Ulaskom u EU Zerp će postati stvarnost

Slika korisnika admin
Adam VIDAS
LAV BAVČEVIĆ - Treba napraviti procjenu u kakvom se stanju nalaze vrste koje lovimo

Kada Hrvatska uđe u EU domaćim ribarima otvorit će se slobodan pristup atraktivnom tržištu za prodaju njihovih ulova, dopunit će se pravila igre u ribolovu, a talijanski i drugi europski ribari po sadašnjim najavama sljedećih deset godina neće moći ulaziti u hrvatske teritorijalne vode. Ribarstvo će trebati promišljati na drugačiji način i umjesto isključivog stimuliranja proizvodnje trebat će stimulirati održivi razvoj ribarstva, barem kada je riječ o kočarenju, kako ocjenjuje načelnik Odjela za ribarstvo pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori Lav Bavčević.

Planovi upravljanja

No prije nego što domaće ribarstvo počne uživati prednosti od ulaska na tržište s više od 500 milijuna stanovnika očekuje nas veliki posao, kaže Bavčević. Prvenstveno se to odnosi izradu planova upravljanja.

- Što se tiče samih ribara veliki dio onoga što Europa očekuje u Hrvatskoj je već napravljeno. Tako su na primjer stavljeni VMS uređaji za praćenje kretanja brodova, uvedeni su elektronski očevidnici, doneseni su novi propisi. Napravljeno je jako mnogo posla i nije sad da ćemo ulaskom u EU sve početi mijenjati. Naša obveza je do ulaska izraditi planove upravljanja za ribolov plivaricama, kočama i obalnim potegačama. To još nismo počeli raditi, a kad ih napravimo još moraju biti prihvaćeni u Bruxellesu. Prvo treba napraviti procjenu u kakvom se stanju nalaze vrste koje lovimo za što već imamo značajnu količinu podataka, pogotovo u koćarenju. Tek nakon što se izvrši procjena može se odgovoriti hoće li se povećati ulov, neće ili će se smanjiti dok se resursi ne obnove. Kada se to zna treba odrediti što je cilj, a zatim mjere koje ćemo poduzeti. U područjima s planovima upravljanja bit će ograničen broj korisnika. To ne znači da će netko biti izbačen, mogu ostati unutra svi koji rade, ali s određenim ograničenjem ribolova. Nova reforma ribarstvene politike uvodi kvote u planove. Njih ljudi vrlo često shvaćaju isključivo kao ograničavanje količine ulovljene ribe, međutim to ne mora biti tako. Kvota može biti izražena u broju ribolovnih dana, konjskog snazi, kilometrima mreža. Drugi veliki posao je uređenje iskrcanih mjesta i sustava kontrole, kaže Bavčević.

Ipak sve to trebaju napraviti znanost, struka i država i to na način da sami ribari imaju koristi, kratkoročni u dugoročni, u cijeloj priči. Planovi upravljanja zaštiti će njihov glavni resurs, a u novoj tržišnoj utakmici bit će u daleko povoljnijem položaju nego sada.

Nema straha od Talijana

- Ribare čeka veliko tržište. Domaće tržišta u principu je bilo otvoreno uvozu do sada tako da se s pozicije konkurencije uvoza neće ništa bitno promijeniti. Što se tiče izvoza ribari će moći ići nesmetano preko granice i tamo prodavati svoje proizvode. Međutim da bi mogli izaći na veliko tržište morat će se organizirati u zadruge radi okrupnjavanja ponude poput na primjer ribara u kaljskoj zadruzi Omegi 3. Proces udruživanja ribara u zadruge je također već započet u Hrvatskoj tako da ni tu nismo zatečeni. Kod udruživanja ribara treba imati u vidu da zadruge nisu cilj zajedničke ribarstvene politike EU nego su to organizacije proizvođača, grupe ribara koje se bave sličnim ribolovom na zajedničkom području i trže ribu po zajedničkim pravilima. Zadruge su najbolji put za stjecanje statusa organizacije proizvođača, kaže Bavčević i nastavlja:

- Ribare je najviše strah od ulaska europske ribolovne flote u naše teritorijalno more nakon ulaska u EU. Do sada je Europa svakih deset godina produžavala pravo ribolova tradicionalne flote u teritorijalnom moru. U našem slučaju to su samo domaći ribari jer kod nas nitko drugi nije lovio. Lani je trebalo donijeti odluku hoće li se produžiti za još deset godina, čak je bilo razmišljanja da to uđe i u trajni status. Još nikakva odluka nije donesena, ali prema najavama trebala bi se zadržati dosadašnja praksa, znači da je ribolov u našem teritorijalnom moru u našim rukama. Naime u Europi smatraju da su teritorijalna mora najbolje očuvana pa bi otvaranje granica za ribolov povećao ribolovni napor u tom području.

