Sintagma nove pravednosti i kult rada

Glavni problemi naše države pa i oni ekonomski, proizlaze u velikoj mjeri iz nepoštivanja zakona, otimačine i nepravednih zakona i odluka koje građane dramatično suočavaju s nepravdom i siromaštvom. Polazeći od ovlasti koje prema Ustavu ima predsjednik, glavninu bih napora usmjerio na uspostavljanje pravednosti u državi, poštenu valorizaciju rada
S dr. sc. Ivom Josipovićem, potpredsjednikom saborskog Odbora za pravosuđe, članom Odbora za zakonodavstvo i Odbora za Ustav, politički sustav i zakonodavstvo te potencijalnim kandidatom SDP-a za predsjednika Republike razgovarali smo tijekom održavanja stručnog savjetovanja kojeg je na temu “Novine u kaznenom zakonodavstvu 2009.” u Zadru organizirao Inženjerski biro u suradnji s Vrhovnim sudom RH.
 Izlaganje dr. Josipovića bilo je vezano uz reformski karakter novog Prekršajnog zakona kojemu je on jedan od autora.
*Možete li navesti neke konkretne učinke tog zakona?
Zakon je u nepune dvije godine dao sjajan rezultat i smanjio broj predmeta pred prekršajnim sudovima za oko 25%. Pred Visokim prekršajnim sudom pad je oko 40% godišnje u zadnje dvije godine. Pri tome je znatno porasla efikasnost postupka. Na seminaru sam govorio o procesnim rješenjima koja su dovela do takvog velikog i važnog efekta, posebno značajnog u vremenu kad se pravosuđe globalno kritizira zbog neučinkovitosti i “zagušenosti” predmetima. Glavni instrument ubrzavanja postupka je uvođenje obveznog prekršajnog naloga. To je instrument koji kod lakših prekršaja, a takva je velika većina prekršaja, posebice u cestovnom prometu, obvezuje policiju da svojom odlukom utvrdi prekršaj i izreče kaznu. Protiv takve odluke dopušten je samo prigovor o kojem odlučuje sudac Prekršajnog suda u žurnom postupku. Time je skraćeno postupanje i imamo angažman daleko manjeg broja sudaca i drugih pravosudnih djelatnika.
Drukčiji od Mesića
*Poznato je da imate namjeru biti kandidat SDP-a na izborima za predsjednika Republike, no, osim Ljube Jurčića, u javnosti se kao osobe koje imaju istu ambiciju navode i Zlakto Komadina i Milan Bandić. Kakav postupak unutarstranačkog odlučivanja očekujete?
Na brojne poticaje iz stranke i izvan nje javno sam izrazio spremnost i želju biti kandidatom SDP-a na izborima za predsjednika Republike. Po Statutu, predsjednik stranke predlaže Glavnom odboru kandidata. Ali, u situaciji u kojoj više istaknutih članova ima ambiciju kandidirati se, a to je nedvojbeno danas situacija u SDP-u, najbolje je da se o kandidatu stranke izjasni cjelokupno članstvo po načelu “jedan član – jedan glas”. To je demokratska procedura koja ide i korak dalje od Statuta, ali jamči legitimnost izabranog kandidata.
*Hoće li se taj model odlučivanja i primijeniti?
Vjerujem da hoće.
*Tijekom posljednja gotovo dva desetljeća imali smo prilike svjedočiti mandatima samo dvojce predsjednika; ratnog predsjednika Tuđmana karakteristične autoritarnosti i, nakon promjene ustavnih ovlasti, Mesića kojeg na unutarnje-političkom planu ponekad karakterizira i populizam. Kakav je vaš koncept kojeg biste primijenili kao predsjednik Republike na unutarnjem planu?
Glavni problemi naše države pa i oni ekonomski, proizlaze u velikoj mjeri iz nepoštivanja zakona, otimačine i nepravednih zakona i odluka koje građane dramatično suočavaju s nepravdom i siromaštvom. Polazeći od ovlasti koje prema Ustavu ima predsjednik, glavninu bih napora usmjerio na uspostavljanje pravednosti u državi, poštenu valorizaciju rada, osiguranje pravednih plaća, besplatno školovanje i beskompromisnu uspostavu pravne države. Predsjednik Mesić je imao i ima veliku ulogu u razvoju naše mlade demokracije. No, dolaze novi, drukčiji izazovi.
*U javnost ste iznijeli neku vrstu programa, sintagmu nove pravednosti?
Prema Ustavu tri su glavna područja djelovanja predsjednika Republike, na vanjskopolitičkom planu, na planu nacionalne sigurnosti u što se ubraja i vojska i treće područje koje se odnosi na ostala unutarnje-politička pitanja u što spada i dužnost predsjednika da se brine o funkcioniranju sustava i radu državnih tijela te koordinira njihov rad. Predsjednik nema izravno ovlast nad Vladom, ali svojim autoritetom može utjecati na određene političke procese. Autoritet predsjednika u tom smislu počiva na tome da ne nastavi s radom kojeg je imao dok je djelovao kao čovjek koji dolazi iz jedne stranke, već da se nametne kao nadstranački autoritet. Iako je predsjednik Mesić u tome uspješan, ja ne bih bio njegova kopija. Kopije su uvijek lošije od originala. Imam svoj pristup kad su pitanju i partneri i protivnici. Želim promovirati koncept društva koji sam nazvao novom pravednosšću. Polazim od toga da dobar dio i krize i nesigurnosti proizlazi iz devastacije važnih društvenih vrijednosti. Danas imamo situaciju u kojoj je društvena afirmacija utemeljena na tome što je netko dobro mahao zastavom i znao glasno izvikivati svoje domoljublje pa je time imao priliku sudjelovati u privatizaciji i danas ne plaća poreze i druga davanja i ne isplaćuje plaće radnicima. U takvoj situaciji rad nije prvi na ljestvici vrijednosti, već je to podobnost. Kroz autoritet predsjednika na političkom i moralnom nivou želim utjecati na sustav vrijednosti na način da se društveno afirmira svatko tko pošteno obavlja svoj posao i poštuje zakon, bilo da se radi o poslodavcu koji uredno isplaćuje plaće i plaća poreze ili profesoru koju drži redovna i kvalitetna predavanja. Htio bih da imamo efikasan zdravstveni sustav koji je jednako dostupan svakom pojedincu, pravedan mirovinski sustav te sustav obrazovanja koji svakom studentu koji redovno polaže ispite omogućuje, ne samo besplatno školovanje, već i džeparac. Ali, samo do trenutka do kojeg svoje obveze redovito izvršava. U suprotnom ne može nastaviti školovanje na teret poreznih obveznika. Želim vratiti kult rada, što će na globalnom nivou afirmirati poduzetnike koji će ulagati u otvaranje novih radnih mjesta i gospodarski sustav koji će respektirati hrvatske komparativne prednosti koje se, slikovito kazano, temelje na partnerstvu zelene i plave Hrvatske i koji može konkurirati na europskom, a dominirati na tržištu Jugoistočne Europe.
*SDP se zalagao da u Kazneni zakon vrati upravo neisplatu plaće radniku. Koliko je u zakonodavstvima uređenih demokracija česta takva sankcija i je li ona uopće potrebna u takvim društvima ili je takva pojava specifičnost zemalja u tranziciji?
U zemljama EU, pa i u drugim uređenim državama, nezamislivo je da poslodavci stanuju u vilama i dvorcima, razbacuju se svakakvim blagom, a da zaposlenici ne primaju plaću i da im se ne uplaćuju obavezna osiguranja i doprinosi. U svim zemljama ovakva bi se praksa tretirala kao ovo ili ono kažnjivo djelo. Zla namjera je očita i smatram da bi se i prema postojećem zakonodavstvu moglo reagirati i kaznenim i drugim mjerama da se radnicima osiguraju plaće. Ali, kod nas vlada druga logika. Vlast kao normalnu tretira situaciju u kojoj se radnici zakidaju za plaće, a da to nije posljedica objektivno teškog stanja u tvrtki. To nije jedina specifičnost našeg tranzicijskog društva. Ima i drugih anomalija, a, zanimljivo – žrtva je uvijek radnik. Zato je SDP i predložio izmjenu KZ-a sa željom da se zaštite oni koji pošteno rade svoj posao.
Bezakonje i voluntarizam
*Kazali ste kako inzistiranje na topničkim dnevnicima zapravo govori o tome da tužiteljstvo Haškog suda ima problema s dokazivanjem optužbi u udruženom zločinačkom pothvatu. Što očekujete u nastavku suđenja generalima Gotovini, Čermaku i Markaču?
