Nikome više ništa nije jasno

OPET GREŠKE NA HRVATSKOJ TELEVIZIJI

Svako malo se moramo nervirati zbog nekih čudnih običaja Hrvatske televizije kada je u pitanju raspored njihovog programa. Znamo, znamo da treba iskoordinirati tri kanala, ali onda se pazi da u isto vrijeme na jednom kanalu bude utakmica, a na drugom emisija iz kulture i sl. Na trećem programu kreće film »Suđenje u Nuermbergu« iz 1961.g. koji je odabrao Dean Šoša, a što garantira nekakvu kvalitetu. Film je uistinu odličan, a radi se, kao što sam i sam naslov govori o suđenju nacističkim zločincima od strane zapadnih saveznika. U filmu briljira već ostarjeli Spencer Tracy u ulozi suca, ali tu je i nevjerojatan niz glumaca kao što su Burt Lancaster, Maximilian Schell, Marlene Dietrich, Judy Garland, Richard Widmark i Montgomery Clift pa nije ni čudo da je tu bilo i oskara i drugih nagrada i da je film postao važan u povijesti kinematografije.
Ali, što je tu problem? Problem je u tome što ta ista Hrvatska televizija emitira i čuveni film »Der Untergang« ili po naški »Hitler - Konačni pad« u kojem gledamo to što nam govori naslov, ali na taj način da se ta dva filma preklapaju tako da onaj koji gleda ovaj prvi ne vidi prvih pola sata drugoga i obrnuto. Ne znam koji je to genijalac posložio, ali znam da za taj posao dobiva plaću sigurno duplo veću od moje što i nije neki problem. Inače u filmu vidimo genijalnu scenu kada Albert Speer i Hitler stoje iznad makete »novoga Berlina« i dok odjekuju ruske granate Adi se veseli jer će ovako lakše sagraditi nove građevine s obzirom da ovi ruše stare. To je vrlo poučna scena, jer se vidi da je bio poremećen, a to je glavom platilo pedesetak milijuna ljudi s obje strane. Tako je to kada se da vlast bolesnim ljudima.

ČOVJEK KOJI IMA RJEŠENJE ZA SVE

Kada nemaš o čemu pisati onda pogledaj dotura Oza. To je jedan mladolik gospodin koji izgleda bar dvadesetak godina mlađi nego što jest i od kojega uvijek možeš nešto korisno naučiti. Eto,npr. nešto što nisam znao. Vodu treba piti. Ako ne piješ vodu, onda možeš umrijeti od žeđi. Ma tko bi rekao? Pretpostavljam da je u sljedećoj emisiji savjet kako bi trebalo bar jednom tjedno nešto i pojesti jer inače možeš umrijeti od gladi. Vjerojatno ima još dobrih savjeta, npr, kako nije pametno spavati na pruzi ako nadolazi jureći vlak, ili kako je glupo baciti se u duboko more ako ne znaš plivati.
»Sa stresom se treba suočiti već odmah ujutro«, veli naš sveznajući doktor dok razgovara s jednom gospojom koja ima veliki problem jerbo osjeća stres u ramenima. Misli da je to zbog toga što se ne kreće i što ništa ne vježba. I što vi sada mislite dragi čitatelji, što joj je savjetovao naš doktor? Ma nikada ne biste pogodili. Savjetovao je da s obzirom da se ne kreće i da ne vježba, pod hitno treba početi kretati se i vježbati. Fantastičan stručnjak. A mogu i ja. Evo, da me sada netko nazove i kaže - »doktore Mario! Što da radim? Evo gori mi kuća, vatra je sve jača!« »Odmah izađite iz kuće i zovite vatrogasce!«, rekao bih mu. Ili, »pomozite, pada jaka kiša i ja sam sve mokriji i mokriji!« »Odmah se sklonite s kiše«, odgovorio bih mu ja i tako nesretnom čovjeku spasio život. Eto. Uopće nije teško biti doktor Oz. Još da mi je nešto od njegovih para... Ali imam i ja rješenje! Da me sada netko nazove i kaže »Nemam novaca. Što da radim?« »Trebate se što prije obogatiti pa ćete imati novaca«, objasnio bih mu ja i dokazao kako ljudska glupost nema granica.

KOLIKO JE DJECE PREŠLO PREKO PJEŠAČKOG AKO JE NALETIO BMW?

Već dulje vrijeme pratim tv- školu na trećem programu i jako sam zadovoljan. Sve znam! Doduše, to je nastava za prvi ili drugi razred, ali ipak je zanimljivo koliko sam pametan. Samo sam na jedno pitanje krivo odgovorio. Radilo se o oduzimanju. Pitanje je »Koliko je učenika uspjelo prijeći preko pješačkog prijelaza«, ili tako nekako. Ja sam odgovorio - »Nijedan učenik nije uspio prijeći pješački prijelaz ako je u tom trenutku naletio neki tatin sin u polovnom BMW-u bez vozačke dozvole i bez pameti i kućnog odgoja kako to već obično biva.« Teta sa ekrana mi je odgovorila da nisam dobro razumio pitanje, što nije ni čudo, jer ionako nikome ništa više nije jasno.