Spreman sam za ulogu prvog razigravača

Slika korisnika admin
kkzadar_kkcibona_ph05_stipcevic3
Sebastian GOVORČIN
ZNAM DA JOŠ PUNO MORAM NAUČITI - Rok Stipčević

Jedan od igrača kojima je sasvim sigurno najteže pao poraz u četvrtoj finalnoj utakmici prvenstva Hrvatske od Cibone, a naročito način na koji se dogodio, je Rok Stipčević. Naravno da nikome u taboru Zadra u tim trenucima nije bilo lako ali upravo je Stipčević u posljednja dva napada preuzeo odgovornost na sebe i pogodio prvo tricu za izjednačenje, a potom je na slobodna bacanja Andersona uzvratio istom mjerom i tri sekunde prije kraja još jednom poravnao rezultat. Ono što se dogodilo u te posljednje dvije-tri sekunde Rok još uvijek ne može izbaciti iz svojih misli.

- Nakon što sam pogodio onu tricu i dva slobodna bacanja bio sam prilično uvjeren da ćemo izboriti produžetak. Zapravo, bio sam sto posto siguran da možemo pobijediti Cibonu u produžetku i vjerovao sam u to ali onda je Anderson dao jednu sjajnu loptu Andriću koji je promašio da bi onda Prkačin ugurao tu loptu u koš pola sekunde prije kraja. I dan danas mi se ta akcija vrti pred očima i razmišljam što smo mogli napraviti da se to ne dogodi ali to je sport, a znamo koliko je košarka nepredvidiva do posljednje sekunde. To je čar košarke koja ovaj put nije išla u našu korist - kaže Stipčević.

 Previše promjena za tako važnu sezonu

 Sve u svemu, već smo više puta zaključili da je ovo, s obzirom na okolnosti, bio maksimum Zadra u tom trenutku.

- Mogu reći da smo dobro parirali Ciboni koja ove sezone nije imala toliko turbulencija kao mi i to se vidjelo na rezultatu. Mi smo promijenili pet igrača i tri trenera, a Ciboni je najznačajnija promjena bila odlazak Marshala i dolazak još boljeg Andersona koji je cijelo vrijeme bio njihov glavni igrač. Skuplja su momčad, vrlo dobro posložena i imali su jednu konstantu tokom cijele godine tako da su zasluženo ostvarili odlične rezultate i ja im na tome mogu samo čestitati.

O najtežoj sezoni u novijoj povijesti kluba u Zadru se već potrošilo podosta riječi i papira. Što reći sada, tjedan dana nakon što se sve malo primirilo?

- Previše se stvari dogodilo koje nisu imale veze s košarkom i to je moralo ostaviti traga na nama. Igrači su počeli odlaziti još prije početka sezone, a onda se to nastavilo i kasnije, promijenili smo čak tri trenera što je u jednoj tako važnoj sezoni nedopustivo, događale su se čak i promjene u upravi i uz sve to jednostavno nije bilo moguće postići dobar rezultat. Žao nam je što je to tako ali na neke stvari mi igrači nismo mogli utjecati. Za vrijeme sezone igrači i trener se prilagođavaju jedni drugima i stvara se jedna dobra atmosfera koja je jako bitna za postizanje dobrog rezultata. Mi to ove sezone nismo mogli postići i zato smo na kraju ostali bez trofeja i sa slabijim rezultatima nego što smo očekivali. Na kraju, plasirali smo se na Final Eight Eurokupa, igrali smo finale prvenstva Hrvatske i bili peti u NLB ligi i mislim da to i nije toliko loše s obzirom na sve što smo prošli - mišljenja je Stipčević.

 Stipčević (p)ostaje prvi razigravač

 Nakon što je godinama tražio strana rješenja na poziciji razigravača, Zadar je ovu sezonu na „jedinici" završio isključivo sa domaćim snagama. Malik Dixon nije se snašao u Zadru, imao je problema s ozljedama, publika ga nije baš najbolje prihvatila, a zbog kašnjenja plaća otišao je iz kluba krajem siječnja. Iako je klub tada pokušao dovesti novog stranog playmakera to mu nije uspjelo i sva je odgovornost razigravanja momčadi pala na Roka Stipčevića. Iako će njegovoj igri mnogi pronaći brojne zamjerke, statistika kaže da je Rok sezonu završio kao prvi asistent NLB lige (4,5 po utakmici), te treći Eurokupa iza Khalida El-Amina i najboljeg igrača toga natjecanja Chucka Eidsona. Tek ga je ozljeda ruke na zavšnom turniru Eurokupa u Torinu spriječila da i u prvenstvu Hrvatske da svoj maksimum.