Optužba o prekomjernom granatiranju za koju se tužitelj tako grčevito uhvatio zapravo je najbenignija od svih onih koje sadrži optužnica, uključivši i zajednički zločinački pothvat. Inzistiranje na topničkim dnevnicima, iako mu se načelno ne može prigovoriti, govori kako za teže optužbe možda nema dovoljno dokaza. Dodatno, treba se upitati kako se uopće došlo u ovu fazu postupka ako nedostaju baš ključni dokazi. Ali, to su tek pretpostavke. Pričekajmo da sud donese svoju odluku, a mi omogućimo svim sudionicima postupka, posebno obrani, jer je u svim postupcima njen položaj posebno osjetljiv, da obave svoj posao.
*Izabrani ste, i na stranicama Sabora RH tako još uvijek i stoji, kao nestranački zastupnik s liste SDP-a. Nestranački ljudi na SDP-ovim listama nisu rijetka pojava, no što je takav “status”, kao razlikovni od člana stranke, značio za vas?
– Skoro mandat i pol u Saboru sam odradio kao “nestranački” zastupnik. Prije puno godina sam, ne slažući se s nekim aspektima politike SDP-a i ne vjerujući da ću se ikada baviti politikom, izašao iz stranke, iako sam jedan od pisaca njenog prvog Statuta. Ali, zadržao sam sjajne odnose s ljudima u stranci, posebno s Ivicom Račanom koji me i pozvao, ne uvjetujući to ulaskom u stranku, da se pridružim njegovom timu. Malo u šali, malo u zbilji, obećao sam da ću, ako izgubimo izbore, ući u stranku. To sam učinio prošle godine. Radi bliskosti s ljudima i politikom SDP-a i radi obećanja koje sam dao Račanu. Ali, dok nisam bio član stranke, svi su me tretirali kao da jesam, pa čak i izabrali za potpredsjednika Kluba zastupnika. Svima sam zahvalan za povjerenje koje su mi iskazivali i zapravo se nisam razlikovao od članova stranke, osim što sam manje išao po raznim sastancima.
*Kako komentirate različitost medijskog pristupa prema dvije slične izborne situacije: glasovanju dijaspore na nacionalnim izborima koja se medijski samo evidentira nasuprot medijske osude birača na lokalnim izborima koji autobusima dolaze iz susjednih zemalja?
Svi hrvatski državljani imaju pravo glasa i to nije sporno. To se odnosi i na tzv. dijasporu, pa i na hrvatske državljane koji su za vrijeme rata otišli u druge države. Ali, ono što iritira su zlouporabe. Glasovanje mrtvih, višestruko glasovanje, glasovanje na lokalnim izborima u mjestu gdje se ne živi, dirigirano glasovanje prema uputama s raznih ceduljica i slične pojave suprotne elementarnim demokratskim načelima, koje možda kratkoročno nekome donose korist, ali sam siguran da će u konačnici biti prepoznate kao problem kojeg treba otkloniti.
*Postoje li u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina, izbornim zakonima i Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi), sankcije za tijelo lokalne i područne samouprave koje ne postupa u skladu s zakonskim odredbama kojima se regulira pravo nacionalnih manjina na zastupljenost u predstavničkom tijelu i izvršnoj vlasti, ili ne postupi do kraja u skladu s tim zakonima, ne uskladi Statut niti nakon izbora i time onemogući raspisivanje dopunskih izbora? Tko je nadležan, jer se Županijsko izborno povjerenstvo i Ustavni sud smatraju nenadležnima, kontrolirati je li Županijska skupština u potpunosti provela ove zakone?
Postoje jasne odredbe i u Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina i u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi o zastupljenosti i drugim pravima manjina. Vlada je dužna osigurati poštivanje navedenih normi sve do raspuštanja predstavničkih tijela. Čak kada sankcija te vrste nije eksplicitna, ona proizlazi iz svrhe propisa o pravima manjina To što se propisi krše bez posljedica, slika je bezakonja i voluntarizma u državi.
Ženska kvota – osjetljivo pitanje
*Kako gledate na odredbu o izboru trećeg zamjenika župana iz redova nacionalne manjine ondje gdje određena manjina ostvaruje pravo na participaciju u izvršnoj vlasti, budući da se na dopunskim izborima “manjinski” zamjenik praktično izabire izravno, dok se na redovnim izborima zamjenici ne izabiru izravno već u paketu s kandidatom za župana?
