Vjeran novinarstvu i drevnoj igri

Bio je novinar starog kova koji je umjesto računala više volio svoju mašinu za pisanje, a umjesto šahovskih knjiga više se uzdao u igru iz glave
Jučer je u zadarskoj Općoj bolnici preminuo Pero Rebov (72), suradnik Zadarskog lista, koji je osim u novinarstvu najveći trag ostavio u šahu, o kojem je najčešće i pisao, ali i cijeli život aktivno igrao. Kada bi u našoj novini ponestalo šahovskih vijesti bio je to jasan znak da se Pero negdje zaputio. U posljednje vrijeme najčešće u Makedoniju. Još odmalena privlačila ga je igra na 64 polja koja mu je bila prva, ali i ostala najveća ljubav. Kao šahist počeo je u svom Bagatu, gdje je i radio te je u sklopu Radničkih sportskih igara kao član šahovske sekcije proputovao cijelu nekadašnju državu. Bio je član Šahovskog kluba Zadar i neko vrijeme bibinjskog Gorana na čijim je pojedinačnim prvenstvima redovito sudjelovao. Mnogi kolege i mlađi naraštaji pamtit će ga po brzopoteznim partijama koje je igrao takvim brzinama kao malo tko.
– Znaš, ovi mlađi pobjeđuju moje kolege, ali mene ne mogu tek tako. Još uvijek sam brži od njih – rekao mi je nedavno kada smo se vidjeli u redakciji. Ta brzina ostala mu je i kao izvjestitelju i dopisniku mnogobrojnih tiskovina i drugih medija, od Narodnog lista, Slobodne dalmacije, Zadarskog lista, Sportskih novosti… Bio je i dopisnik ljubljanskog Dela te novosadskog Dnevnika, a poseban pečat ostavio je kao dugogodišnji dopisnik Radio Zadra kamo je u jednom danu znao donijeti rekordan broj kartica s najsvježijim sportskim vijestima. Novinar starog kova koji je umjesto računala više volio svoju mašinu za pisanje, a umjesto šahovskih knjiga više se uzdao u igru iz glave. Ukratko, čovjek koji je volio sport i kojeg su voljeli sportaši. Nedostajat će nam Pero koji je dao svoj doprinos u razvoju Zadarskog lista. Prvi koji je dolazio na posao nakon tajnice i još jedan od naše “nebeske redakcije”. Tamo gdje već “rade” Nikola, Željko, Frane, Goran, Helena…
Datum sprovoda Pere Rebova bit će objavljen naknadno.