Svibanjske pobožnosti Gospi od Zečeva u Ninu – u prošlosti i sadašnjosti

Interes autorice ovog članka o fenomenu čudotvornog Prikazanja Gospe od Zečeva započeo je 1996. godine. Gordana Perić rodom iz Preka, izuzetno cjenjena turistička djelatnica na regionalnoj razini i vjernica, upozorila je: »Marija moraš pisati o Gospi od Zečeva i promovirati ninsko svetište.« Do tada sam osobno površno poznavala običaje i prakticirala tradiciju poput ostalih mladih. Na osobni upit župnik Pavao Zubčić: »Ne znam puno o tome, dati ću vam jednu knjižicu iz Župnog ureda.« Nakon primitka na ciklostilu natipkane priče o čudesnom Prikazanju Gospe od Zečeva od tada je započelo, a traje do danas stručni i znanstveni interes autorice o fenomenu čudesnog ukazanja Bl.Djevice Marije. Interes je ponajprije bio iz turističkih pobuda, a poslije je uslijedilo istraživanje ninskog svetišta i pučkih običaja povezanih sa čašćenjem Nebeske Majke u gradu Ninu. U to vrijeme šira hrvatska javnost nije znala za ninsko Marijansko svetište. Na spomen imena Gospe od Zečeva mnogi žitelji u zadarskoj regiji začudili bi se, uz izjavu da nikad o tome nisu čuli. Godine istraživanja, pisanja tekstova, izdavanje brošura ninskog župnog ureda i turističke zajednice, promidžbe i oživljavanja nekih pučkih običaja pridonijeli su da je Svetište Gospe od Zečeva u Ninu postalo bliže i onim vjernicima u čijim se obiteljima tradicija čašćenja prekinula pedesetih godina 20. st. Sudbina zanemarivanja Nina u doba bivše Jugoslavije zadesila je i svetište. Komunisti su se posebno okomili na crkvene tradicije. Zabranjivali su prijenos Gospina kipa na otočić Zečevo, običaje, no nisu mogli posve suzbiti tradiciju, jer su običaji očuvani unutar obitelji bogoljubnog naroda do suvremenog doba.

Sa svih strana
Prije dva stoljeća častila se Gospa od Zečeva drugačije. Don Pavao Zanki je još u 19 st. zabilježio o važnosti ninskog svetišta i da je znalo dolaziti »na Gospu od Zečeva, sa svih strana, najskoli iz starih župa hrvatskih: ličke, podgorske, lučke i ninske, koje su jednom spadale pod biskupiju ninsku; te je kako koje godine nabrojiti od 6000 do 8000 i više duša (…) da dohode Gospi od Zečeva u Nin na zavite.«
Da je Svetište Gospe od Zečeva bilo jedno od tri najznačajnija događaja u priobalju zabilježio je davne iz 1901. don Luka Jelić koji je zapisao da je Blagdan Gospe od Zečeva bio pravi narodni blagdan za cijelu Dalmaciju, te da je u Nin znalo dolaziti oko 8000 hodočasnika.
Postupno je fenomen ukazanja Bogorodice u ninskom svetištu Gospe od Zečeva počeo biti poznatiji u hrvatskoj javnosti. Nakon dvadeset godina povijesnih i etnoloških istraživanja, zabilježenih svjedočanstva o zadobivenim milostima od strane autorice članka, te bogatoj dokumentacijskoj građi Svetkovine Gospe od Zečeva upisane su u registar nematerijalne kulturne baštine od 30. 07. 2013. pri Ministarstvu kulture Republike Hrvatske. Posebna je briga upućena zajednici oko kojih oblika pobožnosti mora se biti posebno pažljiv kako bi se čuvali da bi kroz njih duša hrvatskog naroda mogla cvasti i oplemenjivati hodočasnike i sve oko njih. Veliki je broj očuvanih običaja u ninskom svetištu koje privlače ljude, a nastavno slijede bilješke samo nekih od njih. Neki često pristupaju iz znatiželje upoznavajući se s tradicijom koja je kod nekih obitelji iščezla, a drugi iz dubokih vjerničkih i pokorničkih pobuda. Svi uranjaju u tradicijske svetkovine čašćenja Nebeske Majke na svoj način.

