Roditelji nakladnicima plaćaju 600 kuna “poreza” godišnje

Zbog udžbenika za niže razrede, koji su većinom radni, roditelji su primorani iznova kupovati knjige čija je cijena oko 600 kuna, pa nakladnici mogu zadovoljno trljati ruke
Školske knjige nakladnici su na vrijeme pustili u prodaju, već oko 1. srpnja, gužve u knjižarama očekuju se sredinom kolovoza, kad kreću i ozbiljnije pripreme za novu školsku godinu. Ni ove jeseni, međutim, roditelji koji svojoj djeci nove knjige ne mogu priuštiti, ili su komplete već jednom kupili za starije dijete – neće proći jeftinije. Udžbenici, pogotovo kad su mlađi razredi osnovne škole u pitanju, i dalje su, unatoč ranijim obećanjima Ministarstva obrazovanja, radni udžbenici u koje se – makar za to postoji i radna bilježnica te drugi dodatni materijali – piše, crta ili lijepi. Kako smo i sami provjerili u udžbenicima za, recimo, prvi, drugi ili treći razred osnovne škole – barem po jedan redak na svakoj drugoj, trećoj strani namijenjen je crtanju i pisanju, dovoljno da taj udžbenik neko drugo dijete više ne može naslijediti.
Jednokratne knjige
– Htjela sam siromašnoj obitelji u susjedstvu, čije dijete kreće u prvi razred, pokloniti udžbenike svoje kćeri, koja je prvi razred završila, no od svega, cijelog kompleta knjiga, mogla sam im dati samo jedan udžbenik, iz glazbenog, u koji se, jedini, ništa nije crtalo ili pisalo, ističe jedna majka iz Zagreba, napominjući kako će obitelj iz susjedstva biti prisiljena sve udžbenike, zajedno s radnim bilježnicama, i ostalim priborom za školu, morati kupiti. Za knjige će morati izdvojiti između 500 i 600 kuna, za opremu školarca ukupno najmanje tisuću, do 1.500 kuna. I tako svake godine, ukupno šest tisuća kuna samo u prve četiri godine.
“Udžbenik je nastavno sredstvo namijenjeno višegodišnjoj uporabi”, jasno stoji u Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, koji je na snagu stupio u ožujku prošle godine, kad je odlučeno da će postojeći udžbenici, izdani za školsku godinu 2010/2011., vrijediti do školske godine 2013/2014. U udžbenike namijenjene mlađim razredima, međutim, stavljeni su razni zadaci za pisanje, lijepljenje, crtanje ili bojanje, pa oni ipak, unatoč zakonu, postaju neupotrebljivi za naslijeđivanje, što znači da mlađe dijete u nekoj obitelji ne može naslijediti udžbenike starijeg brata ili sestre, makar se oni u te četiri školske godine neće mijenjati. Time situacija ostaje ista, kao i u vrijeme kad su se svake godine tiskali udžbenici po novom programu.
Nema standarda
Na upit našeg lista zbog čega su udžbenici zapravo radni udžbenici koje nove generacije ne mogu naslijeđivati, prošle je godine, kad smo na problem prvi put upozoravali, iz Ministarstva obrazovanja poručeno kako će se to promijeniti novim, udžbeničkim standardom. On je trebao biti donesen do ožujka ove godine, no još uvijek nije izrađen kao ni, uostalom, novi školski program. Međutim, čak i kad novog udžbeničkog standarda, bez radnih udžbenika, bude, sadržaj postojećih udžbenika se do 2014. godine neće mijenjati, odgovaraju iz Ministarstva. Drugim riječima, udžbenici osmišljeni za prošlu školsku godinu neće se mijenjati do lipnja 2014. godine, što znači da dotad niti jedno dijete neće moći naslijediti udžbenik svog starijeg brata ili sestre, rođaka ili prijatelja, koji je ispisan, iscrtan ili obojan. Trošak od 600-tinjak kuna, koliko ukupno komplet knjiga za mlađe razrede košta, mogao bi biti, da su udžbenici nasljedivi, prepolovljen no roditeljima ovako ostaje u cjelosti. Nakladnici, kojima se ovim očito namjerno pogodovalo, i dalje mogu mirno, i zadovljno trljati ruke.
 

Skupo obrazovanje

Osim što moraju kupovati sve nove knjige za svoje prvašiće, učenike nižih razreda općenito, roditelji moraju školama plaćati i ispitne listiće, dakle testove koje će njihova djeca ispunjavati. U nižim razredima osnovne škole riječ je o trošku od oko 130 do 150 kuna za cijelu godinu, što, pored svih ostalih troškova, nije nimalo beznačajno. Roditelji se, međutim, prvenstveno pitaju zbog čega škola sama ne kupuje testove, ili ih ne fotkopira, a u Ministarstvu odgovaraju kako je sve stvar dogovora škole s roditeljima. Kako roditelji u mnogim školama moraju kupovati i higijenski pribor za sanitarne čvorove, čini se da je obrazovanje u Hrvatskoj sve, samo ne besplatno.