»Prisjetimo se što smo sve uzimali zdravo za gotovo i naučimo se zahvalnosti«

Kako se nositi s vremenom u kojem živimo? Kako iz dana u dan nakon svakog buđenja i jutarnjeg ustajanja, racionalizirati da nije u pitanju noćna mora, već stvarnost i da je pred nama još jedan dan tijekom kojeg moramo biti disciplinirani, ne izlaziti vani iako, je vrijeme sve ljepše… Kako prihvatiti činjenicu da ne možemo sjesti na obližnji štekat i lijeno ispijati svoju kavicu i ćakulati s prijateljima? Kako izdržati…? Zasigurno nema onoga tko sebi ova pitanja nije postavio u ovo vrijeme kada se svi borimo s pandemijom koronavirusa i sutuacijom koju smo prije toga samo gledali u SF filmovima. Prava osoba koja bi nam mogla dati odgovore, ali i savjete kako prebroditi cijelu ovu situaciju što je bezbolnije moguće, jest zasigurno poznati zadarski psiholog, posljednje dvije godine sa zagrebačkom adresom jer predaje na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu doc.dr.sc. Dario Vučenović.

Kad život donese ovakve izazove, shvatimo što je važno
Kako se Vi, osobno kao stručnjak – psiholog nosite s novonastalom situacijom? Imate li neke tehnike preživljavanja svakodnevice i što konkretno, savjetujete svojim ukućanima, prijateljima, obitelji…?
U ovakvim situacijama malo je razlika između psihologa i nepsihologa, zapravo svi reagiramo više ili manje isto – ljudski. Osjećamo strah, frustraciju ili gubitak kontrole, a intenzivira se i neizvjesnost prema budućnosti. No, psiholozi imaju određena znanja i alate zbog kojih im je lakše prepoznati što se događa s njihovim emocijama i mogu na vrijeme reagirati. Upravo je briga o sebi nužna kako bismo skrbili i o drugima. To vrijedi i inače, u svakodnevnome životu, a pogotovo sada kada svi na neki način ovisimo jedni o drugima. Dakle, savjetujem svima da prije svega vode računa o sebi, svome mentalnome zdravlju, ali da u isto vrijeme razmišljaju i o onima koji ovise o njima te budu odgovorni i empatični. Sebičnost u ovim trenucima nije dobar način suočavanja sa stresom jer se po tko zna koji put dokazuje kako smo zajedno jači.
Što bi najprije ujutro kad se čovjek ustane i shvati da ne sanja, trebao napraviti, pomisliti, reći sebi – kako bi progurao još jedan dan?
Moram naglasiti kako se ne nose svi ljudi s pandemijom na isti način, niti jednako reagiraju. Ljudi koji su inače skloni pesimizmu i strahovima, oni koji nemaju dobru socijalnu podršku ili pripadaju određenim ranjivim skupinama posebno su osjetljivi na negativne strane pandemije. S druge strane, optimizam, emocionalna stabilnost, sposobnost nošenja sa stresom na proaktivan način štite nas od crnih misli i prepuštanja očaju. O tome koliko će ljudima biti teška ova kriza ovisi i koliko im je stil života promijenjen. Nekima je dobro došlo malo predaha od stresa i užurbanoga načina života, drugima se sve poremetilo i teško se snalaze. Najmanje negativnih posljedica, kada govorimo o mentalnom zdravlju, doživjet će ljudi koji su fleksibilni i prilagodljivi, to je ono što nam je trenutačno najpotrebnije.
Možemo li se tješiti onom starom: »Najvažnije je zdravlje«?
– Važno je prakticirati naviku zahvalnosti, tako se može započeti svaki novi dan. Kada nam život donese ovakve izazove, shvatimo što nam je zbilja važno. Ma, koliko situacija bila teška, trebamo se usmjeriti na ono što i dalje imamo ili se posvetiti planovima za budućnost koja je iza ugla. U redu je potražiti pomoć, pa ako je nemate u okolini, puno se stručnjaka angažiralo da pomognu ljudima u svojim zajednicama. Konkretno, u Zadru je Društvo psihologa Zadar organiziralo krizno telefonsko savjetovanje za građane.