Evo luncija
Mjesec svibanj crkva naziva Marijanskim mjesecom. U tradiciji grada Nina upravo je svibanj poseban mjesec – svečaniji od drugih u kalendarskoj godini. Jutrom rano začuje se veseli zvuk zvona sa zvonika. Ninjani će reći: Evo luncija, a što označava slavljenički zvuk crkvenih zvona koja odjekuju krajolikom najavljujući blagdane. Nekada se luncijalo ručno i bila je prava rapsodija od zvonjave, a sada je to elektronski, izjavio je Petar Magaš ninski sakritan. Veselo luncijanje obično je u 6 sati ujutro, u 12 sati i za večernju Sv. Misu, i to nekoliko dana prije početka blagdana i čitavog tjedna sve do završetka. Najave su to Gospinih proslava – Prikazanja i blagdana u gradu Ninu – središnjem marijanskom svetištu Zadarske nadbiskupije. To je od davnina tako, uz veselu zvonjavu najava je u ninskom svetištu slavljenje Nebeske Majke. Veseli zvuk zvona koji se širi lagunom potakne da zaigra veselje u duši vjernika, a posebno je to bio radosni događaj ove godine nakon što je tužna i ružna epidemija Covid-a postupno popuštala.
Uz obilježavanje redovnih marijanskih dana u crkvama diljem Hrvatske u Ninu se slavi još nekoliko blagdana. Tako se svake godine tri dana posvećuju Gospi od Zečeva. Dvije svečanosti budu tijekom svibnja, a treća u kolovozu. Prijenos Gospina kipa na mjesto ukazanja je prema tradiciji dva puta godišnje 5. svibnja i 5. kolovoza, dok je datum Gospinog blagdana promjenjiv i slavi se ponedjeljkom pred blagdan Uzašašće.
Gospin kip odjeven u svečano ruho od prvog do zadnjeg dana svibnja postavljen je na glavni oltar župne crkve sv. Anselma (Asela). Tamo bude i na blagdan Velike Gospe i tijekom listopada, dok je ostalih mjeseci postavljen na oltar u kapeli Gospe od Zečeva, u prostoru koji se Ninjani nazivaju Malom crkvom.

Čudotvorni događaji
Još ranije, prvog dana svibnja, započinju marijanske svečanosti molitvom krunice u nekadašnjoj prvoj katedrali u Hrvata, danas župnoj crkvi sv. Anselma (Asela) i traju do posljednjeg dana istog mjeseca. Ove je godine nakana krunice bila posebna. Sveti Otac Papa Franjo proglasio je Maratonsku krunicu koja se diljem svijeta molila u isto vrijeme u svim svetištima i crkvama s utkanom molitvom da nestane pandemija koja je zahvatila čovječanstvo i da nestane svakog zla koje je ljude snašlo. Tako se molilo i u ninskom svetištu. Tijekom svibnja krunicu je predvodila Molitvena zajednica Gospe od Zečeva osnovana na poticaj don Bože Barišića 2013., koja ima molitveni susret ponedjeljkom u 18,15 sati.
Prvo tradicijsko čašćenje Bl. Djevice Marije bude na dan 5. svibnja. Povezano s tim danom u Ninu i okolici katko ćete čuti riječ Prikazanje što označava čudotvorne događaje iz 1516. i 1517., a ta riječ označava i hodočašće na mjesto ukazanja – otok Zečevo. Ove godine, iako je još vladala pandemija Covidom 19, održalo se tradicijsko hodočašće na mjesto čudotvornog Prikazanja Bogorodice prije 505 godina.
Jutrom 5. svibnja tridesetak hodočasnika krenulo je u 6 sati iz crkve sv. Anselma (Asela) uz blagoslov don Jerka Vulete, na zavjetno pješačenje 13 km u Gospinu crkvu na Zečevu. Laganim hodom, uz dva odmorišta, pješačenje je trajalo 2:30 sati. Iako otok Zečevo teritorijalno pripada Općini Vrsi, crkva Gospe od Zečeva i sakralni prostor oko nje vlasništvom su, tj. nasljednim pravom pod upravljanjem Župnog ureda u Ninu. To i nije toliko važno u temi koja se opisuje, jer svu složenost odnosa razumiju vjernici. U vrškom polju u Jasenovu hodočasnici su brali poljsko cvijeće koje se prema običajima donosi na Zečevo, pa se onda to blagoslovljeno cvijeće odnosi kućama, vjerujući da je čudotvorno. Tradicijsko cvijeće narod je prozvao Gospino cviće, a to je biljka žabnjak koja raste u velikim skupnima na vlažnim livadama i pašnjacima. Na spomen Gospinog cvića neki sugovornici ostanu zbunjeni jer ih naziv asocira na naziv gospina trava, a što nije isto. Prema tradiciji se portali ninske crkve ukrase pletenim vijencima od istog tog poljskog cvijeća. Gospin kip prema tradiciji je iz crkve sv. Anselma (Asela) iznesen je u 9 sati i prenesen na otok kopnenim putem. Ovog je puta maritimna procesija izostala zbog vjetra juga. Malobrojni su hodočasnici ipak doplovili u svojim tradicijskim plazuljama, a drugi su stigli do otoka Zečevo automobilima. Neki hodočasnici poduzeli su pokorničko zavjetno bosonogo pješačenje na otok Zečevo, što se često može vidjeti. Poslije svečane Sv. Mise i blagoslova hodočasnika, mora i mornara, kip se vratio sa Zečeva u ninsku crkvu sv. Anselma (Asela).

