OTVORENO PISMO Tko su mještani Kukljice, a tko "ostali"?

Slika korisnika mkvanja
Zašto dvije cijene za jednu te istu uslugu?
Ovo otvoreno pismo nije napisano zbog razlike u cijeni usluge dizalice za brodice koja se pruža „mještanima“ i „ostalima“ (cijena mi uopće nije problem!), nego zbog toga što se time, ne prvi put, otvara pitanje podjele mještana na one rođene u Kukljici i one koji su taj status stekli u skladu sa zakonom i Ustavom RH
Zadarski list/Arhiva
U Kukljici je dizalica za podizanje iz mora manjih brodica potaknula pitanje o statusu stanovnika

U Kukljici boravim od 1997. godine sa statusom vlasnika  kuće za odmor. Nakon umirovljenja 2010. godine pokrenuo sam postupak promjene statusa (iz boravišta u prebivalište) i sada imam status stanovnika općine Kukljica. Za mene, to je logičan nastavak života, odnosno, želje da ostatak života provedem u mjestu gdje sam godinama dolazio kao vlasnik kuće za odmor. Takvu odluku su donijeli mnogi prije mene, a vjerujem da mnogi imaju namjeru učiniti isto nakon umirovljenja.  Kukljica je lijepo mjesto, privlačno za svakoga, ne samo za umirovljenike. Ali...

Tri kategorije cijena

U Kukljici postoji dizalica za podizanje iz mora manjih brodica da  vlasnici mogu izvršiti popravke, servise, premazivanja i sl. Postoji i cjenik  usluga korištenja dizalice kao i cjenik dnevnog korištenja mjesta izvađene brodice. Cjenik ima istaknute tri kategorije cijena: za mještane,  za ostale, za strance.

Prilikom zadnjeg plaćanja usluge dizalice, u ljetu prošle godine, dao  sam primjedbu da cijena na računu nije u skladu s mojim statusom –  mještanin, već se obračunata cijena odnosi na kategoriju – ostali. Cijena  usluge za kategoriju 'ostali' dvostruko je viša od cijene za kategoriju  mještani. Želim istaknuti i naglasiti da su i jedna i druga cijena prihvatljive i nema nikakve potrebe za raspravom vezano uz cijenu. Ovo otvoreno pismo nije napisano zbog cijene nego je napisano zbog toga što ta razlika u cijeni otvara, ne prvi put, pitanje podjele mještana na one rođene  u Kukljici i one koji su taj status stekli zakonskom procedurom koja je u  skladu s Ustavom RH.

Dakle, na moju primjedbu zašto sam svrstan u kategoriju 'ostali' koja  obuhvaća vlasnike vikend kuća, turiste, slučajne namjernike, stanovnike  okolnih mjesta itd., čovjek koji rukuje dizalicom i ujedno vrši naplatu usluge (njegovo ime nije presudno jer ovo nije priča o jednoj osobi nego o  jednom fenomenu, op. uredništva), odgovorio je na jedan krajnje uvredljiv i neprimjeren način kako sam uspio prevariti Jadroliniju i Liburniju,  očito aludirajući na beneficije prilikom vožnje trajektom, gliserom i  otočnim autobusom, ali da njega neću prevariti, dok moja osobna iskaznica nema za njega nikakvo značenje, jer kako u Kukljici provedem mjesec ili dva, zbog toga se ne mogu smatrati mještaninom. Znači prema  njegovim riječima ja sam prevarant koji je uspio prevariti cijeli sustav  počevši od MUP-a koji mi je izdao osobnu iskaznicu pa redom sve institucije koje priznaju moj status, uključujući i Općinu Kukljica. Ovaj gospodin treba znati da su njegove riječi izgovorene na javnom mjestu, u  nazočnosti nekoliko osoba, i ako svoje tvrdnje ne može dokazati, one  mogu imati kvalifikaciju klevete.

Kao da je status mještanin viteški red

Ovaj gospodin vrlo dobro zna da jedan broj rođenih Kukljičana ima  stanove ili zaposlenje u Zadru, Splitu, Rijeci, Zagrebu gdje borave više ili  manje tijekom godine, ali mjesto prebivališta im ostaje u općini Kukljica.  To je regularno i zakonom definirano jer svatko može jedno razdoblje tijekom godine, svake godine, boraviti u mjestu privremenog boravka bez  potrebe navođenja svrhe boravka.   Njegova primjedba o duljini moga  boravka prvo je netočna, a drugo nema nikakve veze sa statusom –  mještanin.