Nadasve atraktivna mogućnost koja će stajati na raspolaganju hrvatskoj državi jest aktiviranje ZERP-a, koji do sada ne vrijedi za članice EU.

- Ulaskom u EU imat ćemo pravo aktivirati ZERP u skladu s propisima EU i tražiti da se za njega naprave planovi upravljanja. To znači da ako sada smatramo da je nastao prelov, možemo tražiti da se u ZERP- u smanji ribolov. Za to smo jako zainteresirani s obzirom na veliki ribolovni pritisak s druge strane Jadrana i pretakanje ribe izvan teritorijalnog mora. I u Italiji je situacija drugačija nego prije deset godina. Ribari su u ekonomskim problemima. Rastu troškovi goriva, standarda života na brodu, sigurnosti i drugi, a količina ulova pada. Oni poduzimaju lovostaje da smanje ribolovni napor. Hrvatska ne bi trebala imati probleme u dogovoru s njima u pogledu zaštite ribljeg fonda. Najosjetljiviji dio je Jabučna kotlina. Već je uspostavljena suradnja talijanskih i hrvatskih znanstvenika te se razgovaralo o mjerama zaštite. Sada treba izabrati rješenja i donijeti odluku na razini politike.

Kočari na mukama

Najveće promjene u budućnosti mogu se očekivati u ribolovu bijele ribe. Nije samo problem u tome što su neki tradicionalni ribarski alati u praksi neupotrebljivi, kako naglašavaju ribari, već nastupaju i druge promjene koje nemaju veze s ulaskom u EU. Upravo zbog tih Bavčević ocjenjuje kako je ribolov kočama u lošem stanju.

- Do toga je doveo pad ulova, pogotovo oslića i škampa koji na tržištu imaju visoku cijenu. Zbog toga se ribarima smanjuje zarada koja se ne može nadoknaditi znatno većim ulovom ribe, prosječno niže cijene. Opće mišljenje je da se u ovom slučaju ne radi o isključivom prelovu ovih vrsta nego o značajnom učinku globalnog zatopljenje. Škamp i oslić su vrste hladnih mora koje su u Jadranu zaostale iz ledenog doba i opstale zahvaljujući reljefu dna i dotoka slatke vode u njegovom sjevernom djelu. Sada se klimatski uvjeti mijenjaju što se održava i na njihovu količinu. S obzirom na te promjene Hrvatska bi trebala početi umjesto isključivog stimuliranja proizvodnje stimulirati održivi razvoj ribarstva odnosno lovostaj ekonomski ugroženih vrsta. Primjer za to imamo u Italiji. Međutim treba djelovati brzo, a ne čekati deset godina za donijeti pravu odluku da na kraju nemamo što spasiti.

Kosor: Za kvalitetu ribe presudna uređena infrastruktura

Upravitelj Ribarske zadruge Omega 3 iz Kali Šime Kosor ocjenjuje kako ulazak u EU ribarima može donijeti samo dobro. Omega 3 je najveća ribarska snaga u Hrvatskoj kada je riječ o segmentu ulova sitne plave ribe te u ukupnom ulovu sudjeluje sa dvadeset posto.

- Nama neće nitko ništa dati. Mi ćemo ući u organiziranu zajednicu gdje ćemo imati šanse kao i svi drugi i nama samima ovisi hoćemo li to znati iskoristiti, koliko i kako. Europa je regulira ribarstvo na taj način da se bogatstvo u moru smatra ograničenim resursom. Ulov mora biti planiran i kontroliran na način da ne izlovimo sve nego da mislimo na budućnost. Europska politika ribarstva paralelno s ograničavanjem ulova misli na to da ribarstvo bude ekonomski isplativo za svakog pojedinca koji se bavi njime. EU ne prepoznaje pojam ekonomski neuspješan ribar. Međutim ribari se moraju organizirati u pogledu koncentracije ponude i stabilizacije cijene. Riba je prepoznata kao visoko vrijedan prehrambeni proizvod. Naš problem je sačuvati kvalitetu, bez koje ne možemo ući u EU. Za nju očuvati treba urediti infrastrukturu, organizirati iskrcajna mjesta, njihovu kontrolu i druge karike u lancu.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno