Nekad maškarani prizori, danas samo maske

Ono po čemu su se nekadašnje maškare dosta razlikovale od današnjih koje su uglavnom svode na pokazivanje maski, kaže Matešić, bili su detaljno osmišljeni prizori različitih priča. Svaka maškarana skupina imala je svoj sadržaj odnosno skupine su činile prave male kazališne družine
Šarene karnevalske povorke, maštoviti kostimi i razigrane maske koje na ulice sa sobom donose veselje i zabavu, za mnoge su događaj koji se ne smije propustiti. Pripreme i smišljanje novih ideja traju tjednima, ponegdje i mjesecima prije, a odmak od svakodnevice što ga vrijeme maškara i maskiranja pruža, iz godine u godinu jednako je zanimljiv i djeci i odraslima. Tradicija je to vrlo živa i u našem gradu, no otkuda sežu korjeni prerušavanja i stavljanja na lice maski, pitali smo predsjednicu zajednice kulturno-umjetničkih društava “Baština”, Vesnu Matešić.
Drevni običaji
– Običaji maškaranja poznati su još od predcivilizacijskog i pretkršćanskog vremena, kada su maskirane povorke imale funkciju zaštite od zlih sila, tjeranja hladne zime i prizivanja plodnog proljeća. S vremenom, kaže Matešić, oni su postajali sve bogatiji i sadržajniji. Tako je jedan od običaja u staroj Grčkoj bio slavljenje plodnosti i boga Dionizija, kada su se njemu u čast pravili brodovi na kola (karus navalis), a taj običaj od Grka su preuzeli Rimljani.
Karus navalis stoga je jedno od mogućih objašnjenja naziva karneval, a alegorijska kola s maškarama i danas se često pojavljuju kao element u karnevalskim zbivanjima.
Prema jednom drugom tumačenju, riječ karneval dovodi se pak, u vezu s latinskom riječi carnis (meso), što se povezuje uz vrijeme kada se iz mrsa prelazi u post, pa se korijeni naziva karneval tumače nazivom za posljednju nedjelju prije korizme, domenica carnis privii (nedjelja bez mesa), prema nekadašnjenm običaju da se neposredno pred početak Korizme započne s postom i odricanjem od mesa.
– Utorak pred Pepelnicu u zaleđu naše županije nazivaju Mesojeđe, dok je na priobalju i na otocima češći naziv Mesopust ili Poklade. U zaleđu je maskiranje isključivo bilo pravo muškaraca. Oni su se oblačili u ženske likove, te su u skupinama obilazeći selo izvodili šale i dosjetke, uz ruganje na račun kućedomaćina, vlasti i slično. U povorci su obavezno pjevali i igrali kolo, a stvari koje bi im bile darovane nabadali bi na suho drvo ili sablju od drveta, dok su mlade djevojke tu istu sablju ili drvo kitile raznim poklonima, navodi Matešić, te dodaje kako su glavni likovi maškara bili baba, did i nevista, koji su se u žargonu nazivali mačkare.
I na otocima su također u maškare najčešće išli muškarci zamaškarani u žene, te su obilazeći mjesto izvodili razne ludorije zabavljajući se uz pjesmu.
Krnjina rodbina
– Lica su najčešće maškarali čađom. Čađi s ognjišta pridavala se magijska moć jer je ognjište označavalo dom, jezgru obitelji i povezanost s precima. No, ono po čemu su se nekadašnje maškare dosta razlikovale od današnjih koje su uglavnom svode na pokazivanje maski, kaže Matešić, bili su detaljno osmišljeni prizori različitih priča. Svaka maškarana skupina imala je svoj sadržaj odnosno skupine su činile prave male kazališne družine.
– Sve maskirane osobe u grupi imale su svoje uloge i izvodili su ciljane predstave, obično ukazujući na neki aktualan problem u društvu. Krnjo je imao svoju mater i oca, braću, rodbinu i kumove, santule iz Merike. Tu su bili sudac, branitelj i tužilac, krvnik i ađutanti, biskup, narikače…sve je dakle zavisilo od scenarija. U Preku se na primjer njegovao običaj maškara koje su se zvale “U lancuni.” Na pokladni utorak svi bi se obukli u bijelo, lice bi posuli brašnom, te išli u mimohodu jedan po jedan. Predvodnik bi zvonio zvoncem, a svaka maškara nosila bi feral.
Kao primjer karnevalskih događanja s dugogodišnjom tradicijom, Vesna Matešić, koja je inače i voditeljica KUD-a Sv. Ivan Glavosjek iz Raštana i KUD-a Sv. Lovre iz Vrsi, izdvaja Puntamiške maškare, potom i vrški karneval koji će se ove godine održati 29. put.
Vrške maškare, kaže Matešić, zadržale su oblik maškaranja sa zadanom temom i rade uloge za sve sudionike povorke. Obično tako nedjeljom obilaze kuće, pjevaju i sviraju, a ljudi ih časte pićem i hranom, vesele se zajedno s njima. Daruju im i novac s kojim se priredi jedno opće zajedničko veselje “na Gusternu”, te se na kraju pali i Krnjo. Također, kao mjesta s dugogodišnjom karnevalskom tradicijom izdvajaju se i Kali i Sukošan.