitlerovoj bojazni išla je i činjenica da je u selu Strones, iz kojega je potjecao njegov otac, bilo mnogo brakova unutar jedne obitelji.
Kad se već nije mogao sam oženiti Geli, Hitler nije mogao dopustiti da ona postane žena drugome. Iako je bliskim prijateljima tvrdio da želi da ona pronađe “odgovarajućeg muškarca” i da ne padne u ruke nekom “neprikladnom čovjeku”, zapravo joj je onemogućavao da ostvari intiman kontakt s drugima.
Zabranjena veza s vozačem
Ipak, poznato je da je Geli uspjela ostvariti barem jednu ozbiljnu ljubavnu vezu, i to s Hitlerovim vozačem, ujedno i tjelesnim čuvarem Emilom Mauriceom. Mauricea je inače Hitler upoznao tijekom služenja robije. Upravo je ovaj muškarac, stariji od Geli desetak godina, odigrao ključnu ulogu u Gelinu životu, a na neki način povezan je i s njenom smrću.
Emila je Geli upoznala još kao osamnaestogodišnjakinja na nekom stranačkom skupu, no zbližili su se tek kad se ona doselila u Muenchen. Zbog prirode njegova posla viđali su se skoro svakodnevno jer ih je Emil vozio kud god je Hitler poželio, ne samo po Muenchenu već i široj okolici. Veza Geli i Emila, koju su tajili, postala je ozbiljna i par se u tajnosti zaručio.
Kad je Hitler ipak doznao za njihovu vezu, razbjesnio se i nakratko otpustio Mauricea, no onda je odlučio promijeniti taktiku. Pokušao je nagovoriti nećakinju da pričeka s brakom par godina, što je ona najprije odbijala, da bi, izložena stalnome pritisku, konačno podlegla ujakovu autoritetu. Shvaćajući da je zapravo riječ o razlazu, a ne o odgodi braka, Geli je Emilu za rastanak poslala svoj portret koji je naslikao Hitlerov bliski prijatelj i fotograf Heinrich Hoffman. S obzirom da je njihova veza završila, Hitler je vratio Mauricea na posao, a ovaj mu je od tada bio posve odan.
Geli se nakon toga okreće drugim muškarcima, tražeći od njih u prvome redu pozornost. Hitler je, pak, zbog stranačkih poslova, često morao putovati u Berlin i druge gradove, te mu je bilo sve teže kontrolirati njena druženja s drugima.
U to je vrijeme Hitler u Muenchenu već upoznao Evu Braun, za koju je Geli doznala, i u njoj vidjela suparnicu. (Hitler se s Evom upoznao na ljeto 1929.) Prema mnogim izvorima, Geli se potajno nadala da će je ujak oženiti, te joj je smetalo saznanje da u njegovu životu postoji i druga žena.
Prošlo je skoro pet godina otkako je Geli upoznala Hitlera i za to dugo vrijeme bila je pod stalnim njegovim utjecajem. Iako je, po svemu sudeći, u tom bizarnom odnosu bila žrtva, na neki se način vezala za njega.
Pronađeno Evino pismo
Kad je Geli konačno shvatila da njihov odnos neće završiti brakom, počela je strahovati da bi joj ostanak s ujakom mogao uskratiti bračnu sreću s drugim. Bila je, naime, poput većine tadašnjih djevojaka, odgojena u uvjerenju da se svaka žena mora udati i postati majka.
U svojoj posljednjoj godini života, 1931., Geli Raubal je navodno pronašla novog muškarca, a neki izvori navode da je bila riječ o nekom židovskom umjetniku. Dan prije no što će biti pronađena mrtva Hitler i Geli su se navodno jako posvađali. On je upravo odlazio na put u Hamburg. Prema svjedočenju njihove domaćice Anni Winter, Geli je od Hitlera nešto zatražila, a on joj je na samome odlasku bijesno povikao: “Posljednji put ti kažem ne!” U autu, gdje ga je čekao Hoffman, Hitler je navodno promrmljao: “Ne znam zašto, ali imam čudan predosjećaj.” Cijelim putem jedva je progovorio.
Geli je nakon Hitlerova odlaska, tvrdi gospođa Winter, u džepu njegova kaputa pronašla pismo koje je, nakon što ga je pročitala, bijesno isparala. Nakon toga zaključala se u svoju prostranu sobu, u čemu gospođa Winter nije vidjela ništa neobično jer je Geli često znala cijeloga dana proboraviti u sobi.
Domaćica je, gonjena znatiželjom, ipak sastavila i pročitala pismo u kojemu je pisalo: “Dragi gospodine Hitler. Hvala na vašem ljubaznom pozivu u kazalište. Za mene je to bila nezaboravna večer. Brojim sate kad će mi biti omogućeno ponovno vas vidjeti. Eva.”
Sljedećega dana, 19. rujna 1931. gospođa Winter ponovno je svratila u stan, a vrata Geline sobe i dalje su bila zaključana. Primijetila je također da Hitlerov pištolj više nije u futroli na mjestu gdje se inače nalazio u njegovoj sobi. Uz pomoć svoga muža provalila je u zaključanu sobu i zatekla užasan prizor.
Djevojka je ležala na podu, s licem prema dolje, u spavaćici natopljenoj krvlju. Ustrijelila se Hitlerovim pištoljem, ali ne odveć precizno. Umjesto u srce, metak joj je prošao kroz pluća. Nije umrla odmah, izdahnula je tek nakon par sati od gušenja, potvrdio je mrtvozornik. Na njenom stolu pronađeno je nedovršeno pismo s prekinutom rečenicom: “Kad dođem u Beč – nadam se da će to biti ubrzo – odvest ćemo se u Semmering.” (Riječ je o austrijskom izletištu.) O samoubojstvu u pismu nije bila ni riječ. Također, nije jasno je li pismo bilo upućeno Hitleru ili novom mladiću.
Doznavši za njenu smrt, Hitler se posve shrvan od tuge, vratio u Muenchen, a u javnosti su se pojavile raznorazne spekulacije – od one da je Geli Raubal ubijena od strane nekog bijesnog Hitlerovog protivnika, pa do organizacije njenog ubojstva od strane samog Hitlera s kojim je navodno čekala dijete. Neki su tvrdili da ju je dao ubiti jer je imala vezu sa Židovom, a drugi da ju je zatekao s Emilom Mauriceom. Po gradu se počela širiti priča da je Geli održavala seksualne veze s mnogim muškarcima. Nacistička stranka u svom je izvješću navela da je riječ o nesretnom slučaju uslijed “igranja pištoljem.”
Nacisti onemogućili istragu
Pod pritiskom nacista policija je bila prisiljena odustati od šire istrage o njenoj smrti, pa je tako provedena samo površna liječnička kontrola tijela, iz čega je proizišao zaključak da je riječ o samoubojstvu.
Gelino tijelo prevezeno je iz Muenchena u Beč, ali Hitler nije prisustvovao pogrebu. Osim što mu je austrijska vlada zabranila ulazak u zemlju, njegovo psihičko stanje tih dana, svjedoče njegovi bliski prijatelji, bilo je toliko loše da “ništa nije jeo, govorio, niti je spavao.” Navodno se htio čak ubiti. U njegovo ime pogrebu je nazočio šef SS-a Heinrich Himmler.
Neko vrijeme nakon pokopa, austrijske vlasti ipak su mu odobrile 24-satno zadržavanje u zemlji. U pratnji Hoffmana posjetio je Gelin grob u Beču gdje je na nadgrobnoj ploči mogao pročitati: “Ovdje počiva naša ljubljena kći Geli. Za nas je bila zrakom sunca. Obitelj Raubal.” Hitler nije progovorio ni riječ, a tek nakon odlaska s groblja, navodno je rekao: “Tako – a sad počinje boj – boj koji mora biti okrunjen uspjehom.”
Iako mnogi smatraju da je smrt Angele Geli Raubal značila prijelomni trenutak u razvoju Hitlerova zločinačkog nagona, teško je povjerovati da bi smrt jedne djevojke mogla nekoga pretvoriti u monstruma. Vjerojatnije je da je njena smrt bila tek Hitlerov intimni gubitak, tim više jer je, kako pišu njegovi biografi, uz svoju majku jedino s Geli uspio ostvariti duboki emocionalni odnos. Ona je, pak, svoju rodbinsku, a onda i ljubavnu vezu s jednim od najvećih zločinaca u povijesti platila životom.