Politika za svakoga?!

Slika korisnika admin

Premijeru Milanoviću nikako da se posreći domišljatost kojom bi omilio narodu. Umjesto toga često se od svega što reče samo pokupe "biseri" koje je prosuo ne razmišljajući. Znao je reći da on nikad neće govoriti nešto samo da bi nekome svidio, no tako se ne dobivaju izbori. Mora shvatiti da se svaka njegova riječ posebno mjeri i važe jer nosi težinu, a najgore je kada zvuči bezosjećajno i socijalno neosjetljivo.

Tako je prvi put u poplavljenoj Gunji gdje su ljudi ostali bez domova sasvim nepromišljeno pričao da zna kako im je jer je i njemu puknula cijev u stanu pa su se mediji danima bavili tom njegovom izjavom.

I opet mu se slično dogodilo u Gunji jer je učiteljici koja je, kako reče, zbog političke nepodobnosti ostala bez posla, savjetovao da se bavi politikom, a na njezinu konstataciju da nisu svi za politiku, "ispalio" da jesu - da je politika za svakoga. Nakon izgovorenoga ostaje dojam poguban po imidž premijera Milanovića, da nema sluha za sudbinu malog čovjeka. Uzaludno je stalno naknadno objašnjavati što je on htio reći. Možda politika ipak nije za svakoga?!

Druga je priča što danas, baš kako i reče Milanović, političar može biti svatko. Za to mu za razliku od učitelja, liječnika, inženjera... ne treba nikakva diploma, ili samo nekakva, može i prepisana i lažna. Za posao političara ne treba posebno znati ništa i treba znati svašta, ne mora se ni na posao redovito dolaziti, samo "plaćica" mora sjesti. Tako se političari, čast iznimkama, uglavnom doživljavaju. Poštenom i odgovornom čovjeku ipak bi bilo teško na takvom (ne)radnom mjestu. Nije to za svakoga! Pa kada je već za odabrane i što je još gore - izabrane, onda bi oni svakako morali biti i djelom i riječju bliži malim ljudima jer su im upravo oni dali kruh.

Odnosi se to na sve, a posebno na socijaldemokratske političare koji, kako "kritizira" i Gvozden Flego u svom manifestu SDP-a, trebaju biti socijalniji i ljeviji, u komunikaciji s narodom otvoreniji i bliskiji. Kao da je saborski zastupnik i nekadašnji ministar znanosti, znao da će premijer nehotice opet napraviti gaf kojim se udaljava od naroda i da će "manifestovski" naglasak na otvaranju radnih mjesta ispasti kao "drugarska" kritika premijeru koji je sve dobro i pozitivno što je u Gunji napravila njegova Vlada, srušio jednom nespretnom izjavom. Išla se Vlada u Gunju pohvaliti narodu, a od svega ostade ponajviše gorak okus Milanovićeve svojevrsne poruke da se nezaposleni regrutiraju u političare. Tamo se uvijek otvaraju radna mjesta, a ta "tvornica velikih misli" nikad neće u stečaj!

Kada premijer ne bi bio nadaren govornik još bi mu se i oprostilo, ali on kao da previše uživa u metaforama i dosjetkama da bi uključio unutarnji alarm - "ispeci pa reci".

Uzme li se u obzir da, po Bauku, bauk demokracije kruži SDP-om, što prevedeno znači da se ova stranka i Vlada kritiziraju iznutra, ne treba se Karamarko previše misliti što će govoriti, pola bi mu posla mogao odraditi aktualni premijer s kojim se nadmeće i po nepopularnosti.

S obzirom da se oni narodu nameću kao spasitelji i lideri, Milanović i Karamarko morat će u predizbornoj utrci koja već tinja, spoznati što želi sirotinja.

Političari moraju biti mudri, a ne mudrovati, moraju disati s narodom i ne živjeti u prošlosti - već provesti reforme.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno