Štrajk na sveučilištima afirmira uzajamnost autonomije sveučilišta i znanja

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
strajk solidarnosti_1
Predstavljanje knjige "Zašto štrajkamo?"

Prijedlozi zakona iz područja visokog obrazovanja,  sveučilišta i znanstvene djelatnosti, ti „novostari" nacrti  predloženih rješenja ključnih  za boljitak znanosti koji su  ovih dana u postupku ulaska u  saborsku proceduru, iako u  limbu, u žiži su višemjesečne  medijske pozornosti kao i kritike akademske javnosti.  Upućeni prigovori tiču se, na  jednoj strani nerazvidne procedure njihove izrade,  uključujući i upitnost demokratske ovjere tzv. prosudbenih skupina koje su na njima  radile, povezanih s političko-sindikalnim savezništvom, a na drugoj strani  pogubnosti dalekosežnih  učinaka koje za akademsku  zajednicu općenito, a napose  za studentice i studente, nude  predložena rješenja. To što se  u javnosti ne čuju argumenti o  nesagledivoj štetnosti donošenja ovih zakona ne govori   samo o medijskoj potrazi za  spektaklom ili političko-akademskim intrigama poradi  tržišnog probitka, a još manje  o bezazlenoj banalnosti politike donošenja zakona.  Svjesni previd razgovora o  ovom potonjem ukazuje na temeljnu neobazrivost promicatelja zakona da se, odsutnošću  javne rasprave o zakonskim  rješenjima, oličene u maskiranju dijaloga, prikrije njegova intencija u odnosu na ono  što se jednostavno imenuje  javnim dobrom u akademskom svijetu.

O „neduhu" zakona, kako je  još unatrag nekoliko mjeseci  akademik Branko Despot metaforički okarakterizirao prijedlog Zakona o sveučilištu, a  što može obuhvatiti prijedloge  svih triju novih zakona, valja,  umjesto „simulacije komunikacije", na što upozorava Akademska solidarnost (AS) i  njen novoosnovani sindikat,  otvoriti ozbiljan prostor akademske rasprave. Osnovni  problemi zakonskih prijedloga nisu u konkretnim rješenjima, već u samoj njihovoj intenciji, upozorava sindikat AS,  te ih zbog toga  treba u potpunosti odbaciti. Stoga je posve jasno da nije moguće razgovarati o ponuđenim zakonskim rješenjima bez izrade  strategije razvoja znanosti i  visokog obrazovanja.

Zakon bez konsenzusa

Isto tako, posve je jasno da  nije moguće usvojiti prijedloge novih zakona bez konsenzusa unutar akademske zajednice, ili, čak štoviše, uz zorno  protivljenje većeg dijela akademske zajednice, kako one  koja se javno oglašava, tako i  one koja sviknuta na politički  realizam tek sa simpatijama  gleda na djelovanje Akademske solidarnosti na svim  sveučilištima, kao i u nas, ovdje u Zadru.

Ako se, uz opasku da je  upitno koliko se u halabuci  mogu ostvariti pretpostavke  za ozbiljnu kritičku raspravu,  na trenutak previdi i neuroza  koja je u podtekstu žurbe za  hitnim donošenjem ovih zakona, a koja izaziva zebnju,  već se na prvoj razini otvara  više pitanja. Može li znanje  kao javno dobro uopće biti u  funkciji interesa korporativnog sektora i biti mjerljivo njegovim financijskim fantazmima pretočenim u kategorije  izvrsnosti, kompetitivnosti,  ekspertnog znanja te tržišne  funkcionalnosti?  Do koje mjere „poduzetno" ili „poduzetničko" sveučilište promiče  ideal znanosti, te kritičkog i  smislenog znanja, ili se pod  krinkom potrošene formule  „društvo znanja" kriju dramatični procesi menadžerizacije,  političkog nadzora i uglavljivanja privatnog interesa usporedo s komodifikacijom  znanja, racionalizacijom znanstvenog kadra i prekarizacijom akademske sfere, na što  upozorava suvremeni teoretičar  David Harvey? Na koji  način ono služi neoliberalnoj  mašineriji koja, kako bi rekla  profesorica političkih znanosti, feministkinja i teoretičarka  obrazovanja Wendy Brown,  umjesto proizvodnje značenja  na sveučilištu, proizvodi  nalog, odnosno uredbu, te upravljivost znanjem umjesto znanja?

Ovo nije tek simbolična  gesta podrške

 Je li moguće imaginirati  društvo bez sastavnica  humanističkih znanosti koje nisu  „utržive" ili pristati na njihovu  redukciju ili obesmišljavanje   jer ne ulaze u  „mainstream"  kodove  novih  projektanata  znanstvenog inženjeringa?

Štrajk na kojeg se odlučio  sindikat Akademska solidarnost na Filozofskom fakultetu  u Zagrebu, a traje već više od  deset dana, nije tek krajnji  izraz protesta prema neprihvatljivoj proceduri donošenja  zakona kao što jednodnevni  štrajkovi solidarnosti prema  zagrebačkim kolegama i kolegicama, održani 11. srpnja u  Rijeci, Puli i Zadru, nisu tek  simbolična gesta podrške. Uz  to što ukazuje na nove solidarne poveznice unutar policentrične akademske zajednice na nacionalnoj razini, o  čemu govori profesorica Lada  Čale Feldman, ovaj štrajk ogoljuje izvorno značenje autonomije sveučilišta koje jedino  ima moć tumača i ovjerovitelja  zakona o sebi, a što mu hrvatski zakoni i samo načelo  ustavnosti jamče. Stoga su, uz  sprječavanje daljnje komercijalizacije znanosti i visokog  obrazovanja, kritike sindikata  Akademska solidarnost usmjerene na očuvanje autonomije sveučilišta kao najvažnije  instancije javnog obrazovanja,  kao i javnih znanstvenih instituta. Ovaj štrajk kao krajnji  izraz protesta afirmira i zaboravljenu uzajamnost između autonomije sveučilišta i  znanja kao uvjeta "slobode  uma" i autonomije svakog  ljudskog bića, akademskog radnika i radnice, studenta i studentice, svih nas zajedno. Parafrazirajući riječi Borisa Budena, izgovorene prigodom  studentskih prosvjeda u Hrvatskoj, i u poveznici s njima  da sâmo znanje zna kamo nas  vodi, a riječ je o slobodi, jer  kamo drugdje, pitam se ima li  intencija predloženih zakona  nešto od toga.

Znanje kao javno dobro je,  ne samo ono što jednostavno  čini smisao akademske zajednice, već je razlogom njena  postojanja u društvu, dajući  smisao ideji društva (i)  društvenošću samoga znanja.  Tu je, čini se, i motiv za spregu  zajedničkog djelovanja autonomnih akademskih radnika/ica i autonomnih studenata/tica. Pritom su kritičke  naočale i autonomna odgovornost svakog pojedinca/ke  onaj poželjni minimum.

Ne pristajemo da se od sveučilišta napravi poduzeće

Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost Zadar u ponedjeljak, 11. srpanj  2011. godine stupio je u štrajk solidarnosti s kolegama s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je  započet 6. srpnja. Osim Akademske solidarnosti Zadar, u štrajku solidarnosti sudjelovali su  akademski radnici iz Pule i Rijeke.

- Mislimo da novi zakoni nisu dobri. Nemali dio sveučilišnih profesora uvjeren je da novi zakoni  o znanosti, sveučilištu i visokom obrazovanju neće popraviti, nego kudikamo pogoršati stanje.  Ministar razloge ne uvažava. S njegova mjesta pogled je očigledno drukčiji. Kaže, "recite koji  članak ne valja, pa ćemo ga promijeniti". Ali nije dobar sam duh zakona niti ozračje u kojem su  nastali. Ne pristajemo da se od sveučilišta učini poduzeće na čelu s direktorom i vijećem u  koje nastavnici nemaju pristupa. Ako ima kriminala, za to je mjerodavan USKOK i sud. Treba li  zato svima staviti okove? Zašto je bilo potrebno pisati ih u tajnosti, a onda odjednom tražiti  hitno prihvaćanje, sa svega dva tjedna javne rasprave? Kad smo jesenas uspjeli odgoditi  njihovo hitno donošenje, sam je pozvao upravnu strukturu sveučilišta kako bi poboljšala  prijedloge simulirajući tako javnu raspravu za čiju pravu provedbu opet nije bilo vremena. Tako  su Zakon o sveučilištu koji rektorima daje svu ovlast "popravljali" - rektori.

