Zagovornik i pomoćnik u vrtlogu brojnih poroka

Dok su se drugi u njegovo vrijeme bavili sobom, trgovinom i običnim svakodnevnim poslovima te pri tome često zaboravljali na vječnost i na spasenje duše, Sveti Ante je revno propovijedao, naviještao Božju istinu, pozivao na obraćenje, korio i upućivao, bilo to zgodno ili nezgodno protiv zabluda svoga vremena, istaknuo je nadbiskup Puljić

Svečano misno slavlje na blagdan Sv. Ante Padovanskog na trgu ispred župne crkve na Smiljevcu u Zadru je predvodio zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić.
– Sveti Ante je tu i pokazuje nam Spasitelja, nosi ga u naručju i kaže: “Evo to je taj koji je otkupio i spasio svijet. To je Božji Sin”, rekao je mons. Puljić.
– Zborna molitva kaže kako je sveti Ante znameniti propovjednik i zagovornik u potrebama pa zato ga molimo da njegovom pomoću i mi kršćanski živimo te u iskušenjima osjećamo božansku očinsku ruku. To je smisao štovanja svetaca. Sveci se nikada ne stavljaju na Božje mjesto, oni su samo posrednici, zaštitnici i naši učitelji. I zato je Crkva upravo radi toga svetog Antu proglasila naučiteljem Crkve, naveo je zadarski nadbiskup.
– Koja je uloga Božjih ugodnika danas? Što oni govore i poručuju današnjem čovjeku? Koje je bilo njihovo značenje u povijesti spasenja, upitao je nadbiskup dodajući da je uloga svetih Božjih odabranika višestruka.
Pozivao na obraćenje, korio i upućivao
– Iako su mnogi od njih živjeli daleko, oni su itekako danas suvremeni i izazovni i za ovo naše vrijeme. Tako i sveti Ante. On je suvremeni svetac i po svojoj poruci svjedočkog života i po radikalnom opredjeljenju za Boga, a nadasve po oštroumnom uočavanju promašaja svojih suvremenika, po svojoj jasnoći moralnih i kršćanskih načela koje je izlagao u svojim poznatim propovijedima. Dok su se drugi u njegovo vrijeme bavili sobom, trgovinom i običnim svakodnevnim poslovima te pri tome često zaboravljali na vječnost i na spasenje duše, on je revno propovijedao, naviještao Božju istinu, pozivao na obraćenje, korio i upućivao, bilo to zgodno ili nezgodno protiv zabluda svoga vremena, protiv katara, patarena i albigenza, protiv loših običaja i krivovjernog nauka što mu je pribavilo naziv “malj heretika”. Vidio je, naime, kako ljudi gube smisao za onostranost, zaboravljaju nebo i često ne znaju zašto žive, a u međuljudskom odnosu gube osjećaj vlastite vrijednosti i vrijednosti svoga brata čovjeka. On nije zatvarao oči pred tom činjenicom i činjenicom niskog vjersko-moralnog života svojih suvremenika pa je jasno i neustrašivo svjedočio i propovijedao o Isusu Kristu, jedinom prijatelju čovjeka i Spasitelju i Otkupitelju ljudi, govorio je o životu svetog Ante, mons. Želimir Puljić.
– Znamo da je posjedovao veliko teološko znanje, osobito je dobro poznavao Sveto pismo, a Bog ga je obdario i lijepom rječitošću što će ga učiniti najčuvenijim propovjednikom onoga vremena. Nije se umarao isticati važnost krjeposnog kršćanskog života, tumačio je značenje Božjih zapovijedi, važnost molitve, poniznosti, samozataje, žrtve, a posebice vjeru u Boga i ljubav prema siromašnima i potrebitima. Nije štedio poroke svoga vremena i svojih suvremenika, oholost, škrtost, bludnost, lihvarstvo. Kao takav on je i danas nadahnuće suvremenim propovjednicima i vjernicima, njegovim štovateljima. On je zagovornik i pomoćnik u vrtlogu brojnih poroka i problema kojima su izloženi ljudi, istaknuo je propovjednik. Zatim je upitao: “Koji su to problemi, poroci, hereze i praznine s kojima se i danas sveti Ante susreće? Koje su to rane i boli koje bi on i danas rado liječio? Koje su to praznine koje bi on pokušao Riječju Božjom i Evanđeljem ispuniti? S kojim se upitnicima i problemima mi danas susrećemo?”
Traganja za smislom
– Tri su velika i mučna upitnika suvremenog čovjeka koje samo Krist može osmisliti. To su osjećaji bezvrijednosti, izgubljenosti i besmisla. Naime, usprkos deklaracijama o ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima, čovjek se danas često osjeća sporednim i beznačajnim. Izgubio je smiso za vlastitu vrijednost i dostojanstvo. Tako degradiran čovjek je postao bez onoga centra, hijerarhije vrednota i čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanja pred životom i Božjim zakonima upisanim u srce i njegovu savjest. Zbog toga se osjeća izgubljeno i nesigurno, a kad izgubi osjećaj za vlastitu vrijednost te pri tome ostane bez čvrstoga uporišta, on ne razumije više zašto živjeti, čemu se boriti i patiti, ne shvaća čemu sve to. Jednom riječju, on ostaje bez smisla. Zar onda danas i toliki suvremeni robovi droge i drugi perverzni oblici traganja za smislom nisu nespretno formulirani i krivo artikulirani krikovi za Bogom, za tom sigurnom lukom spasenja, zaključio je mons. Puljić istaknuvši da svaki kršćanin treba biti prorok u svijetu brojnih izazova te pokazivati Isusa koga nosi u duši i koga je susreo. Nadbiskup je uputio i na potrebu odvažnih svjedoka koji će neustrašivo poput Antuna i drugih Božjih ugodnika upućivati ljude na Isusa Krista.