Arbanasi traže nogometno igralište od Grada

Nogometni klub Arbanasi, koji postoji još od 1910. godine te je otada iznjedrio brojne uspješne nogometaše koji su igrali u raznim klubovima u zemlji i inozemstvu, godinama već nema adekvatno igralište za trening. Klub danas broji oko 300 članova u juniorskoj, seniorskoj, kadetskoj i veteranskoj kategoriji, a osim onih najmlađih, koji treninge odrađuju na malonogometnom igralištu kod podvožnjaka, svi ostali prisiljeni su odlaziti na Stanove i trenirati na pomoćnom igralištu uz stadion NK Zadra.
Na taj problem su stanovnici ovog dijela grada, predvođeni Zvonimirom Rogićem, predsjednikom Mjesnog odbora Arbanasi, godinama upozoravali, a sada imaju i konkretan prijedlog za rješenje s kojim će izići pred gradonačelnika Branka Dukića i nadležne pročelnike.

Do 1964. imali veliko igralište
– Na zadnjem Gradskom vijeću usvojen je DPU za Uvalu Bregdetti koji, među ostalim, predviđa i uređenje zelenih površina i javnih sadržaja. Mišljenja smo da je sada pravo vrijeme da se uredi ovaj jedan zapušteni pojas od cca 11.000 metara četvornih i da se izgradi nogometno igralište za potrebe NK Arbanasa, odnosno igralište koje bi koristilo, ne samo stanovnicima Arbanasa, već i Ričina i dijela Relje koji gravitiraju Arbanasima, a ni sami nemaju nikakvo igralište. Dakle, to bi bilo na dobrobit ukupno oko osam tisuća Zadrana, kaže Rogić, a nekoliko starijih stanovnika ovog gradskog kvarta, podsjetilo je na igralište olimpijskih dimenzija, nogometno sa stazom za trčanje, tribinama i svlačionicama, koje je na toj lokaciji postojalo sve do 1964. godine, odnosno do građenja željezničke pruge, dvaju kolosijeka od kojih onaj teretni nikada nije ni došao u služnost.
Pokazuju nam zapušteni pojas uz željezničku prugu prema Biogradskoj ulici s jedne, te dvama igralištima i tribinama s druge strane, ističući kako je to jedno slijepo crijevo, teren koji stoji zapušten, a koji bi se itekako mogao oplemeniti i staviti u javnu uporabu. Također, naglašavaju i kako se zbog nedostatka prostora njihova djeca nemaju gdje niti igrati, a još manje baviti sportom.

Zgrade do maksimalno četiri kata
– Da ne bi bilo kakvih nedoumica, govorimo o prostoru od podvožnjaka pa do nekadašnje Zadranke. Kad bi se uklonile tračnice koje su bile namijenjene za teretni promet dobila bi se lijepa površina i mi ne vidimo razloga da se tu ne izgradi igralište kakvo smo imali upravo do postavljanja tih tračnica. Čuli smo da vlasnici prostora bivše Zadranke u Uvali Bregdetti planiraju graditi stambene zgrade. Želimo istaknuti kako nemamo ništa protiv takve investicije ukoliko će se poštovati odluka koju imamo od 1971./'72., a to je da ni jedna građevina ne smije biti viša od zvonika crkve Gospe Loretske u centru naselja. To znači maksimalno četiri kata, govori Rogić kojeg u svemu iznesenome podržava velika većina stanara ovog, ali i okolnih dijelova grada. Rogić je spomenuo i kako su nakon zatvaranja kafića na glavnom trgu stanovnici Arbanasa izgubili mjesto za druženje i razonodu te da bi se rješenjem koje predlažu ujedno na neki način nadomjestio i taj nedostatak. Inicijatori izgradnje igrališta na zemljištu, koje je u vlasništvu RH, svjesni su kako bi u realizaciji problem mogao biti osiguravanje financijskih sredstava za skori početak gradnje, no ne i ukoliko bi se u planu ucrtala namjena zemljišta isključivo za izgradnju igrališta.
 

Privremeno rješenje koje traje godinama
– Tu na ovom malonogometnom igralištu treniraju djeca do 4. razreda osnovne škole jer oni naprosto ne mogu do Stanova. Njih je oko 60-70. Ovi stariji treniraju tamo već godinama, iako su nam rekli da je to samo privremeno rješenje. Osim što smo dislocirani, naši veterani nerado igraju na tom igralištu jer je tamo umjetna trava na koju nisu navikli, upozorava Miodrag Paunović, trener u NK Arbanasi, podsjećajući kako je taj klub najstariji u ovom kraju s punih 108 godina djelovanja. Stariji Arbanasi, među kojima i Šime i Nado Mazija, izražavaju nadu da će se njihov zahtjev uskoro ispuniti zaključujući kako ne vjeruju da postoji netko tko bi na sebe preuzeo odgovornost da se posljedično s godinama ospe članstvo u NK Arbanasi i na koncu ugasi klub.