Imamo veliku želju i još motiva i snage

Imamo veliku želju i još motiva i snage. Za nas prvenstvo još nije gotovo. Želimo pružiti što veći otpor Ciboni i pokazati da ova momčad ima karakter i određeno znanje – kaže Aleš Pipan

S obzirom na odnos snaga na terenu, s popriličnom sigurnošću možemo reći da Zadar ne bi imao problema protiv Jollyja da su mu kojim slučajem trebala ta dva boda za četvrto mjesto. Srećom, nisu, ali umjesto da odigra mirnu utakmicu, opet se nepotrebno doveo u situaciju da od +17 dođe na minus tri u desetak minuta. Na kraju je pobijedio pa je to palo u drugi plan, ali svima je jasno da povratka neće biti ukoliko u takvu ili sličnu crnu rupu upadne u polufinalu doigravanja protiv Cibone. Uostalom, to je pokazala i međusobna utakmica na Višnjiku u Ligi za prvaka.
-Iako smo htjeli da ispadne drukčije, nekako smo se mučili od prve do posljednje minute, pogotovo u napadu. Ova utakmica nije značila ništa ni za jedne ni za druge i vjerojatno su zbog toga moji igrači ušli nekako indolentno u igru, iako smo se drukčije dogovorili. Vrbanc je igrao pod temperaturom, a svi ostali, koji su trebali dobiti malo veću minutažu, nisu bili raspoloženi za igru. Rekao sam im da se tako ne ponaša, prije svega zbog publike i kluba. Tako se ne igra košarka. Treba igrati do kraja, ali što je tu je, takva nam je momčad. Takvi smo bili i na nekim prijašnjim utakmicama – kritičan je bio Aleš Pipan.
Ipak, najvažnije je da je nakon četrnaest odigranih utakmica Zadar na toliko željenom četvrtom mjestu s omjerom 8-6, što znači da će sljedeće sezone igrati u regionalnoj ligi. Veliko je to rasterećenje za momčad, nakon svega što je prošla proteklih mjeseci pa sada može bez pritiska pokušati dati svoj maksimum u doigravanju. Do kraja sezone može biti još između dvije i osam utakmica, ovisno o tome što će Pipanovi igrači pokazati na terenu, prvenstveno u polufinalu protiv Cibone.
– Najvažnije je da smo ostvarili cilj koji nam je klub zadao, a to je povratak u Jadransku ligu. Sada se trebamo skupiti i pokušati iznenaditi Cibonu u Zagrebu, za što ćemo trebati odigrati jako dobru utakmicu. Želim da odigramo najbolje što možemo, a što će nam to donijeti, vidjet ćemo.
Ne računajući utakmicu četvrtfinala Kupa Krešimira Ćosića krajem prošle godine, jer ono je zaista bila neka sasvim drukčija Cibona, Zadar je protiv “vukova” pokazao dva lica, kao uostalom i većim dijelom ove sezone. Na Višnjiku je poveo 14 razlike pa krajem druge i u trećoj četvrtini potpuno potonuo, dok je pod tornjem bio u igri sve do posljednje minute. Odlučivale su jedna ili dvije lopte. Da Zadrani mogu pomrsiti račune “vukovima”, u to smo posve sigurni, no hoće li to i napraviti, ovisit će najviše o tome jesu li sposobni odigrati četrdeset minuta kvalitetno u kontinuitetu, bez većih padova. Hoće li upravo ta rasterećenost biti plus na zadarskoj strani, s obzirom da svi očekuju Cibonu u finalu, pokazat će sutrašnja (20 sati) utakmica u dvorani Dražena Petrovića, te ona u petak u dvorani Krešimira Ćosića. A možda i majstorica, koja bi se igrala u Zagrebu.
– Imamo veliku želju i još motiva i snage. Za nas prvenstvo još nije gotovo. Želimo pružiti što veći otpor Ciboni i pokazati da ova momčad ima karakter i određeno znanje – kaže Pipan, pozivajući se na posljednji međusobni dvoboj.
– Na prethodnoj utakmici u Zagrebu pokazali smo da možemo parirati Ciboni u nekim segmentima. Ako ćemo odigrati koncentrirano od prve do posljednje minute i nećemo dopustiti toliko laganih koševa, kao što smo primali na toj utakmici i ako nećemo raditi glupe greške i olako gubiti lopte, možemo se nadati svemu – ističe strateg Zadra.
Odavno je poznato da je u zagrebačko-zadarskim derbijima sve moguće. Zadar se nada iznenađenju u Zagrebu, koje bi nakon dugo vremena napunilo Krešin dom, a onda, tko zna, možda i finalu, što bi bilo pravo malo sportsko čudo.

“Možda će to neko drugi promijeniti”

Na upit broji li koševe, koje je njegova momčad primila u posljednjim sekundama četvrtina, Aleš Pipan je odgovorio.
– Ne brojimo, ali to nam ostaje velika rana. Znamo da nikada ne zabijemo koš na kraju četvrtina, a svaki put ga primimo. I o tome razgovaramo i pokušavamo to riješiti, ali, nažalost, to je tako. Možda će to netko drugi promijeniti.