Plavi ljudi Sahare

Veza Taurega s Moamerom al Gadafijem, a onda i njihova zahvalnost, datira još iz vremena tuareške borbe s vlastima u Nigeru i Maliju sedamdesetih godina prošloga stoljeća kad je njihovu pobunu protiv tamošnjih vlasti potpomagao upravo Gadafi, posredujući pri mirovnim pregovorima i pružajući utočište proganjanim tuareškim vođama
Kakva će sudbina u konačnici snaći svrgnutoga libijskog vođu Moamera al Gadafija još je uvijek neizvjesno, ali potraga za njim ne jenjava. Ne stišavaju se ni glasine, najčešće dezinformacije, kako se pukovnik, koji je 42 godine brutalno vladao libijskom džamahirijom, sklonio na raznorazna mjesta – od rodnoga Sirta, koji je ovih dana većim dijelom u rukama ustanika, do najzabačenijih pustinjskih predjela. Inozemni mediji prenijeli su nedavno kako je Gadafi s dijelom obitelji u konvoju uspio pobjeći u susjedni Niger, no posljednje informacije tvrde da je svrgnuti pukovnik još uvijek u Libiji i da ga skrivaju pripadnici Tuarega, koji navodno čine i većinu njegovih plaćenika, spremnih do smrti boriti se za bivšeg libijskog vođu.
Od Boga napušteni
Tko su Tuarezi, ti “plavi ljudi” koji navodno čuvaju Gadafija i zbog čega ih se smatra posljednjom oazom njegove sigurnosti, ali i jedinom preostalom snagom diktatorova otpora?
Prema vlastitu nazivu Imošaci, (u značenju slobodni ljudi), Tuarezi su nomadski narod berberskog ogranka afroazijskih naroda u zapadnoj Sahari. Nešto više od milijun pripadnika ovoga pustinjskog naroda, po vjeri sunitskih muslimana, nastanjuje dijelove Nigera, Malija, Alžira, Libije i Furkina Fasa. Naziv “tuareg”, kojega sami ne priznaju, na arapskome znači “od Boga napušten”, a nadjenut im je od strane ostalih Arapa jer su prekasno prihvatili islam i ne pridržavaju se strogih načela te vjere.
Visoki i vitki tuareški muškarci odjeveni su u tradicionalnu tuarešku odjeću i turban upadljive i prepoznatljive plave boje zbog čega se stječe dojam da su im lice i ruke plave boje, te su poznati i kao “plavi ljudi.” Veo koji ih štiti od zlih duhova muškarci nose od dječačkih dana.
Tuarezi su međusobno podijeljeni na devet neovisnih plemena koja se pak dijele i po hijerarhijskoj ljestvici na plemiće, vazale, poljodjelce i obrtnike. Poznati su kao vješti ratnici i još bolji jahači deva. Nose dugačke mačeve i bodeže, a žive uglavnom nomadskim životom u šatorima ili glinenim nastambama.
Prema nekim vjerovanjima Tuarezi su potomci tajanstvenih vozača bojnih kola koji su arapska pustinjska područja naselili došavši iz Libije oko tisuću godina prije Krista. U prošlosti vladali su pustinjskim prostranstvima i bavili se trgovinom zlata i bjelokosti, a za naknadu su štitili karavane koje su prolazile negostoljubivom pustinjom.
Prisnija veza Taurega s libijskim vođom, a onda i njihova zahvalnost, datira još iz vremena njihove borbe s vlastima u Nigeru i Maliju sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Tuarezi su, naime, tijekom 18. i 19. stoljeća pod svojom vlašću držali veći dio središnjeg i sjevernog dijela Nigera, da bi je nakon francuskog kolonijalnog prodora izgubili.
S proglašenjem državne neovisnosti Nigera, Tuarezi zahtijevaju veću neovisnost svojih plemena i financijsku pomoć, a njihovu pobunu protiv vlasti potpomagao je upravo libijski vođa koji je i posredovao pri mirovnim pregovorima te u svojoj državi pružao utočište proganjanim tuareškim vođama. U Maliju su početkom devedesetih godina Tuarezi također ratovali protiv vladinih snaga, nastojeći ostvariti veća prava.
Gadafijevi plaćenici
Kad je zapadna vojna koalicija u proljeće ove godine pokrenula napade na Libiju, mnogi su tuareški borci stali na Gadafijevu stranu, što iz zahvalnosti, što zbog izdašne novčane naknade koju su ostvarivali Gadafijevi plaćenici. Navodno su mjesečno dobivali više od deset tisuća dolara. Početkom sukoba, iz Malija je u konvojima u Libiju pristiglo nekoliko tisuća Tuarega, što je malijska vlada opovrgavala, ali je činjenica da dobar dio Gadafijevih plaćenika čine upravo Tuarezi.
Najnoviji krvavi okršaji između Tuarega i boraca libijskog Nacionalnog prijelaznog vijeća dogodili su se prije par tjedana u gradu Gadamesu na libijsko-alžirskoj granici, gdje se prema nekim indicijama skriva i sam Gadafi.
S obzirom na nemali utjecaj Tuarega u područjima koja nastanjuju, ali i veliku raslojenost libijskog društva, i nakon što na terenu utihne oružje, pred ovom je arapskom državu težak i mukotrpan put konsolidacije nove vlasti i izgradnje mira.

 TUAREