Tko je jamio, vratit će

Slika korisnika admin

Već poslovična Rojsova "tko je jamio - jamio", nepravomoćnom presudom u slučaju Fimi media nekadašnjem premijeru i šefu HDZ-a Ivi Sanaderu, želi se pobiti i prepjevati u "tko je jamio vratit će, tko je krao platit će". A hoće li i biti tako - znat će se.

Naime, ukoliko presuda postane pravomoćna, Sanader bi uz devet godina zatvora morao vratiti 15,2 milijuna kuna, a njegova bivša stranka još oko 17,4 milijuna kuna. No, do pravomoćnosti presude, odluke Vrhovnog suda, zvonit će političkom scenom moralna bukvica sutkinje Čalić da se politička korupcija ne isplati i nad nju slagati upitnici saborskih zastupnika hoće li se ukradeno u punom iznosu i vratiti, te onda i hoće li se i kada vratiti ionako jako poljuljano povjerenje u političare općenito.

Jer nije Rojs zalud godinama ponavljao spomenutu uzrečicu na koju su se mnogi i pozivali, no sve je ostajalo u zraku, nije bilo dokaza, nije bilo svjedoka, ni suđenja, ni tragova novca. Onda je optuženičku klupu dobro zagrijao Sanader povukavši za sobom i svoju bivšu stranku i sve je ovom nepravomoćnom sudskom presudom dobilo na težini. Jer jedno je priča, drugo je sud.

Ogorčenje aktualnog šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji je znao isticati kako je njegov HDZ čist, da je to nova stranka, posve je razumljivo, no po obrazloženju sutkinje Čalić, protupravna imovinska korist išla je i stranci te u toj činjenici leži (ne)pravda svojevrsne kolektivne odgovornosti, što ne znači da se svih preko dvjesto tisuća članova velike stranke trebaju osjećati krivim. Izvan sudnice, prije bi se reklo da se cijelo društvo treba osjećati krivim jer je mini politička korupcija doživljavana gotovo kao uobičajen privjesak svake vlasti, svake stranke, ne samo HDZ-a, koji zbog najdužeg perioda vladanja za sobom vuče i najduži veo sumnje. No, nitko od političara zapravo nema razloga za likovanje nad nepravomoćnom presudom Sanaderu i "njegovoj grupi" u aferi Fimi medija, jer bi za popravljanje slike politike i stila vladanja moglo proći dosta vremena, mada se moglo čuti i to kako birači imaju kratko pamćenje. Moralno bi ipak moralo biti neoprostivo da se bez ikakve reakcije uspoređuju sakupljači plastičnih boca, vozači skupocjenih limuzina i "gledači" umjetnina... Treba se zapitati jesmo li kao društvo sve to sliježući ramenima gledali "iza spuštenih trepavica".

Obrat u očima javnosti ipak se dogodio zapravo upadanjem u tešku gospodarsku krizu kada se, logično, bolje vidjelo i siromaštvo, ali i bogatstvo.

Više se ni "svom" političaru ne briše lako pekmez s prsta.

I ne treba imati iluzije kako je lopovluk rezerviran za jednu stranku, on je, nažalost, univerzalan, a širom se trebaju otvoriti oči upravo kada se promatraju oni koji su na vlasti. Jer prilika, kažu, čini lopova.

Uoči izbora za EU parlament, poslije kojih slijede predsjednički izbori kao jedna od ključnih tema mogla bi se nametnuti upravo ova vezana za (ne)poštenje političara i stranka što je trenutačno loše za HDZ, iako se na "kolektivnoj krivnji" može čak graditi i zbijanje redova. SDP-ov Nenad Stazić, pak, nakon nepravomoćne presude reče, da se HDZ treba ugasiti, a njemu vratiše da je ljetovao na štetu države po cijeni od sedam kuna. Zasad je glavno da nije po sedam milijuna...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno