Jelka kao Titova štafeta

Slika korisnika admin
HVALA BOGU - GOTOVO JE

Moram priznati da sam dugo odolijevao predsjedničkim kampanjama, i to na taj način da nisam palio televiziju. To mi nije bilo teško, jer televizor uopće ni nemam, nego ga, za potrebe ove cijenjene kolumne, gledam po kućama prijatelja i rodbine, a to radim često, jer me uvijek ponude ićem i pićem, onda ja to sve pojedem i zato imam sto kila. Ali, vratimo se mi izborima. Ono malo što sam gledao je bilo dosta neveselo i nisu me zabavili. Doduše, nikako da shvatim da predsjednička kampanja nije napravljena zato da bi mene uveseljavali, ali mi, iskreno govoreći, nije ni smiješno. Nekako mi je više depresivno. Evo je pobjedila Kolinda koja je, moram to iskreno priznati, prilično lijepa žena, a Josipović mi je kolega skladatelj pa mi je po tom pitanju blizak, a u politiku se ionako ne razumijem. Osim toga, koliko mi je poznato, predsjednik Hrvatske ionako nema nekih mogućnosti nešto mjenijati i odlučivati.

Što mene živcira, a što sam primjetio? Prvo to, kada sam vidio da pojedine kandidatkinje svoje plakate lijepe tamo gdje to zakonom nije dozvoljeno. Reći će netko - to je sitnica. Da, ali tako počinje nered i bezakonje, jer se i prije izbora krši zakon. Drugo, što je puno važnije, je to da ja nikako ne mogu razumijeti (a ne radi se samo o ovim izborima) kako netko tko živi tamo negdje u Njemačkoj, ima pet puta bolji standard nego ja, živi uređenije i kulturnije (mislim, u kulturnijoj zemlji) i što je najvažnije - netko tko ne daje ni centa poreza u Hrvatsku, kako netko tamo može svojim glasom određivati kako ću ja živjeti u Hrvatskoj. Nisam glup čovjek, imam nešto životnog iskustva i znanja, ali ja to ne mogu nikako razumijeti, kao što ne mogu razumijeti kakvog smisla uopće imaju takvi izbori.

ŠTO JE TO OČAJ?

Očaj je onda kada okreneš prvi program HTV-a, a tamo prijenos predsjedničkih izbora. Onda okreneš na Novu, Domu, RTL, RTL+, a na svim kanalima jedan te isti prijenos, kao u doba najžeščih komunističkih diktatura. A onda slučajno, na kraju okreneš na HRT2, a tamo oni infantilni „Ratovi zvijezda". E to je očaj. A znate li što bi bilo da je na tom zadnjem programu umjesto tog filma stavljen „Sam u kući" - 5. dio? E to bi već bilo za ubiti se.

ŽELITE LI DA VAM DIJETE BUDE NA OMOTU ČOKOLADE?

Priznajem, užasno mrzim reklame u kojima sudjeluju djeca, a posebno su mi odvratne one za jednu vrstu čokoladnih proizvoda. Toliko mi je gadljivo to prenemaganje, da nikada u životu nisam kupio ni jedan njihov proizvod, ne želim ga primiti ni na poklon, a svoju djecu oštro kažnjavam na samu pomisao o kupnji. U ovom slučaju sve je standardno. Antipatično, ljepuškasto dijete razgovara s nacerenom, egzaltiranom materom i naravno sve se završi na čokoladi, na kojoj je inače slika jednog od najartificijelnijeg dječjeg lica koju sam vidio u životu, lica koje više nalikuje na facijalni grč, nego na osmijeh. I sada, oni vam nude da se na omotu te čokolade pojavi lice vašeg djeteta. Zašto bi itko normalan želio na taj način prostituirati svoje dijete, meni nikako nije jasno. Ali, što ćete. Ima svakakvih budala.

KADA PRAVI HRVAT BACA BOŽIĆNO STABLO

Na skoro svim tv-kanalima prošlog se tjedna dosta kritički govorilo o bacanju božićnih stabalaca. Zanimljivo je to, kako je nekima jako stalo da svi znaju kako su oni bacili jelku prije pravoslavnog Božića. Mene jako zanima čega se ti ljudi boje. Po svemu sudeći, jako im je važno da netko ne pomisli da njima jelka još stoji okićena zato što su možda pravoslavci, a gdje ima dima ima i vatre, tako da sam uvjeren da im je bar jedna baba bila sumnjive prošlosti. Oni bi najradije trčali po cijelom gradu noseći bivšu jelku onako nekako, slično, kao što su za vrijeme bivše države nosali Titovu štafetu po mjesnoj zajednici. Ali, šalu na stranu. Kao što je jasno rečeno na televiziji, crkva katolička nije decidirana u koje se doba jelka raskićuje i baca u smeće, ali su mi najsmješniji ovi kvazi-Zadrani koji ni ne znaju za blagdan svete Anastazije. A ne znaju jadni ni da je Anastazija, u stvari, Stošija... Ustvari, ne znaju oni ništa.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno