Mali ljudi velike ljubavi

– Što će meni visok čovjek, a njemu visoka žena. Kako smo oboje mali, izgleda da nas je sam Bog spojio, kaže Stevka koja je već 14 godina u braku s Milanom

U malom selu Suvaji nedaleko od Srba živi dvoje ljudi patuljastog rasta, Milan i Stevka Kovačević. Svi mještani Srba i okolnih sela pričaju o njihovoj velikoj ljubavi, a komercijalni praznik Valentinovo njima ne igra nikakvu ulogu, jer im je praznik ljubavi svakoga dana. Žive u mlinu koji je napravljen na izvoru rijeke Une, imaju svoje imanje i kada sve to pogledate, svijet izgleda kao iz neke bajke. Stevka nam kaže da su se vjenčali tek 1995. godine, a o njihovoj ljubavi svjedoči i činjenica da se nikada nisu posvađali.
Priča o njihovu upoznavanju je zanimljiva jer je Stevka stigla raditi u tvornicu Ličanku u Srb iz mjesta Plavno, a Milan koji je iz Srba stalno je radio na terenu diljem bivše države, a jedno vrijeme i u Poljskoj.
– Stalno sam radio po terenu, ali me nešto uvijek vuklo kući, kaže Milan, dodajući kako je po povratku iz Poljske živio s roditeljima, a onda se 1993. godine odlučio ženiti.
Nakon toga priču nastavlja Stevka koja kaže da se jako začudila kada su joj Milan i njegov otac zakucali na vrata.
– Došli su me prositi, ali se ja nisam željela udati. Skuhala sam im kavu, a kako sam devet godina starija od Milana rekla sam im da ne želim sina i muža, kaže raspoložena Stevka, ističući kako je nakon dvije godine promijenila mišljenje i odlučila se za Milana.
– Moji roditelji se ni danas nisu pomirili s ovim brakom, no ja sam prezadovoljna s mojim Kovačevićem, kaže Stevka, dodajući kako je imala dosta prosaca zbog toga što je vrijedna i marljiva, ali nikada se nije željela udati.
– Što će meni visok čovjek, a njemu visoka žena. Kako smo oboje mali, izgleda da nas je sam Bog spojio, kaže Stevka.
Milan je jako vrijedan i zna raditi mnogo praktičnih stvari. Kako bi si olakšao teške fizičke poslove vezane uz mlin, napravio si je mehanizam kojim diže mlinski kamen i regulira veličinu mljevenog zrna.
– Najviše posla imamo u proljeće i ljeto, ako je vodotok dobar. Meljem kukuruz, zob, pšenicu, ječam, raž i pravim razna brašna za ljudsku i stočnu ishranu. U nekim mjesecima napravimo i 2.000 kila brašna, kaže Milan dodajući da oni imaju jedan od rijetkih mlinova s bućnicom koja je preteča vešmašine, a za pranje nije potreban prašak za rublje, nego se pere snagom vode.
– Ljudi obično na proljeće donesu deke, prostirke i male tepihe koje im ovdje operemo. Kada se to napuni vodom, postaje vrlo teško pa sam napravio dizalicu kojom si olakšavam posao, kaže Milan, dodajući kako bućnica pere sve osim obraza.
U zimskim mjesecima pravi razne rukotvorine. Pokazao nam je lampe koje je napravio od raznih materijala u obliku kućica.
– Ponekada mi je zimi jako dosadno pa ubijam vrijeme praveći razne rukotvorine, najčešće koristim drvo, lim, šibice i stare upaljače i ne treba mi puno vremena, kaže Milan, dodajući da ima plan napraviti kopiju svoje vodenice s pravim kamenom koju će spojiti na struju.
Stevka u proljeće i ljeto obrađuje baštu i uzgaja krumpir, rajčicu, krastavce i papriku. Ljeti uz posao u mlinu imaju mnogo posla oko sređivanja okućnice, čisti travu iz potoka i priprema drva za zimu. Dosta posla imaju oko šljivika i pripremanja rakije. Dok Milan zimi pravi lampe, Stevka najčešće plete i prede.
– Jedna žena koja je prala robu u našoj bućnici mi je donijela vunu. Od te vune sam nam isplela prave ličke vunene čarape, a planiram nam napraviti i papuče, kaže Stevka, dodajući kako joj je dosadno kada ništa ne radi.
Posao u mlinu im ne donosi neku zaradu. Zadnja tri mjeseca nisu zaradili više od 20 kuna.
– Ovo je više atrakcija i podsjećanje na prošlost nego posao, kaže Milan šaleći se kako Stevka ima mirovinu, a on je još mlad.
Kako je Suvaja daleko od ambulante i ljekarne, upitali smo ih koliko im to uzrokuje probleme, na što su nam rekli kako je ponekada prijevoz nezgodan, ali ljudi iz sela im donesu sve što im je potrebno.
Često ljudi govore kako ljubav nakon vremena izblijedi i ostaje navika. Milan i Stevka su dokaz da se i ljudi u godinama mogu voljeti pa čak i više nego kada su se upoznali. Žar njihove ljubavi se rasplamsava s vremenom. Kada ih čovjek pogleda kako se drže za ruke, zaista se čini kako su stvoreni jedno za drugo.