Pokušaj usporedbe s osobom koja je status mještanina dobila na isti  način, zakonskim putem a ne rođenjem, a uslugu plaća kao mještanin, a  ne kao – ostali, ovaj gospodin odbacuje s obrazloženjem da je dotična  osoba zaslužna jer je za Kukljicu učinila više nego polovica Kukljičana  zajedno. Znači, po logici ovog gospodina, tom se čovjeku oprašta prijevara, koju je „otkrio“ u mojem slučaju i dodjeljuje se status mještanina  zaslužnim osobama kao da je status mještanin viteški red u koji se ulazi  ili rođenjem ili zaslugama i donacijama. Donacija je hvalevrijedan i plemeniti čin i ne smije biti predmet trgovine. Ako je netko svojim zaslugama i donacijama zadužio općinu Kukljica onda se u tim prigodama izdaje  zahvalnica, plaketa, priznanje ili se dotičnu osobu imenuje počasnim  stanovnikom općine Kukljica.

Ja nisam donator jer nemam što donirati, ali sam zato dao tisuće kuna,  zajedno s ostalim vlasnicima nekretnina na području Zavrh, koji je dio  općine, za radove na izgradnji infrastrukture: betoniranje prilazne ceste,  proširenje parkirališta, uvođenje vodovodne mreže, mreže za dovod  električne energije, javne rasvjete, izgradnju trafostanice. Ne treba posebno naglašavati da smo time poboljšali uvjete života na tom području,  a nekim vlasnicima zemljišta time i povećali cijenu pojedinih parcela.  Sve to ovog gospodina ne zanima jer, odgovorio mi je, on u taj dio Kukljice niti dolazi niti kroz njega prolazi.

Ispitivanje za "oslobađajuću presudu"

Ne znam otkuda se pojavljuje taj animozitet prema pojedincima jer ne  mogu vjerovati da se odnosi na sve koji žele postati stanovnici općine  Kukljica. Prije 50 i više godina, nakon višekratnog dolaska u Kukljicu na  odmor kao turisti, počela je učestala kupnja zemljišta radi gradnje kuća  za odmor. Kukljičani su srdačno dočekali te ljude. Prodavali su svoja zemljišta, svoje proizvode, bili angažirani u gradnji i čuvanju njihovih objekata. Nema razloga da im se sada okreće leđa nakon toliko godina samo  zato što žele biti stanovnici općine Kukljica. Ako se traži od njih da, isto  kao rođeni Kukljičani, izvršavaju  sve dužnosti i obveze, onda moraju  imati i ista prava kao  rođeni Kukljičani, ako po ničem drugom onda po  važećem načelu jednakosti. Nema mjesta, grada, gdje stanovništvo čine  samo rođeni u toj sredini.

Meni osobno, ovo se, nažalost, ne događa prvi put.  Nakon što sam  obavijestio Općinu o promjeni svog statusa 2010. godine djelatnik  Općine je, nakon nekog vremena, ignorirajući moju osobnu iskaznicu,  zakazao pravu „sudsku raspravu“ sa zapisničarem i pripremljenim unakrsnim pitanjima prethodno zahtijevajući predočenje raznih potvrda i  računa o potrošnji vode i električne energije. Možete zamisliti obilazak  od zgrade do zgrade, od vrata do vrata i svakome odgovoriti na pitanje  zašto mi je to potrebno, a nakon odgovora gledati njihova začuđena lica i  podsmijehe. Stvarno ponižavajuće, a sve zbog toga da mi se dokaže prijevara! Ali ni to nije bilo dovoljno jer povrh toga bio sam dužan dovesti  dva svjedoka koji će potvrditi da je moj boravak u Kukljici stvaran, a ne  fiktivan. Na tom svojevrsnom „suđenju“ nisam proglašen krivim, ali nikad nisam doznao koliko kilovatsati sam morao potrošiti i koju količinu  vode popiti za „oslobađajuću presudu“.

