Svijet koji volimo

Hrvatska vina uzimaju priznanja u ovom kraljevskom festivalu vina na koji se ulaz plaća 60 eura, a i maslinovo ulje iz Agrolagune uvršteno je ove godine među 20 najboljih na svijetu
Na 44. sajmu Vinitaly, jednom od najjačih svjetskih sajmova vina, svakako najobljubljenijem u svijetu vinara, koji prati i 16. sajam SOL ( međunarodna izložba ekstradjevičanskih maslinovih ulja), kao i Agrifood (predstavljanje proizvoda obiteljskih domaćinstva) te tko zna koliko još priredaba i manifestacija, sve je u znaku velikih brojki, a pod motom “Svijet koji volimo”.
Mađu kolegama iz 50 zemalja
Čovjek se osjeti malen kad zna da dolazi na prostor sajma od gotovo 100.000 metara (točnije 92.000) sa 4.200 izlagača, od Italije, čitave Europe, do Amerika, Australije i Oceanije i Afrike. Zastupljeni su izlagači iz 27 zemalja. Prednosti s kojima se ovdje diče je da svaki izlagač ostvari prosječno 33 kontakta s klijentima, dok je prosjek drugih sajmova 11 do 15. Uglavnom sajam posjeti 150.000 posjetitelja iz 45 zemalja. Novinara je akreditirano 2.400 iz 50 zemalja.
Promet u Veroni na nekoliko dana pretvori se u ludnicu (kao da inače nije lud), a cijene hotela polete u nebo, jer nitko ne brani, a hotelijeri obilato koriste mogućnost da se ponašaju tržišno, što znači da se sobe naplaćuju i tri puta skuplje nego redovno. Odjek sajma leti skroz naokolo Garde gdje se u objektima traži soba više, za puno manje novaca.
Uostalom dolazak Giorgia Napolitana, predsjednika Italije, i boravak na i oko sajma u Veroni čak dva dana potvrđuje značenje ovog skupa i za Italiju. Italija se s Francuskom desetljećima nadmeće za prvo mjesto u proizvodnji vina. Istina s količinama, dok su u kvaliteti dugo zaostajala, ali se to posljednjih desetljeća mijenja. Ono što me posebno raduje, makar ponekad izluđuje Talijani nisu krenuli hvatati Francuze u kvaliteti s međunarodnim ili njihovim markama već svojim tradicijskim te učestalo domaćim kupažama koje su zaštitili i kontroliraju ih.
Hrvatska na sajmu
Iz Zadra samo na sajmu zahvaljujući Gospodarskoj komori, kojoj se u nastupu pridruži i TZ Zadarske županije, ali za sad ne zbog vina već – ulja. Naime, ovdje drugu godinu zaredom odlaze naši uljari uz kolege iz ostalog dijela Hrvatske preko štanda koji uzmu komore Zadra i Rijeke. Naravno, ambiciozni mogu nastupati sami.
Odvojeno od nastupa koji smo pratili pojavljuju se ovdje i sve ambiciozniji hrvatski vinari ove godine i nagrađeni – Iločki podrumi, Belje (otkako ih je preuzeo Agrokor, odnosno Ivica Todorić zabilježili su izniman uspon kvalitete ovjenčan nizom nagrada od Londona i Pariza do ovdje osvojenih), a tu je bio i Arman i neki drugi domaći proizvođači nadmećući se s kraljevima vina. Ovdje se nagrađuju najbolja vina, ali i najbolji popularizatori vina u svijetu, nerijetko kolege novinari, najbolja pakovanja vina, ali i predstavljaju na stotinama degustacija svaka čudesa, a svakako je predstavljanje kuhinja i njihovo sljubljivanje s vinima najvažnije.
Mnoštvo ugovora kojima se nagrađena vina na ovom skupu preuzimaju u istaknutu distribuciju (japanski zrakoplovi recimo imaju takav ugovor, tvrtke iz Hong Konga potpisale su ga ove godine…) govore o vrijednosti posla.
Dakle, kazali smo da je moto ovogodišnjeg sajma – Svijet koji volimo, ali podnaslova i simbola je mnoštvo jedan glasi: Još jedna velika ljubavna priča u Veroni – aludirajući na Romea i Juliju.
Ovaj je sajam uz sve internacionalne oznake ipak prije svega festival Italije, njihovih vina, ulja, kuhinje. No povjerenstva koja ocjenjuju nesebična su. Uostalom pobjede to potvrđuju. Pa je tako Čileanac zasjeo na tron vina, što Talijanima svakako nije predrago, ali je ocjena ocjena.
Uostalom, kako ističu u Arman vinogradarstvu (Marijan Arman), uspjeh je tim veći što je na ovogodišnjem međunarodnom enološkom ocjenjivanju CEI – Concorso Enologico Internazionale) sudjelovalo preko 3.800 vina iz cijeloga svijeta.