- Nije bilo lako jer sam većinu utakmica na terenu provodio po 35 i više minuta i normalno je da se igrač istroši kada igra toliko dugo na tako odgovornoj poziciji. Znamo da je u Zadru poseban pritisak baš na poziciji razigravača ali mislim da sam na kraju opravdao povjerenje trenera. Ovo je prvi put da je sva odgovornost bila na meni i to u dužem periodu i sigurno je da mi je to jedno veliko iskustvo za budućnost. U četvrtom mjesecu sam se ozljedio i moram reći da su me Car i Toni vrlo dobro zamijenili. Sada sam se potpuno oporavio i spreman sam za nove izazove.

Naravno, prostora za napredak, naročito kada je riječ o mladom razigravaču, uvijek ima. Tako će i Stipčević iduće sezone morati uložiti još puno rada i truda da bi zaista mogao postati pravi lider na terenu, što od njega očekuje trener Sagadin.

- Normalno je da imam određenih grešaka i nedostataka i najvažnije je da sam shvatim koje su to i da ih nastojim ispraviti. Svaki igrač mora težiti tome da one stvari koje je radio dobro još više unaprijedi, a one koje su bile loše pokuša ispraviti. Nitko nije savršen i nitko ne može reći da zna sve. Čovjek se uči kroz cijeli život, ja sam '86. godište i sigurno je da moram još puno toga naučiti. Playmakeri sazrijevaju sa 26-27 godina, a ja sam kao i uvijek željan rada i želim naučiti što više novih stvari koje onda mogu prenijeti na teren.

Što se preuzimanja odgovornosti tiče Rok ne bi trebao imati problema, barem ako je suditi po posljednjim akcijama netom završene sezone.

- Prihvatit ću odgovornost i to mi nije nikakav problem. To mi i karakterno odgovara i mislim da je to logičan slijed događaja nakon ovoga što sam prošao do sada. Za mene to nije ništa novo i siguran sam da po tom pitanju neće biti nikakvih problema - zaključio je Stipčević.

 O JUBYJU I GEČU SVE NAJBOLJE
- Proveo sam pet godina s njima i o Jubyu i Geču mogu samo reći sve najbolje. Oni su odlični igrači i sjajne osobe i sigurno je da će nam nedostajati. Nakon pet godina smo već stvorili jedan poseban prijateljski odnos i uvijek će mi ostati u lijepom sjećanju. Nažalost, i to je profesionalni sport u kojem uvijek dođe trenutak za rastanak ali siguran sam da ćemo ostati u kontaktu. Dali su puno za ovaj grad i klub i mogu im samo poželjeti sve najbolje i u daljnjoj košarkaškoj karijeri i u privatnom životu - kaže Stipčević o odlasku svojih suigrača iz kluba.
 MEDITERANSKE IGRE VELIKI IZAZOV

U ponedjeljak će „mediteranci" otputovati u Italiju gdje će odigrati nekoliko prijateljskih utakmica, a potom sljedi povratak u Poreč gdje će izbornik odrediti koja će dvanaestorica braniti boje Hrvatske na Mediteranskim igrama u Pescari.

- Sada odrađujemo posao na pripremama pod vodstvom izbornika Jasmina Repeše, a u nedjelju idemo na turnir u Italiju gdje će nas voditi Josip Vranković i njegovi pomoćnici Erjavec i Poljak. Mediteranske igre su sasvim sigurno jedan novi izazov za nas i svi smo vrlo motivirani da se dokažemo i da što bolje prezentiramo našu zemlju na tom natjecanju. Vjerujem da ćemo opravdati reputaciju da je hrvatska košarka u uzlaznoj putanji - mišljenja je Stipčević.

 O KAPETANSKOJ VRPCI

Odlaskom kapetana Todora Gečevskog i njegova zamjenika Jubya Johnsona Zadar će iduće sezone morati izabrati novog kapetana. O Roku Stipčeviću kao kapetanu pričalo se još ranije, da li je sada konačno došlo vrijeme da ponese kapetansku vrpcu?

- Normalno je da je to lijepo za čuti. Siguran sam da imam karakter za prihvatiti tu odgovornost na terenu ali nije na meni da to odlučujem o tome. Što se mene tiče ja bi to objeručke prihvatio ali to ćemo vidjeti kada počnu pripreme za novu sezonu - kaže Rok.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno