Azzurri određuju Bilićeve domete

Zahvaljujući upečatljivoj igri protiv Irske i nekim najboljim razdobljima Bilićeva izbornikovanja, večerašnja eventualna pobjeda Hrvatske nad Italijom neće biti vijest kao prije šest godina u Livornu

Toga sparnoga kolovoza Livorno je dočekao aktualne svjetske prvake koji su nepuna dva mjeseca ranije pobijedili Francusku u antologijskom berlinskom finalu Svjetskog prvenstva. Zapravo, dočekao je samo svoga Marca Ameliju, tada vratara Livorna i jedinog čovjeka koji je bio među dvadesettrojicom odabranih koji su doprinijeli povijesnom uspjehu jedne velike generacije “azzurra”. Budući da Roberto Donadoni nije imao petlje pokvariti godišnji odmor zaslužnim igračima koji su, predvođeni Marcellom Lippijem, vratili talijanskom nogometu stari sjaj, Livorno je, umjesto talijanskim pljeskao hrvatskim nogometašima.
Nova era
Slaven Bilić debitirao je za kormilom “kockastih” u Livornu 16. kolovoza 2006. godine pobjedom (2:0) u prijateljskoj utakmici protiv Italije, koja je medijski odjeknula u cijelom svijetu. Poslije debakla “kockastih” na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj trijumf  u zemlji svjetskih prvaka opet je hrvatsku nogometnu reprezentaciju učinio značajnom nogometnom viješću. Iako se  hrvatska pobjeda niti protiv treće momčadi svjetskih prvaka tada ni na koji način nije mogla podcjenjivati, mladi izbornik na početku svojega mandata u prvom je redu skrenuo na sebe pozornost stvaranjem novih vrijednosti unutar momčadi koju su već svi bili oplakali poslije neuspjele njemačke misije njegova prethodnika Zlatka Kranjčara. Najbolji hrvatski igrači u Livornu postali su Bilićevi stožerni prvotimci u mladoj reprezentaciji (Modrić, Eduardo, Ćorluka), koji su nagovijestili novo doba “kockastih” i  nadahnuli momčad koja je oduševljavala nogometne zaljubljenike i istodobno mijenjala vjekovni nogometni poredak.
Budući da se ništa toga poslijepodneva na travnjaku stadiona Armando Picchi nije dogodilo slučajno, u Livornu je počela nova era hrvatskog nogometa koju su obilježili igra i rezultati Bilićeve momčadi u prvoj trećini njegova mandata. Hrvatska je u  kvalifikacijskom ciklusu za EURO u Austriji i Švicarskoj suvereno osvojila prvo mjesto u skupini s Englezima i istodobno Gordom Albionu u kolijevci nogometa uskratila nastup na europskoj smotri. Gordo i odvažno. Pitanje je dokle bi Hrvatska dogurala da je četvrtfinalna utakmica protiv Turske na Prateru potrajala nekoliko sekundi kraće. “Kockasti” su na travnjacima podno austrijskih Alpi bili predodređeni za veliki rezultat.
Novi život azzurra
Od nesretnoga bečkoga četvrtfinala kola su krenula nizbrdo,  Englezi su se u novom kvalifikacijskom ciklusu osvetili s “kamatama” (1:4, 1:5). Slaven Bilić je poslije Miroslava Blaževića postao prvi hrvatski izbornik koji Hrvatsku nije uspio odvesti na veliko natjecanje (SP Južna Afrika), što u njegovu slučaju ne bi bilo toliko pogubno da Hrvatska putem nije izgubila prepoznatljivu igru. Bilić ju je pronašao tek u dodatnim kvalifikacijama posljednje trećine svoga šestogodišnjega mandata, Hrvatska je  Istanbulu protiv Turske (3:0) konačno bila na tragu one momčadi koja je nepodnošljivom lakoćom pobjeđivala svjetske nogometne velesile (Italija, Engleska, Njemačka).
Od Livorna do Poznanja. Od Italije do Italije. Prošlo je skoro šest godina. “Azzurri” su muku mučili s odabirom izbornika (Doonadoni, Lippi) i grozili se rezultata debelo ispod renomea zemlje koja je u Njemačkoj četvrti put u povijesti postala svjetski prvak. Cesareu Prandelliju uspjelo je u posljednje dvije godine ono što je u svom prvom mandatu pošlo za rukom Slavenu Biliću. Prandelli je “azzurrima” udahnuo novi život, momčad koja se obrukala na Crnom kontinentu danas ravnopravno igra protiv aktualnih svjetskih i europskih prvaka Španjolaca, što ne znači da je večeras čeka puno lakši posao protiv preporođene Hrvatske. Zahvaljujući upečatljivoj igri protiv Irske i nekim najboljim razdobljima Bilićeva izbornikovanja večerašnja eventualna pobjeda Hrvatske nad Italijom neće biti vijest kao prije šest godina u Livornu.

HRVATSKA – ITALIJA

(18 SATI, HTV 2)
Gradski stadion. Kapacitet: 40.000. Sudac: Howard  Webb (Engleska).
HRVATSKA(4-4-2): Pletikosa, Srna, Ćorluka, Schildenfeld, Strinić, Rakitić, Vukojević, Modrić, Perišić,  Mandžukić, Jelavić
ITALIJA (3-5-2): Buffon, Bonuccide,  Rossi, Chiellini, Maggio, Marchisio, Pirlo, Thiago Motta, Giaccherini (Balzaretti), Balotelli (Di Natale), Cassano