“Valentinovo bi, dok god imamo kome reći volim te, trebalo biti svaki dan”

Magdalena Marđetko je, kako kaže, jedna sasvim obična, znatiželjna i spontana djevojka koja voli život, ljude, rad s djecom, pisanu riječ i umjetnost, a za nju nema veće umjetnosti od pisanja i jačeg oružja od riječi.
Međutim, kada bi pak morala biti konretnija, Magdalena bi rekla da je sretno zaposlena učiteljica razredne nastave, a po prilici i čestoj unutarnjoj potrebi – pjesnikinja na društvenim mrežama.
Mlada Zadranka otkrila nam je što je pokreće, koje su najčešće teme u njenom stvaralaštvu, blagodati suvremene tehnologije kad je riječ o širenju umjetnosti, ali i Valentinovu u doba korone.

"Kroz poeziju volim"
Klasično pitanje, što te inspirira?
– Sve! Slike, trenuci, misli, osjećaji, događaji, ljudi… U svemu oko sebe vidim i nesvjesno tražim inspiraciju. Skupljam u sebi gomilu onih stvari pored kojih bi drugi možda samo prošli, ne obazrivši se i ne zastajući. U svemu tražim smisao i ljepotu. Reagiram na podržaje kroz pisanu riječ i poeziju. To je moj ispušni ventil, sredstvo teleportacije, način komuniciranja s ostatkom svijeta, ali i sa sobom. Sa svojim strahovima, sumnjama, dvojbama i odlukama. Kroz poeziju se radujem, smijem, tugujem, bolujem. Kroz poeziju volim. Ljubav je bila i ostala moj nepresušan izvor inspiracije!
Gdje se i kako rađaju teme, koje su najčešće?
– Pa teme se rađaju dok sjedimo u kafiću i pijemo neko trapističko pivo uz dim cigareta. Ili dok idem dužim putem i gledam izloge dućana nadajući se da će upravo u tom trenutku naići netko koga želim vidjeti. Tema se zna roditi u nekom izlasku ili u nekoj lijenoj popodnevnoj šetnji. Kroz neki ležerni jutarnji razgovor ili u noćnim dubiozama kada ljudi skidaju svoje maske i odlažu sve dnevne uloge. U slučajnom zagrljaju ili nespretnom poljupcu. Hoću reći, teme koje me privlače su svakidašnji život, zaljubljivanje, prekidi, pokušaji, fatalni susreti, neprežaljene ljubavi…
Seli li se poezija na društvene mreže? Koje su prednosti, a koji nedostaci?
– Smijem li uzvratiti protupitanjem – postoji li danas nešto što se već nije preselilo na društvene mreže? Mislim da o tom pitanju već sada možemo govoriti u prošlosti. Živimo u virtualnom svijetu, svi smo digitalni, električni, stvarnosti možemo dodati prefiks polu, a književnosti – e. No ne bih to smatrala nužno zlim i lošim, sve ima svoje prednosti i mane. Dok je nama, starim dušama, draži papir koji možemo pomirisati i ponosno objesiti na zid iznad kreveta ili zapaliti zajedno s bolnim uspomenama, mnogim ljudima, pogotovo mlađeg uzrasta, digitalni alati su jednostavniji, bliži i praktičniji. Nekoć smo morali šetati do knjižnice ili knjižare, danas smo jednim klikom na stranici koju poželimo otvoriti.
Rekla bih da je prednost pisanja na društvenim mrežama ta što lakše možemo doprijeti do većeg broja ljudi, pogleda i lajkova, a nedostatak bi bio upravo isti – jer ako umjetnost postane jednostavna i laka, za što ćemo se uhvatiti kad nam postane teško?

Riječi i misli među koricama knjige
Kakvi su tvoji budući planovi?
– Moj plan kroz daljnju budućnost je svakako skupiti sve riječi i misli između korica jedne knjige. Već neko vrijeme radim na tome, ali čekam pravi trenutak. Zbog posla sam trenutačno stisnula pauzu na tom polju, ali nikad ne prestajem pisati, a to je na kraju krajeva najbitnije. Želja mi je vratiti se i glazbi i stvaranju stihova pa poeziji koju pišem dodati i glazbenu kulisu. Na taj bi način moje pjesme otišle u jednom novom smjeru i potpuno se ostvarile u svemu što jesam i što volim.
Jesu li ljubav i Valentinovo otkazani tijekom pandemije?
– Nedaj Bože! Ljubav ne može biti otkazana, to bi bila smrt za čovječanstvo. Mrak na kraju tunela. Ljubav je uvijek sveprisutna, nekad u manjim količinama, nekad u većim, na trenutak nam se možda sakrije, ali nikad ne nestaje.
Valentinovo je možda drugačije koncipirano ove godine, s obzirom da nema romantičnih gradskih izlazaka i večera uz svijeće i cvijeće po restoranima. Ali ja ne vidim razlog zašto upravo takvu situaciju ne bismo iskoristili da ovaj dan učinimo posebnijim i intimnijim, skrivenim od očiju javnosti i svijeta. Ako mene pitate, Valentinovo bi uvijek trebalo biti takvo. Ali ako mene pitate, Valentinovo bi, dok god imamo kome reći volim te, trebalo biti svaki dan.
Što bi poručila čitateljima povodom današnjeg slavlja ljubavi?
– S obzirom da je današnji dan na osobit način posvećen ljubavi, rekla bih svima koji će ovo čitati da vole. Volite u tišini, volite glasno. Kroz riječi, djela, pjesme. Izgarajte za ljubav i ne dižite ruke od nje. Dajte sve i zahtijevajte sve. Budite svoji i tražite nemoguće. Radite bilo što, ali radite to sa srcem, iz ljubavi i za ljubav!
 

Društvene mreže
Više Magdaleninih stihova može se pronaći na Facebook stranici Magda Lena – Umjesto volim te i na Instagram profilu magda_lena_poetry.
 

Ako se ikada udaš
ako se ikada udaš
neka to bude iz ljubavi
neka ne bude za njih i zbog njih
neka bude zbog tebe
zbog vas
neka to bude kad ti želiš
i kako ti želiš
ako se ikada oženiš
oženi onu bez koje ne možeš
ne onu s kojom možeš
neka bude teško i iscrpljujuće
ostavi zadnje kapi znoja u toj borbi
ali ako ju osvojiš tad
prilično sam sigurna da ćeš ju imati do kraja
ako se ikada udaš
neka on bude bolji od onih prije
da ga ne uspoređuješ konstantno s njima
i sebe s njom i njega s njim
ustvari, ako se ikada udaš
uz njega zaboravi sve one druge
neka bude početak i kraj
potrudi se da nitko treći ne stoji između vas
ako se ikada oženiš
budi siguran da ćeš ju znati čuvati
i kad dođu oni teški dani
jer teški dani svima dođu
ali ako se odlučiš za nju tada
odluči se za nju svakog dana
budi joj štit i oslonac
jer što god ona rekla
vjeruj mi, nije toliko jaka
ako se ikada udaš
ne slušaj tuđe savjete
ne znaju oni što je bolje za tebe
slušaj sebe
slušaj njega
učini to ludo i zaljubljeno
a opet mudro i prisebno
ako se ikada udaš
učini to iz ljubavi