Zašto nema temeljite analize stanja iz koje bi proizašli novi prijedlozi? Zašto nema simulacije  učinaka novih zakona? Zašto će svi pripadni akti biti doneseni tek naknadno, a njima se  rješavaju bitna pitanja? A  i kad  kažemo koji članak ne valja, ministar obrazloženje ne uvažava.  Zato smo se odlučili na štrajk. Možda će nas sada čuti. Prigovara nam da se borimo preko leđa  studenata. Međutim, imamo li izbora? Nemamo traktore da njima zaustavimo promet, niti  strojeve koje možemo ugasiti. Studentima i studenticama se ispričavamo i obećavamo  nadoknaditi sve u čemu budu zakinuti. A što je zanimljivo, većina njih je također protiv novih  zakona! Gospodine ministre, nije li to malo čudno? Vi se borite za njih, a oni navijaju za nas,  izjava je članova i članica Akademske solidarnosti Zadar koju prenosimo u cijelosti.

"Ne" prijedlozima triju zakona, "ne" netransparentnosti, "ne" Fuchsu!

Od listopada 2010. godine kada su objavljeni prvi nacrti prijedloga zakona iz područja visokog  obrazovanja, znanstvene djelatnosti i sveučilišta, veliki dio akademke zajednice odlučno je  rekao "ne" ovom nacrtu.

- Nakon gotovo šest mjeseci, u travnju 2011. godine, objavljeni su novi, tzv. „promijenjeni"  prijedlozi nacrta zakona, gdje se zapravo radilo o simuliranoj izmjeni i doradi prvotnog nacrta  zakona, isto kao što je simuliran dijalog sa akademskom zajednicom po ovom pitanju. Nije li  već poznat scenarij  donošenja zakona bez glasa onih kojih se zakon u njegovoj provedbi  direktno tiče?, pitaju studenti i studentice koji daju potporu štrajku solidarnosti sindikata  Akademska solidarnost Zadar čiju izjavu za javnost prenosimo u cijelosti:

"Zanimljivo je vidjeti da su se svi akteri, bili oni za ili protiv prijedloga zakona, nedvosmisleno  založili za besplatno obrazovanje - cilj za koji smo se borili prije dvije godine, a vjerujemo da je  upravo ta borba rezultirala sveopćim slaganjem s našim naporima da obrazovanje bude  besplatno na svim razinama. Međutim, treba znati razabrati između iskrenih namjera i političkih  spinova onih koji pod svaku cijenu, i u što bržem roku, žele progurati ove zakone. Studente i  studentice nije moguće manipulirati polovičnim rješenjima i koristiti nas za dobivanje jeftinih  bodova. Prijedlozi zakona u ovom obliku ne osiguravaju besplatno obrazovanje, već  neograničenu samovolju ministra i sveučilišta u regulaciji studentskih prava. Sva važna pitanja,  koja bi eventualno regulirala prava studenata i studentica, tek trebaju biti formulirana raznim  pravilnicima u nadležnosti ministra, a potom i Sveučilišta što nas dovodi do temeljnog  problema s ovim zakonima. Umjesto da nedvosmisleno propišu važna pitanja, ovi ih zakoni  stavljaju u ingerenciju ministra. Kada svaki važniji članak triju zakona završava  riječima:  „propisuje se pravilnikom kojeg donosi ministar" a potom i: „uredit će se općim aktom  Sveučilišta", zapravo ne govorimo o dokumentima koji će regulirati prava i obveze, kako  studenata i studentica, tako i akademskih radnika i radnica i institucija, već govorimo o  dokumentima koji daju neograničenu vlast u ruke jedne osobe. S toga, razumijemo i apsolutno  podržavamo Akademsku solidarnost u zajedničkoj borbi protiv ovih zakona i protiv samovolje  ministra Fuchsa. Ovom prilikom molimo da se studente i studentice prestane koristiti kao  glavno oružje u borbi da ovi zakoni prođu i da nas pustite da i dalje mislimo svojom glavom i  odlučimo koga i što ćemo podržavati. Ova grupa studenata okupljena u sindikatu Akademska  solidarnost, Klubu studenata/ica sociologije Antifjaka i studentskom portalu Sajt nedvosmisleno  kaže „ne" prijedlozima triju zakona, „ne" netransparentnosti, i „ne" Fuchsu!

Jedan svijet, jedna borba!

Solidarni sa akademskim radnicama i radnicima u štrajku, studenti i studentice  Sveučilišta u Zadru

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno