Smijene li me, imat ću što reći u Saboru

Ako nastupe nove okolnosti, sjest ću u saborsku klupu i biti politički daleko aktivniji nego dosad. Kao predsjednik rijetko sam iznosio vlastite stavove, kao zastupnik to bih činio puno češće
Predsjednik Sabora Luka Bebić jučer je dan proveo u Splitu gdje je sudjelovao u proslavi 100. godišnjice osnivanja Hajduka, kluba za koji navija i čiji je mali dioničar. Četiri dana nakon njegovog saborskog žustrog okršaja sa stranačkim kolegama Ivanom Jarnjakom i Vladimirom Šeksom, Bebić je i dalje uvjeren da je dobro vodio sjednicu, ali nastoji umanjiti značaj razilaženja s dijelom vodstva HDZ-a i smanjiti napetosti.
Prošla monolitnost
– Bio je to uistinu neobičan događaj u Saboru, no ništa dramatično. Nema stranke u kojoj vlada potpuna uniformiranost, pa takav nije ni HDZ. Svi smo mi kao osobe različiti, drukčije smo se politički formirali i jasno da nas je teško ukalupiti. Davno je prošla monolitnost u politici. Naravno, nema među nama oštrih koncepcijskih razlika, ali nismo jednaki u pristupu i stilu i mislim da to nije slabost. Ne moramo svi samo klimati glavom i nositi ista odijela.
Jeste li namjerno onako burno reagirali ili ste na trenutak izgubili kontrolu?
– Nisam izgubio kontrolu. Postupao sam u skladu sa svojim uvjerenjima i tumačenjem poslovnika. Zastupnik Dinko Burić govorio je na granici izljeva mržnje i ja sam ga nekoliko puta upozorio da se vrati na temu dnevnog reda. Kad je završio, zahvalio mi je što sam mu dopustio da izgovori sve što je namjeravao, odgovorio sam mu da mu nisam dopustio nego da je on zlorabio govornicu, demonstrirajući verbalno nasilje. Dok sam to govorio u sabornici nije bilo mojih stranačkih kolega, ni Šeksa ni Jarnjaka ni Hebranga. Onda je Jarnjak došao i prigovorio mi da ga nisam zaštitio, uzvratio sam mu da ću sjednicu voditi kako smatram da treba.
Htjeli ste mu reći da vam ne treba staratelj.
– Upravo tako. Jeste li ikad vidjeli da sam ja pristupio predsjedavajućem stolu i jednom od pet potpredsjednika govorio kako mora voditi sjednicu? Svatko ima svoj stil, s tim da, naravno, svi moramo biti u okviru Poslovnika.
Neduhovita metafora
Je li nazvati premijerku vojvotkinjom od Remetinca baš govor mržnje, kako to ona shvaća?
– Ta Burićeva metafora nije bila duhovita. Ali, stvar je procjene je li nešto govor mržnje ili zapravo uobičajena, žestoka politička komunikacija. Moja je procjena bila da Burić nije bio toliko žestok da bih mu oduzeo riječ. Dopuštam da su drugi mislili drukčije, premda ne znam na osnovu čega, s obzirom da nisu bili u sabornici. A poznato je da ja nerijetko dociram zastupnicima da se nešto može izreći i bez pretjerane žestine i uvreda.
Ali, parlament je politička arena u kojoj zastupnici ne mogu funkcionirati kao učenici u školi.
– Slažem se. Zato se ponekad meni čini da je nešto benignije nego što to drugi shvaćaju. Uostalom, Buriću opomenu nije dao ni potpredsjednik Šeks kad mu je ovaj dan ranije predao “uputnicu” za psihijatra, premda je to bilo znatno drastičnije. Šeks je objasnio da opomena ne bi imala odgojno djelovanje na Burića, a da sam mu je ja dao, onda bi imala?
Jeste li kasnije razgovarali s Jarnjakom i Šeksom?
– Ne, zašto bih? Zar sam trebao ići kod potpredsjednika i nešto im objašnjavati? Ako im je bilo nešto nejasno, mogli su oni doći meni. Nemam se ja kome opravdavati, dok sam predsjednik Sabora nitko mi neće zapovijedati kako ću se ponašati. Nikad preko novina nisam diskvalificirao moje kolege kao što to oni meni sada čine. Ali, kod mene nema netrpeljivosti, osobne odnose ne miješam s političkim.
Isti pristup