Pješačenje hodočasnika
Drugo čašćenje Bogorodice u ninskom svetištu održava se na blagdan Gospe od Zečeva koji je ove godine bio 10. svibnja. Na godišnjoj razini datum blagdana je promjenjiv jer se slavi ponedjeljkom pred Uzašašće. Svetkovina blagdana Gospe od Zečeva otvorila se u nedjelju, dan ranije, s večernjom Sv. Misom i procesijom, najveće vjerničko slavlje je bilo ponedjeljkom. Na sam blagdan 10. svibnja prigode su bile za svetu ispovijed, Sv. Mise su bile u 6:00 h,7:30 h, 8:30 h, 11:00 h i u 18:00 h, a središnje Sv. Mise bile su na otvorenom. Blagdan se zatvara na Uzašašće s procesijom. Ove godine su pandemijske mjere popuštale pa je na otvorenju blagdana održana procesija, a na blagdan Uzašašća nekoliko kapi kiše zaustavilo je plan i nakanu procesije.
Istog jutra manja je skupnina hodočasnika pješačila iz Zadra. Tradicija je takva od davnih dana. Najviše hodočasnika pješači iz crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije sa zadarskog predjela Belafuža. Prije su dolazile veće skupine, a zbog ovog tužnog Covid vremena ovaj put bilo ih je manje, no tradicija se ipak nastavila. Jedna od hodočasnica posvjedočila je svoje razloge pješačenja od Zadra do Nina. To je bila Mara Škara, hodočasnica iz Škabrnje, inače je voditeljica folklora u Kud-u Sv. Luka Škabrnja. Prema njenim riječima tog je dana došla sa željezničke stanice iz Zadra u Nin. Krenuli su ujutro u 6:00 sati, a došli su u 10:00 h u ninsku crkvu. Inače im je trebalo manje vremena i dolazili su oko 9,30, ali danas su imali jednu ženu koja je iz nekog razloga slabije hodala pa je grupa bila sporija. Bilo je 5 hodočasnica, 4 od njih bile su sa Belafuže, a ona je bila jedina iz Škabrnje. Njezino svjedočanstvo o tome kako i kada je počela dolaziti u Nin pješice na zavjet Gospi je slijedeće: »Od 1991. bila sam u progonstvu na Belafuži u Zadru, a tamo je župnik bio don Ive Mustać. Rekao nam je jednom: ‘Idemo zavjetno pješačiti na Gospin blagdan do Nina.’ Pomislila sam hodočasti na noge sa Belafuže …. uplašila sam se … bojala kako ću proći toliki put…. Ipak sam onda s ljudima došla prvi put iz Zadra u Nin. Upoznala sam se sa tradicijom…u početku Sv. Mise tijekom propovijedi nadbiskup Marijan Oblak izgovarao je moju nakanu koju sam taj dan Gospi donosila u duši… začudila sam se… tako je bilo tri godine za redom … ja odredim nakane za taj dan i on izgovara moje riječi… i onda sam ga pitala … oče nadbiskupe želim pitati, želim odgovor, ja polazim s nakanom s Belafuže, dođem u Nin i vi izgovarate moju nakanu, kako to? On mi je na to odgovorio: ‘Gospođo Mare Duh Sveti nas povezuje, duhovno smo zajedno, zato jer ste otvorili vrata i prozore srca svoga Gospodinu i Gospi, na istom smo putu, Gospodin povezuje vjernike duhovno, vi ste izabrali uski trnoviti put, blago onome tko kroči tom stazom, ta staza vodi do Gospodina’ završio je objašnjenje nadbiskup Oblak. Dvi godine sam hodočastila dug put iz Škabrnja do Nina, krenula sam u ponoć iz Škabrnje i došla u 9 sati u Nin. Prvi put sam došla za moju Škrabrnju i moju Domovinu koju volim k’o zjenicu oka svoga i prikazujem Gospi i prinosim ih u okrilje njezino.« Pripovijedajući zaneseno Mara je dalje govorila: »Imamo tri domovine, ona koja te rodila, ona koja te zagovara i zaštitnica je kod Gospodina i treća je majka domovina naša lijepa Hrvatska koja te hrani. Koliko je tu života od starine stradalo, nismo imali pravo reći da smo Hrvati, koliko je naših starih poginulo, a danas imamo domovinu. Sada dolazim u Nin s nakanom za sve drage naše branitelje, našu dicu koji su s ljubavlju išli u obranu drage domovine, naši preci su vjekovima čeznuli da imamo domovinu, dolazim Gospi da joj zahvalim za sve milosti.«