Arman je nagrađen za Chardonnay Zlatna Vala 2009. te Malvaziju također iz 2009. Iločki podrumi za svoje – Traminac kasna berba – birana berba bobica.
Italija i vina
Italija je zemlja vina. Gotovo da i ne možete pronaći selo uz koje ne postoje nepregledni redovi vinograda. Prema godišnjoj proizvodnji prva je na svijetu.
Sastoji se od dvadeset vinskih regija s mnoštvom podregija i gotovo milijun prijavljenih vinograda. Vina se rade od preko tisuću dokumentiranih sorti grožđa, a ukupan broj različitih vina ostaje tajna. Talijanske sorte za razliku od francuskih nisu se prodavala i širile po svijetu, dok su Cabernet Sauvignon, Merlot, Burgundci (nazivom Pinoti jer je van Burgundije zabranjeno ih tako zvati) poharali svijet.
Primjerice, pišu svjetski i naši znalci, iako cijeli svijet gušta u ispijanju Chiantia ili Barola i Barbaresce (prva vina Italije s oznakama DOCG kao najviši stupanj zaštite i brendiranja), rijetko gdje na svijetu naći ćete vinograde posađene sortom Sangiovese (dominira u Chinatiu) ili Nebbiolo (Barola i Barbaresce). Dodao bi tom i od ovog mog boravka obljubljen Aglianico u zaštićenoj marki (DOCG) Taurasi, da se sami Veronezi ne uvrijede Amarone svakako valja spomenuti, i tako bi smo mogli u beskraj.
Uglavnom dva su paviljona vina više nego lani, ignoriraju krizu ili se protiv nje bore radom. I na Gardi kamo se smještamo kad je Vinitaly, obično u seoskim gospodarstvima za simbolične novce u usporedbi s Veronom, kraj neizmjernih prostranstava vinograda, bresaka, kivija i prave “zemlje maslina” novi su nasadi na svakom koraku.
Mediteransko “sveto trojstvo”
 Kažu da je mediteransko sveto trojstvo – vino, kruh i maslina. U Italiji je to prisutnije nego igdje drugdje. Pred Bardolinom možete obići muzej maslinarstva, ovdje možete kupiti masline u “pitaru” od jučer posađenih do gotovo onih što pamte barem kraj Rimskog Carstva, a ni na jednom stolu za koji sjednete a servira hranu nemoguće je ne naći maslinovo ulje. Vina se ljubormorno nude – lokalpatriotski osim u specijaliziranim vinarijama. Pred Veronom će vam, naravno, nuditi Soave, no od Pechiere naviše ne možete mimoići Bardolino ili Chiareto, a za Soave od 20-30 km udaljenosti kao da nisu čuli. Pet kilometara južnije za Sirmione postoji samo Lugana, za ostalo morate pitati, i tako redom.
Patar Pedišić oduševio me i ovog puta svojim vođenjem i znanjem maslinske i vinske kulture i dostojno predstavljao ovdašnjih osam maslinara. Ponovimo: OPG Mladen Dušević – Ljubač, Uljara Vrsaljko – Nadin, Uljara Dujela – Zadar, Agrolaguna – Poreč, Klaudio Ipša – Livade, OPG Farm Pino – Katun (Poreč), OPG Sandi Chiavalon, Agroprodukt – Pula. I rezimirajmo Agrolaguna sa svojim je uljem “Ol Istria” ušla u 20 najboljih ulja na ovom natjecanju, što vjerojatno znači i u svijetu.
 Verona i Garda
Verona i Garda izazov su za sebe. Ovog puta dočekali su nas s neobičnih 23 stupnja i sunčanim vremenom, podsjećajući na lanjski višednevni prolom oblaka. Proljeće se spustilo na Lago di Gardu, a s njime i Nijemci i Austrijanci što su zaposjeli štekate u predivnim ovdašnjim mjestašcima prepunim cvijeća i zelenila, dobre spize i još boljeg ulja i vina. Brodovi što plove sve gore do Rive otkud se smiješe vrhovi preko 2.000 metara pa do Sirmione gdje u Vergijlijevom vrtu šetkaju dokone rijeke gostiju prelazeći tvrđavom i mostom familije Scala. U poljima sve bubri od života iako Ive Dunatov primjećuje da su masline nekih dva tjedna za našima u vegetaciji. Veronske su ulice prekrili gosti iz 50-ak zemalja. Vinitaly ih je navukao u nemilim brojkama, a Arena, Piazza Bra i Erbe, Julijin balkon i grobnica Romea i Julije, rimski teatar, crkve, restorani i beskrajni šopinzi ono ostalo.
Svaki izlog njihove “Kalelarge” (Via Mazzini), koju bolje ne uspređivati s našim, makar nama najdražom, uz svoju je standardnu ponudu mode, torbica, parfema, obuće, ubacio poneku flašu vina ili šampanjca, neka se zna da je Fierra.