Zabrinjavaju li vas nagađanja da bi vas HDZ mogao smijeniti?
– Ne. Ne pripada meni dužnost predsjednika Sabora, ja sam to stjecajem okolnosti, mogao je to biti i netko drugi. Namjeravam ostati na tom mjestu do kraja mandata, a ne vidim razloga da me se smijeni. Uvijek sam bio korektan i na liniji onoga što smatram da je politika moje stranke i parlamentarne većine. Nijednom nisam iskočio. Bilo bi uistinu smiješno kad bi povod smjene bilo to da nekome nisam ili jesam dao opomenu.
Oni koji se u HDZ-u ne slažu s vama, tvrde da ste drukčije vodili sjednice dok je premijer bio Sanader, da ste više štitili stranku i njezine čelne ljude.
– Ne mislim da sam promijenio pristup, ali činjenica je da su s odlaskom Sanadera nastupile nove okolnosti. Bila je tu i situacija s aktiviranjem Sanaderovog mandata i jasno da sam se morao prilagoditi događajima kakvih nije bilo u prvih godinu i pol mandata. No, načela su mi ostala ista.
Žalite li i danas što se Sanader povukao?
– Da. Puno sam puta rekao da je Sanader političar od formata i kod toga ostajem. Bio sam uvjeren i da će se vratiti u politiku, on je to i pokušao, ali znamo kako je završilo. Ne mogu prihvatiti da nije ništa postojalo između 2000. i 2009. godine. To je razdoblje postojalo, sa svim svojim vrlinama i manama, uspjesima i neuspjesima. Ne može se ono jednostavno izbrisati. Mi sudionici tih političkih procesa ne možemo biti objektivni suci, morat će proći stanovito vrijeme kako bi se s odmakom moglo donijeti zaključke. Budućnost će dati odgovore.
Jednaki pred zakonom
Vjerujete li još uvijek da nije istina sve što se Sanaderu stavlja na teret?
– U Saboru se neprestano suprotstavljam zastupnicima koji se postavljaju kao DORH i sud. Treba se suzdržavati od presuđivanja. Svi moraju biti jednaki pred zakonom, svatko se od nas treba nalaziti pod njegovom lupom, ali doista vjerujem u ustavno načelo da nitko nije kriv dok mu se to ne utvrdi pravomoćnom presudom. To vrijedi za svakog građanina. Dakle, moguće je sve, ali ne mogu se o tome izjašnjavati jer, uostalom, niti ne raspolažem sa svim elementima potrebnim za prosudbu. Nije to niti moj posao. No, ono što mogu reći je da neprihvatljivim smatram kako se u javnosti postupalo prema članovima Sanaderove obitelji. Ne želim da se ponovi vrijeme kad su cijele obitelji stradavale zbog nekog pojedinca.
Što ako vas HDZ ipak makne s dužnosti predsjednika Sabora?
– Sjest ću u saborsku klupu i nastojat ću do kraja odraditi zastupnički mandat. Ostat ću, naravno, u HDZ-u i neću učiniti ništa kako bih naštetio stranci koju sam osnivao na hrvatskom jugu. Ako nastupe nove okolnosti, uskladit ću se s njima, u slučaju da više ne budem predsjednik Sabora vjerojatno ću biti daleko politički aktivniji nego dosad. Kao predsjednik rijetko sam iznosio vlastite stavove, kao zastupnik to bih činio puno češće.
 

Bilo je iskrenja, ali podržavam program Vlade

Od početka niste pronašli zajednički jezik s predsjednicom Vlade.
– Bilo je manjih iskrenja, ali uvijek sam isticao da podržavam program Vlade i da ću činiti sve kako bi parlamentarna većina funkcionirala. I tu nema nikakvih problema. Druga je stvar da mogu imati drukčije odnose s Matom nego s Antom, tu su u pitanju osobni afiniteti. Nije mjerilo hoću li ja stalno nekome klimati i podilaziti za svaku sitnicu nego stabilnost parlamentarne većine i Vlade. U više navrata podržao sam Vladu u donošenju nužnih, nepopularnih mjera koje će na dulji rok imati pozitivne efekte. Svoje simpatije ili animozitete nikad neću izdizati na način da ugrozim ono za što sam se politički opredijelio prije 22 godine.