"Danas jesmo, sutra nismo"

Prije nego što sam odlučio napisati ovo otvoreno pismo upoznao sam  načelnika Općine Kukljica o navedenom, zamolio ga da riješi problem i  da status mještanin jednoznačno definira. Dobio sam obećanje da će to  riješiti. Prošlo je skoro godina dana da bi na kraju  kazao da ne može ništa  učiniti. Da načelnik Općine ne može ništa učiniti, zvuči mi neuvjerljivo.  Prije sam sklon vjerovati da ne želi ništa učiniti. Naime, gospodin koji me  je proglasio prevarantom, je općinski vijećnik s liste načelnika i kao član  Općinskog vijeća participira u lokalnoj vlasti. Zato očekujem od predsjednika Općinskog vijeća da se očituje o postupcima svoga člana. Od  načelnika to ne očekujem, ali to i ne tražim. Načelnika samo želim podsjetiti na riječi iz cirkularnog pisma koje je uputio stanovnicima općine  Kukljica u tijeku kampanje  prije izbora za njegov prvi mandat.

Citiram načelnikove riječi iz pisma: „....moje je razmišljanje da upravo  Vi koji ovdje živite stalno ili povremeno i punite općinski proračun, da se  Vaš glas treba čuti i Vi trebate biti stvarna vlast u općini, a svi mi koji  ćemo danas ili sutra biti načelnici ili vijećnici samo smo prolazne figure i  život niti počinje niti završava s nama u Kukljici. Mi smo potrošna roba,  danas jesmo, sutra nismo, a vi ste živjeli i nastavit ćete živjeti i dalje u  ovom mjestu bez obzira na nas koje u pojedinom periodu izaberete da  Vas predstavljamo. Jednostavno slažem se s Vama, onim kandidatima  kojima to još uvijek nije jasno da ljudi koji ih financiraju da upravo njima  prvima moraju iz dana u dan polagati račune i dokazivati se. Moraju razgovarati s Vama, živjeti s Vama u dobrim i lošim trenucima, i zimi i ljeti,  po buri i kiši, a ne samo u sunčanim danima. Slažem se s Vama, da  načelnici i vijećnici nemaju pravo nametati na silu i u tajnosti vlastitu  volju ili, ne daj Bože, osobne interese i na taj način vrijeđati i terorizirati  većinu ljudi koji  ovdje žive i rade u ovim teškim vremenima.

Bez ustručavanja izraziti javno svoje nezadovoljstvo

Nadalje, naš je načelnik tada napisao i ove riječi: „....Nemate se čega  bojati ni ustručavati, dignuti svoj glas i izraziti javno svoje nezadovoljstvo. ....Vi imate pravo odlučivati, imate pravo znati, sugerirati, svađati se   ako treba i nemojte dozvoliti da Vam manjina ovih prolaznika koji dođu i  odu svake 2 ili 4 godine 'soli pamet' kako bi što trebalo, nego preuzmite  stvar u svoje ruke i otvoreno poručite meni ili bilo kome drugome sutra u  lice jer Vi na to imate pravo. ....Za mene je uz Vas koji ste ovdje cijelu godinu dobrodošao i svaki drugi čovjek ili obitelj koja će nastaviti biti skupa s nama, makar i kao novi doseljenik, prolaznik, vikendaš ili turist. Oni  kad ovdje dođu, troše svoj novac, povećavaju broj stanovnika makar i  povremeno. Te obitelji i osobe za mene nisu nikakvi neprijatelji ovog  mjesta nego naši životni sumještani i prijatelji. ....Protiv ste da jednima  općina bude 'dadilja', a ostalima 'maćeha'“ (završen citat).

Na kraju, želim kazati da sam uslugu dizalice prije plaćao kao i drugi  mještani rođeni u Kukljici i ne znam zašto sam sada uvršten u grupu –  ostali. Vjerujem da je to samovolja jednog čovjeka koji po nekim svojim  vlastitim kriterijima određuje naplatu usluge. Ako se prihvaća da taj gospodin samovoljno određuje u koju kategoriju će uvrstiti pojedinog korisnika usluge, onda je potrebno zbog transparentnosti izvršiti reviziju  odnosno dopunu cjenika gdje će biti navedeni svi korisnici: mještani  rođeni u Kukljici, mještani koji nisu rođeni u Kukljici, mještani koji nisu  rođeni u Kukljici, ali su zaslužne osobe i  donatori, i tako redom, s pripadajućim iznosom koji su dužni platiti.

Ivan Fatzek

Kukljica

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)