Josip Felicinović

U Zadru je 14. veljače 1889. rođen Josip Felicinović, svećenik, pisac i socijalni radnik. Pučku školu i nižu gimnaziju završio je u rodnom gradu. Poslije Zadra školovanje nastavlja u Grazu na vojnoj akademiji, koju napušta nakon dvije godine te odlazi u Rim, gdje je završio filozofiju i teologiju u Vatikanu, na papinskim zavodima Gregorianumu i Leonianumu, te je usporedno studirao i socijalne nauke. Godine 1913. u Zadru je zaređen za svećenika, te je među ostalim djelovao za I. svjetskog rata kao vojni dušobrižnik i kao župni pomoćnik u Škabrnji, Obrovcu i Pagu. U Šibeniku je bio profesor i nadstojnik sjemeništa, a od 1933. bio je u istom gradu profesor i ravnatelj na Biskupskoj teološkoj akademiji. Bio je župnik u Varaždinu, Karlobagu i Gospiću te kapelan i vjeroučitelj u Pagu gdje se isticao karitativnim i prosvjetnim radom. Od 1936. uglavnom djeluje u Pagu gdje je bio vjeroučitelj na državnoj gimnaziji, a od 1941. i ravnatelj. Godine 1945. osuđen je na deset godina, no dvije godine kasnije bio je pomilovan. U Zadru je od 1945. do 1953. bio kapelan župne crkve Sv. Šime, a od 1954. do 1980. u Pagu kapelan i upravitelj crkve. U Pagu je utemeljio dječje zabavište, godine 1922. s Jurom Palčićem osnovao je privatnu gimnaziju te Katoličko pučko sveučilište. Napisao je preko 50 rasprava sa socijalnom i političkom tematikom, te knjige Pape i socijalno pitanje i Izgradimo našu Hrvatsku. Osnivač je Hrvatske kršćanske demokratske knjižnice i i pokretač je i urednik mjesečnika ”Zora” u Zadru i tjednika ”Katolik” u Šibeniku. Više godina je bio rektor biskupskog sjemeništa u Šibeniku. Preveo je tridesetak knjiga i brošura duhovnog i vjerskog sadržaja. Po očevoj i majčinoj strani bio je plemićkog roda. Umro je 13. ožujka 1984. u Pagu.