Sve je tu jasno... Dresovi su krivi!

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA
Hina

JA ZNAM TKO JE KRIV ZA PORAZ – KRIVI SU DRESOVI!

Nakon svakog pijanstva stiže i otrežnjenje koje, u većini slučajeva, biva bolno, a tako je i s našim nogometom. Iskreno, nikada nisam volio ljude koji na prvi nagovještaj neuspjeha padaju u fatalizam, proklinju ono u što su se do jučer kleli i, da ne duljimo, samo gledaju da, ukoliko je to moguće, što prije promjene dres i zastavu, kao da s onim prije nisu nikakve veze imali. Dobro, izgubili smo od Španjolske – i što sada? Ne treba se zbog jednog poraza sada ubiti, nego će Dalić i igrači iz ovoga izvući pouku i vratiti se u onu formu od prije dva mjeseca. Treba imati i malo sreće kao što smo je donedavno imali sve do finala i bit će opet sve u redu. Ali, na jednu stvar trebamo strogo obratiti pažnju. Na sastav, taktiku, bioritam...? Ne... Ono što nas muči to su dresovi. Kada nam je god išlo dobro imali smo kontinuitet dresova, a čim bi ih promijenili – gubili smo utakmice.

Povijest kaže sljedeće... U Francuskoj smo prije 20 godina sve po redu pobjeđivali u plavo kockastim dresovima, a onda smo u polufinalu morali promijeniti dresove u kockasto bijele i ... Hebi ga! Onda smo se u utakmici za treće mjesto opet vratili onim prethodnim i pobijedili. Isto je bilo i nedavno. Obukli smo one crno kockaste i mljeli sve pred sobom dok ih u finalu nismo morali promijeniti i ... Hebi ga. Sada smo pak, nakon što smo protiv Portugala igrali dobro u onim „sretnim“ dresovima sa svjetskog prvenstva, protiv Španjolaca obukli neku čudnu, nikada viđenu kombinaciju gore crno – dolje bijelo i popili šest komada. Osim toga, iz dobro poznatih razloga, utakmicu nije prenosio Ćosić pa je i ta promjena utjecala na igru i rezultat. Znam da će se netko sada nasmijati i izrugivati s mojim OKP-om, ali ako laže koza ne laže rog. Sve je tu jasno... Dresovi su krivi!

KOKO U SUKOBU S VREMENOM

Za vikend, da bi se omladina i oni koji se tako još osjećaju malo proveselila i razonodila, na programu je bio hrvatski film „Ljubav i smrt“. Iza ovog strašnog naslova krije se u stvari zadnji dio serijala o Koku koji je prije toga imao nekoliko filmova od kojih je najpopularniji (kao i po pitanju knjiga) bio „Koko i duhovi“. Glumci su u međuvremenu odrasli, a i tematika više nije onako dječja i napeta pa sam pogledao punih pet minuta, a definitivno sam odustao kada sam vidio sljedeće. Na zidu Kokove sobe visi poster grupe „Time“, ali onaj s postavom iz 1972. godine, a on na sebi ima majicu sa znakom Zimske olimpijade u Sarajevu održane 12 godina kasnije. Ispada, ili da je Koko s tri godine slušao grupu „Time“ i sačuvao njihov poster i donio ga sa sela u grad, ili da nosi majicu 12 godina prije nego što je napravljena, ili da je prethodni stanar stari Vincek, dok je Koko još živio na Zelenom vrhu, plesao uz zvuke prvog albuma grupe „Time“ i zalijepio njihov poster na zid. Znam da su to sitnice i da je glupo gledati svaku, ali ovdje, kao i u slučaju „Crno bijelog svijeta“ u kojem je bilo pregršt grešaka, postoje nelogičnosti koje ovako opsjednutu osobu poput mene smetaju i to je tako i gotovo. Tu je moderna medicina nemoćna.

PO PETI PUT ISTA PRIČA

U vijestima saznajemo da je Hajduk riješio problem loših rezultata tako da je smjenio trenera. To se valjda tako radi, a pogotovo ako uzmemo u obzir da još ima ljudi kojima je stalo do domaće lige, a koja se odavno pretvorila u sprdačinu i koju više nitko normalan ne shvaća ozbiljno. Pustimo sada da se ljudi vesele i vratimo se na ovaj tv-prilog. Novi – stari trener Hajduka je – nikada nećete pogoditi – Zoran Vulić. Ovaj simpatični brko postaje trener ni manje ni više nego peti put. Da, dobro ste pročitali – četiri puta je bio trener i mislim da su ga sva četiri puta smjenjivali. Ne znači to da on ne zna svoj posao. Ne, to znači da je često bio žrtva raznih manipulacija, a pogotovo onda, ako me pamćenje dobro služi, kada je bio nadomak titule prvaka, par kola prije kraja. U svakom slučaju, jasno vidim što ćemo u budućnosti gledati. Loše utakmice, smiješne sudačke odluke, ispraznost i besperspektivnost i lik Zorana Vulića kako tužno gleda u kameru i kaže onaj stih grupe „Dubioza kolektiv“: -„Igrali smo dobro, ali zaj... nas sudija“.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)