Međusobno razumijevanje i podrška
Kakva je uloga društvenih mreža u ovoj situaciji? Što mislite kojoj populaciji ova karantena najteže pada?
– Društvene mreže su i dalje iste kao i prije krize – nekima pomažu, drugima odmažu. No, pitanje je kako mi koristimo društvene mreže? Je li to na način koji nam pomaže da se lakše nosimo sa životom? Ili nam služe kako bismo hranili svoje strahove i otkrivali teorije zavjere? Jako je važno znati prepoznati što u ovim trenucima možemo kontrolirati, a što ne. Humor svakako pomaže da na život gledamo manje crno i podsjetimo se kako nam neke stvari čak ni pandemija ne može oduzeti, a to je ljudski duh. Teško je reći kome karantena najteže pada, sasvim sigurno je aktivnijim ljudima teže, starijima ako su i inače usamljeni i općenito jer su jedna od rizičnih skupina. Mladima koji žive u disfunkcionalnim obiteljima te osobama koji inače pate od određenih teškoća sigurno je još teže nego inače. U Hrvatskoj su stručnjaci već pokrenuli čitav niz znanstvenih istraživanja na ovu temu, na osnovu kojih ćemo dobiti preciznije odgovore na to pitanje. S obzirom na to da sam prodekan za nastavu i studente na Fakultetu hrvatskih studija, koji je izvrsno organiziran i od samoga početka dobro se nosi s krizom, svakodnevno sam u kontaktu s našim studentima i nastavnicima te mogu reći da je neizmjerno važno upravo međusobno razumijevanje i podrška koju svi možemo pružiti jedni drugima. Često nismo ni svjesni koliko to pomaže i znači ljudima u ovim teškim trenucima.
Koliko se ljudi stvarno boje i na koje se sve načine zapravo manifestira strah od pandemije i svega što nas čeka nakon nje kao što je ekonomska nesigurnost? Kako strah pokušati prevladati?
– Moramo znati kako je tjeskoba prirodan, normalan i urođen odgovor na opasnosti iz naše okoline. Ona je signal našega tijela da se moramo pripremiti i biti spremni na suočavanje s prijetnjama iz okoline. To je upravo ono što nas čeka iza pandemije, borba za ponovno uspostavljanje normalnoga života – bilo da se radi o vraćanju na staro, ako smo time bili zadovoljni i ako je to moguće ili kreiranje novoga. Ta nam snaga treba, no bitno je da se do tada ne iscrpimo nepotrebnom brigom. Važno je podsjećati se kako su neke stvari izvan naše kontrole i bez obzira koliko bili savjesni, organizirani i pedantni, uvijek će biti situacija na koje ne možemo utjecati. Opsesivno razmišljanje o negativnim scenarijima je kontraproduktivno jer nam daje iluziju da nešto radimo u situaciji kada ne možemo ništa napraviti. Ali, to je samo iluzija. U stvarnosti će se stvari odvijati jednako bez obzira na to koliko se uzrujavali, stoga je bolje štediti mentalnu snagu dok se ne pojavi prilika za konkretno djelovanje. Bitno je usmjeriti se i promišljati o onim stvarima u životu za koje imamo dovoljno kapaciteta i mogućnosti za mijenjati nabolje. Ako nas brine zdravlje, zapitajmo se što sve možemo poduzeti da bismo živjeli zdravije. Ako nas brine posao, možda možemo razmišljati o promjeni posla, o nalaženju drugih izvora prihoda ili o štednji. Ako brinemo o ljudima, to je znak da im trebamo posvetiti više pažnje i vremena nakon krize. I tako dalje, princip je isti.

Iz svake krize može se mnogo toga naučiti
Kako dalje kad sve ovo prođe? Kakve će posljedice ostati na našem psihičkom zdravlju i na koje će se načine to manifestirati?
Iz svake krize možemo mnogo toga naučiti – o humanosti, o sebi, ljudima oko sebe, o čovječanstvu. Primjerice, ovo je neka vrsta testa koji nam pokazuje i koliko smo strpljivi i možemo li se kontrolirati i ponašati odgovorno prema sebi i drugima. Oni koji uspiju, sigurno će dijeliti kolektivni ponos, sličan onome osjećaju kada slavimo uspjehe naših nogometaša. Svatko od nas može se zapitati kako želimo da ta budućnost izgleda i da ju definiramo kako ona ne bi definirala nas. Određenih posljedica će biti, ali sigurno ne kod svih. To je možda idealna prilika da naše društvo prepozna koliko je važna mentalna higijena, pomaganje, humanost i njegovanje dobrih odnosa s drugima.
Mnogi smatraju da se zapravo mala Hrvatska jako dobro nosi s cijelom situacijom i da je možda razlog i u tome što smo proživjeli nesretno i bolno iskustvo Domovinskog rata. Što Vi mislite o tome?
– Hrvati su ponosan, čvrst i jak narod, najjači smo ujedinjeni, tada se možemo oduprijeti i suprostaviti stvarno svemu i izaći kao pobjednici, svjedok nam je naša slavna povijest. Takvih situacija je od Domovinskoga rata bilo malo, a svjedoci smo da nam svima treba zajedništvo i da nam godi. Dobro je da se ratna iskustva koriste u smislu organizacije i strateškoga pristupa borbi protiv virusa. Mnogi komentiraju i kako je u ratu bilo teže jer je neprijatelj bio vidljiv, no rat je zasigurno najgora strahota koju slobodan čovjek može iskusiti, pa je to nezahvalno uspoređivati. Smatram kako kao narod imamo puno potencijala i žao mi je što ga ne koristimo i u drugim situacijama, ne samo u ekstremnim. U isto vrijeme, zahvalan sam na pojavi nekih novih heroja koji u prvi plan stavljaju pozitivne vrijednosti kao što su čuvanje ljudskih života, obrazovanje, stručnost, smirenost, humanost i nesebičnost.
Vaša poruka i savjet?
– Budimo strpljivi, ne širimo paniku i tenzije, pomozimo potrebitima. Nije vrijeme za osuđivanje, podjele i netrpeljivosti. Razmislimo o sebi i svome životu, ima li prostora za poboljšanje i promjene. Prisjetimo se što smo sve uzimali zdravo za gotovo i naučimo se uživati u svakome danu i u malim stvarima koje nam čine život i naučimo se zahvalnosti. Bez toga je čovjek siromašan – bila kriza ili ne.