Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Poigravanje s tradicijskim motivima u novom svjetlu i formi

14.06.2021. 12:11


Mladenka kostonoga, u izdanju OceanMora, donijela je cijenjenom zadarskom piscu Želimiru Perišu književnu nagradu tportala za najbolji hrvatski roman. Uz novčanu nagradu u vrijednosti od 50 tisuća kuna, dobio je statuu tipkovnice za roman koji tportalov žiri ocjenjuje ‘jedinstvenim književnim djelom koje obiluje humorom i ironijom; prošla vremena oživljava da bi nam progovorio o ovome našemu’.
Naime, o pobjedniku je odlučio žiri književne nagrade tportala, kojim predsjeda kroatistica Andrea Milanko, a članovi su prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić, redateljica Anica Tomić, pisac Robert Perišić te psiholog i tportalov kolumnist Boris Jokić.


Laštenje nagrade
Uz Želimira Periša, u finalu su bili Ivana Bodrožić (Sinovi, kćeri, Hermes naklada), Ivan Vidak (Radio Siga, Sandorf), Zoran Ferić (Putujuće kazalište, V.B.Z.) i Darko Šeparović (Pristanište, Fraktura).
– Pisanje, i umjetnost u cjelini, vrlo je nelukrativna i vrlo nekomercijalna djelatnost što je jedna od osnovnih definicija, a i najvažnija odlika umjetnosti. Zato je teško pisati, jer pisanje traži puno truda i vremena, a vrednovanje dolazi sporadično i rijetko pa mnoge predobre knjige ostanu zakinute i neprepoznate. Nagrada je malo, a nagrada koje imaju značajniju financijsku težinu je izuzetno malo pa je grozno kad se vrijedne i važne, umjetnički i društveno relevantne knjige moraju gurati za to jedno mjesto na pijedestalu. U tom smislu pobjeđivati nije jako ugodno. Naravno da sam zbog nagrade, njene simboličke i financijske strane, vrlo sretan. Svakako ću neko vrijeme provesti gledajući i lašteći nagradu, pa kad se umorim, možda početi razmišljati o novim idejama, kazuje simpatično Periš ukazujući pritom na važnost priznanja i uloženi trud svakog umjetnika.
A kako je sve počelo, odnosno kako je nastala Mladenka Kostonoga koju su brojni relevantni stručnjaci ocijenili »događajem u hrvatskoj književnosti i kulturi«?


Nijedna moć nije vječna
– Sviđala mi se ideja napisati roman o osobi koja počinje život bez ičega i ikoga, pa u jednom brutalnom i teškom okruženju i vremenu, boreći se za vlastitu egzistenciju, postaje moćna osoba, na neki način mitski superjunak, to jest superjunakinja. A onda, kad to postigne, činilo mi se važno pokazati koliko je i taj status krhak i kako nijedna moć nije vječna, kaže Perić i otkriva da najviše duguje Daši Drndić i Umbertu Ecu, oni su mu u temelju čitateljskog i spisateljskog iskustva.
– Od njih sam se učio etičkim normama i hibridnim formama te što sve dobar roman može biti. Međutim, ne bih tu stao. Od svačega i svakoga koga sam u životu čitao, živio, susreo, upoznao, sam učio. Uzor su svi i sve, ističe Periš kako su inspiracija i ljepota svugdje, samo valja znati gledati i doživljavati.
Zanimljivo i skromno, nije očekivao ovako dobru recepciju, komentare i naposlijetku nagradu.
– Moj roman je na mnoge načine eksperimentalan, iznosi priču s puno igre i manje uobičajenih literarnih metoda, tako da sam dugo bio nesiguran u to kako će biti prihvaćen. Bojao sam se da bi čitatelje mogla zagnjaviti ili iznervirati, da bi im moglo biti komplicirano ili da naprosto nikome neće biti zanimljiva takva arhaična tema, ma koliko je ja moderno i zabavno prezentirao, saznajemo od Periša koji dodaje da uvijek ima poseban strah i od čitateljske dosade.
Posebnu pozornost privlači dijalog s narodnom književnošću što sugeriraju, između ostalog, rimovani deseterci na početcima glava.




Igra s tradicijom
– Ljubitelj sam starih običaja, glazbe, knjiga, globalno: povijesti. Međutim, često me boli kako se povijest danas prezentira, a tradicija koristi za zatiranje prava i sloboda. Ideja mi je bila poigrati se s tradicijskim motivima u novom svjetlu i formi, ako treba i našaliti se, pa na primjer koristim jezik i stil Ivana Gundulića i Petra Zoranića, dakle lektire, u modernim zapletima, pričama kakve su svojstvenije trilerima ili Netflix serijama. Tako izvrćem mnoge forme narodne književnosti ili djela iz povijesti hrvatske književnosti da bih se s njima poigrao, našalio, ali ne i narugao – zapravo, pokušao ih oživjeti na neočekivan način, saznajemo »male tajne velikog majstora«.
Nameće se pitanje ponavlja li se povijest, odnosno koje su svevremenske i univerzalne teme obrađene u djelu.
– Roman počinje kao priča o emancipaciji od okova tradicije, pa se onda u idućih pedeset glava širi u mnogo smjerova, otvarajući mnoge teme, od vjere i praznovjerja, vlasti i kriminala. Posebno se bavi temama nacionalnog identiteta i jezika, a na kraju, najemotivnije momente postiže kao obiteljski ili pak ljubavni roman, prepričava Periš.


Komunikacija između čitatelja i knjige
Kako nastavlja, književnost kao takva jest poruka, ali ta poruka nije jednostavna ni jednoznačna, već se stvara u komunikaciji između čitatelja i knjige. Priče u knjigama, pa tako i ova njegova, potiču mnoge asocijacije i teme, stvaraju ideje i zabavljaju, pobuđuju emocije i potiču na razmišljanje.
Istraživanje faktografije bilo mu je, kaže dalje, izazovno i uzbudljivo, što mu je vjerojatno i bio motiv zašto se upušta u takvo nešto.
– Literatura o običajima, narodna medicina, proizvodnja svile u Zadru, austrougarske tajne službe, drumski razbojnici u Dalmaciji, sve su to uzbudljive teme koje sam uživao istraživati i učiti o njima, govori znatiželjni Periš.
Bolje da umre selo nego običaji, stoga smo za kraj pitali uspješnog pisca što bi poručio mlađim kolegama i onima koji će to tek postati.
– Najbolje knjige tek trebaju biti napisane, a napisat će ih oni koji još nisu ni počeli pisati. Pa, vrijeme je da krenu, završava Periš snažnom motivacijom.


Potresna priča o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci
U Beču je 1882. godine priveden, pretučen i policijski saslušan guslar Želimir Periš (44, Zadar), koji je spjevao ep o vještici Gili, kaže prva glava romana Mladenka kostonoga. Njegova četiri rimovana deseterca i sažetak sadržaja uvode nas u svaku od 50+ glava Kostonoge koje su totalno drukčije jedna od druge. Te lude glave nelinearno, "muzikalno" i mozaično pričaju brutalnu priču o životu nesretne progonjene žene i djeteta joj Carevića. Roman se protegao kroz 19. stoljeće, od pučkoga do aristokratskoga, od granice Hercegovine, preko dalmatinskog zaleđa, Zadra u kojem krčkaju svilogojski kotlovi i radnički bunt, Silbe i kaštela Pazina do dvorskih spletaka, opijumskih pušionica i spiritističkih salona carskog Beča. Žanrovsko protezanje još je impresivnije, a autorov ludizam filharmonijski orkestriran. Periš piše svoje(glave)-priče, od kojih svaka doseže katartički (anti)klimaks, kao inkvizicijske zapisnike, propovijedi, enciklopedijske članke, recepte, glazbene kritike, etnološke zapise, pastoralu, interaktivnu igru… nerijetko ih parodirajući. Tako je nastao postmodernistički roman koji je zadržao političnost i kritičnost visoke moderne. Mladenka kostonoga roman je o dobu u kojem i u zabačene dijelove Carstva sporo prodire racionalizam, u kojem nacionalne težnje, ideje identiteta i socijalne pravde uzimaju danak. Iznad svega, ovo je potresna priča o položaju žene, roditeljstvu, materinstvu, nepravdi i muci. Otprilike:
Od Čapljine pa do carskog Beča/od ljubavi niđe posla preča.
Nikom život nije samo bajka,/al na Gilu vazdan traje hajka.
Kruno Lokotar, urednik knjige