Velebitska pastrva ulovljena u Preluku

Pastrva se izmrijesti u slatkoj vodi i uzgaja tijekom prve godine do veličine od petnaestak centimetara. Nakon toga postupno se aklimatizira na morski ambijent

Pastrve pobjegle iz Velebitskog kanala daleko su doplivale, od Lukova Šugarja čak do Voloskog. Siniša Jardas iz Matulja prije desetak dana poslao nam je fotografije “nepoznate ribe” koju je ulovio između Preluka i Voloskog. Popratno je napisao: Prije dan-dva ulovio sam ribu sličnu brancinu na području između Voloskog i Preluka. Riba je ulovljena puškom na oko 6 metara dubine, teška oko 60 dekagrama, a veličine je oko 40 centimetara. Po mojem mišljenju i traganju internetom ustanovio sam da bi možda bila morska pastrva, ali nisam siguran. Je li moguće da se takva riba pojavljuje u našem akvatoriju ili je jednostavno zalutala?
Provjerom u literaturi došao sam do sličnog zaključka. Mogla bi biti morska pastrva, iako se s njom ne podudara u svim detaljima. Zato, obratio sam se na mjerodavne adrese, istodobno poslao fotografije dvojici znanstvenika u Splitu i Zagrebu. Obojica se bave marikulturom, pa sam im se obratio iz razloga što mi je rečeno da bi to mogla biti neka salmonidna vrsta koja se u nas kavezno uzgaja.
Kalifornijska riba
Blagdanski dani malo su produžili čekanje odgovora, a on je pristigao istodobno od obojice i odgovor je identičan. Prof. dr. Ivan Katavić iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu i dr. Emin Teskeredžić iz Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu kategorički tvrde: to je kalifornijska pastvra. Teskeredžić je još dodao: S velikom sigurnošću mogu reći da se radi o običnoj kalifornijskoj pastrvi – dužičastoj pastrvi koja je srebrnastu boju dobila zbog života u moru, odnosno bočatoj vodi.
Informacije o bijegu pastrva iz uzgajališta u Lukovu Šugarju još nismo imali. Zato se logičnim nametnulo pitanje: odakle je došla u riječki akvatorij? U uvali Žrnovnica blizu Klenovice uzgoja više nema, teško je bilo povjerovati da je zaostala otada, odnosno da se stalno nastanila u Jadranskom moru. Ivan Katavić dao je naslutiti što se moglo dogoditi. On piše: u tijeku je uzgoj u Podvelebitskom kanalu što ga je svojevremeno inicirao norveški investitor Karlson, tvrtka “Karlson riba”. Projekt nije realiziran u skladu sa Studijom te ga je preuzeo Duško Pilja iz Zadra.
Splitski znanstvenik ponudio je i stručno objašnjenje: Pastrva se izmrijesti u slatkoj vodi i uzgaja tijekom prve godine do faze “smolta”, do veličine od petnaestak centimetara. Nakon toga postupno se aklimatizira na morski ambijent koji joj osigurava višu temperaturu od slatkovodnih sustava, manje specifičnih parazita te intenzivan rast bez utroška energije na spolno sazrijevanje (zakočeno).
Prilagođavanje
Iznenađenje nije veliko, kad znamo što se dogodilo u Velebitskom kanalu. Očito su pastrve mogle doplivati tako daleko. Nije čudo što se našla u akvatoriju Preluka, u njemu je mnogo podmorskih izvora slatke vode.
Ivan Katavić ističe da je Norveška danas vodeći svjetski proizvođač salmonida, u koje spada i pastrva, sa 700.000 tona godišnje. Značajni proizvođači također su Škotska, Irska, Island, Francuska. Svoju tehnologiju Norvežani su primijenili u Čileu koji sada proizvodi više od 500.000 tona.
A mi u Hrvatskoj…? Imamo idealne uvjete upravo u Velebitskom kanalu, to su davno dokazali naši i inozemni znanstvenici. Nismo ih, međutim, iskoristili. Krenuli smo rano u novu djelatnost i nismo ništa napravili. Bolje rečeno, malo više od ništa. Uostalom, slabo koristimo i velike mogućnosti uzgoja morske ribe. Skromni su ukupni kapaciteti naših ribljih farmi. U kavezima se već duže od 30 godina uzgajaju lubeni i podlanice, bilo je svojedobno pokušaja i s ciplima, posljednjih godina u nekim je uzgajalištima nasađena hama, spominju se mogućnosti uzgoja pica, zubaca, gofa…
Najveći zamah imale su u nas farme tuna. Proizvodnja je brzo rasla, tržište je bilo osigurano i skupo se plaćalo. Ali, kratko je trajalo. Međunarodna organizacija nameće drastična ograničenja, ulov tuna značajno je smanjen, a time i njihov kavezni tov, japansko tržište pritisnuto recesijom više nije tako izdašno. Od sedam spala je Hrvatska na dva uzgajivača. Količine izlovljene u kavezima stalno se smanjuju.

DUŠKO PILJA, DIREKTOR JADRAN RIBE I UZGAJALIŠTA U LUKOVOM ŠUGARJU: Ne isključujem da je naša pastrva stigla do Voloskog

 – Iako sam pomalo iznenađen, ne odbacujem mogućnost da pastrava ulovljena između Preluke i Voloskog potječe iz našeg uzgajališta u Lukovom Šugarju. No, isto tako riba može biti i iz uzgajališta u Klenovici kod Novog Vinodolskog. Naime, uzgajalište u Klenovici je u funkciji svih ovih godina i u vlasništvu je obitelji Malenica koja ima i ribogojilište na izvoru Une u Suvaji Donjoj. Što se tiče medijskih napisa o tzv. “velikom bijegu”, pastrva iz našeg uzgajališta po našoj procjeni iz kaveza je pobjeglo oko 1000 komada ribe. Konačnu brojku ćemo saznati nakon izlova preostala dva kaveza s ribom. Istina je da je tijekom nedavnog nevremena, orkanske bure i velikih valova dolazilo do potapanja kaveza te je riba bila u mogućnosti izaći van kaveza.
Rekao bih još samo da pastrva, kao salmonidna vrsta, može preživljavati u moru, ali se ne može razmnožavati. Razmnožava se isključivo u slatkoj vodi. Prema tome, pastrvama koje su pobjegle iz kaveza uzgajališta dani “u divljini” su odbrojani, kaže Duško Pilja, direktor Jadran ribe, vlasnika uzgajališta u Lukovom Šugarju.
(N.J.)

Uspjeh u šibenskom akvatoriju

Uzgoj pastrva u moru također nije novost, ni u nas, ni u svijetu. Ivan Katavić piše: Ova praksa je razvijena diljem svijeta, a prije tridesetak godina u nas je pokrenuta proizvodnja u šibenskom akvatoriju. On to ne spominje, a proizvodnju je vodio upravo Emin Teskeredžić, tada mladi znanstvenik. Tada je to bila velika novost. Prije nešto više od 20 godina, također u Velebitskom kanalu, u spomenutoj uvali Žrnovnica pokrenut je uzgoj lososa i bio je izuzetno uspješan. Projekt se realizirao u sklopu tadašnjeg SOUR-a “3. maj”, a stručno ga je vodio Emin Teskeredžić.