– To nije jedina nelogičnost u izbornom sustavu. Ali, očito, željela se osigurati zastupljenost pripadnika manjina, pa je to učinjeno na način koji odudara od općeg režima izbora. Ima i drugih problema, poput načina izbora novog zamjenika župana ili gradonačelnika, ako izabrani zbog ostavke, smrti ili drugog razloga prestane obnašati dužnost. Nakon ovih prvih izbora po novom modelu, vidjet će se što i kako treba promijeniti.
*Neposredni izbori za župane, gradonačelnike, načelnike i zamjenike u Zadarskoj županiji pokazali su poraznu sliku vezano za sudjelovanje žena u vlasti. Izabrano je samo je pet žena. Ukidanje poglavarstava također će značiti kako će manji broj žena sudjelovati u vlasti. Je li potrebno uvesti “žensku kvotu” kod kandidature za načelnike, gradonačelnike i župane i utvrditi da jedna od dvije kandidirane osobe mora biti žena?
Sudjelovanje žena u političkom životu je zaista skromno. Primjer kojeg navodite ima pandane i u drugim krajevima Hrvatske. Eventualna primjena kvota osjetljivo je pitanje koje često generira konflikt različitih vrijednosti. Činjenica da su žene većina biračkog tijela, a da žene ne dobivaju izbore čak ni blizu statističkim očekivanjima govori da glavni problem nije u eventualnim kvotama, već u upornom i dugotrajnom radu koji će i u politici pokazati da su žene apsolutno ravnopravne, često i bolje u upravljanju javnim poslovima. Uostalom, primjeri poput vaše Zadranke Ingrid Antičević Marinović najbolje pokazuju da žena može biti uspješna političarka.
*Kako gledate na utjecaj Crkve na (ne)donošenje zakona kojima se reguliraju prava žena i seksualnih manjina, prije svega Zakona o registriranom partnerstvu i Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji? Je li radi ostvarenja prava seksualnih i rodnih manjina te prava žena na izbor da budu majke u jednoroditeljskoj obitelji, došlo vrijeme za demistifikaciju onoga što se naziva “institut braka”?
Živimo u društvu naglašenog pluralizma vrijednosti. Naši građani i institucije legitimno imaju, i zagovaraju, vrlo različite vrijednosti, od onih koje klasičnom terminologijom nazivamo izrazito konzervativnima pa do postmodernih vrijednosti koje do jučer ni stručnjacima nisu postojale kao prepoznatljive kategorije. Demokratsko društvo mora ostvariti balans i što većem broju građana omogućiti ostvarenje vrijednosti koje prihvaćaju. Temeljno je načelo da se treba prihvatiti sve što ne šteti drugima, u toleranciji i razumijevanju za one koji misle drukčije. Pitanja braka, partnerstva, prava seksualnih manjina, potpomognute oplodnje, i slična, tipična su pitanja o kojima građani mogu misliti dijametralno suprotno. I Katolička crkva legitimno iznosi svoja stajališta o svim tim problemima. Naravno, demokratska procedura, koja uvažava prije navedena načela o pluralizmu vrijednosti u društvu katalizator je različitostima pa i stavovima koji dolaze od Katoličke crkve.
*Jedne dnevne novine par godina za redom u povodu Dana domovinske zahvalnosti uz novinu prodaju i državnu zastavu. Je li to kao i primjerice, isticanje grba RH u svrhu dekoracije ulaza u jednu stambenu zagradu u Zadru, u neskladu sa Zakonom o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske, te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske?
– U pogledu državnih simbola različiti narodi imaju različite običaje. U SAD nacionalni se simboli koriste, ne samo na kućama, već i na prehrambenim proizvodima, odjeći, raznim predmetima, reklamama te na način i u prilikama koje bismo mi ovdje smatrali nedostojnima. U Hrvatskoj smo, kao i u više europskih zemalja, tradicionalno skloniji suzdržanijoj uporabi nacionalnih simbola, ne radi manjka domoljublja, već možda upravo obratno, radi poštovanja prema njima. Ali, onima koji možda izlaze iz uobičajenih okvira korištenja simbola ne treba previše zamjeriti ako je motiv domoljublje, a ne kakva komercijalna djelatnost, ili što drugo neprimjereno. One koji državne simbole koriste u dobroj namjeri, ali na način koji ih degradira, treba uputiti kako se čuva njihovo dostojanstvo. One, pak, koji nacionalne simbole nedostojno zlorabe, naprosto treba, sukladno zakonu, kazniti.