Čuvanje tradicije
Ispred crkve sv. Anselma (Asela) Sv. Misa je zbog epidemioloških mjera služena na otvorenom. Mnogi su iskoristili prigodu po navici obaviti zavjet. Svaki je hodočasnik imao svoje nakane, zahvale i molbe, a zajednička molba upućena Bogorodici bila je zaustavljanje nesretne pandemije koja hara svijetom. Neki hodočasnici kao zahvalu daruju Gospi zlato. Upućeniji govore da su darovi hodočasnika – zlato Gospe od Zečeva golemih razmjera. Gospin kip se do šezdesetih godina kitio tim zlatom, a u suvremeno vrijeme je bez zlatnih uresa obučen samo u svečanu odjeću. Dio tih zavjetnih darova izloženi su u Crkvenoj riznici sv. Anselma popularno nazvanoj Zlato i srebro grada Nina. Pored Gospinog zlata tamo se čuvaju vrijedni relikvijari ninskih nebeskih zaštitnika, prsten pape Pija II., Judin novčić i dr.
Malobrojne su obitelji ninskoga kraja izrazito bogoljubne te čuvaju tradiciju. Većina mladih običaje blagdana i čašćenje Gospe od Zečeva uzima onako usput, priklone se tradicijskom obilježavanju, ne ulazeći dublje u tajanstvena značenja vjere u Ninjana pa i Hrvata.
Hoće li očuvane tradicije vjerskih i pučkih oblika svetkovanja Bogorodice u ninskom marijanskom svetištu Gospe od Zečeva biti žilave i opstati pod pritiscima suvremenog načina života? Hoće li nove tehnologije koje odvlači mlade daleko od obiteljskih navika dozvoliti da se lijepi pučki običaji njegovani 505 godina ugnjezde u njihove navike? Spokojno vjerujući da hoće stariji Ninjani kratko bi zavapili: Gospe od Zečeva čuvaj nas i moli za nas!
Već smo u mjesecu lipnju u kojem se posebno štuje Srce Isusovo i u crkvi sv. Anselma svakog se dana moli Zlatna krunica Presvetom Srcu isusovom i slave se redom blagdani koje bilježi Katolički kalendar. Dana 3. lipnja opet su zvona veselo luncijala, bio je blagdna Tijelova ili Božji dan kako se od davnine zove. Održana je procesija, djeca su prosipala cvijeće, bilo je prelijepo jer je između ostalog Covid epidemija popuštala. Opet su 11. lipnja zvona luncijala, bio je blagdan Presvetog Srca Isusova koji se u Ninu časti sv. Misom i procesijom.

Kontinuirana promidžba
Kontinuiranom promidžbom ninskog Svetišta Gospe od Zečeva putem članaka u tiskanim i elektronskim medijima od 1996. do 2021. postižu se rezultati prepoznatljivosti. Zahvaljujući dobroj volji don Šime Kevrića, a suradnjom Župnog ureda i ninske turističke zajednice tiskana je 2010. prva brošura o svetištu. Nakon toga su dobrom voljom don Bože Brišića bila dva izdanja brošure svetišta. Ove je godine izdano prošireno izdanje brošure o Svetištu Gospe od Zečeva što će pridonijeti da se običaji čuvaju i povijesni podaci o svetištu više populariziraju kroz suradnju Župnog ureda Nin i ninske turističke zajednice. Djelatnici Turističke zajednice grada Nina pomažu Župnom uredu oko ove vrijedne kulturne baštine kako iz vjerskih pobuda, tako i profesionalno zbog promidžbe kulturno turističkog proizvoda te dodatnih znanstvenih istraživanja.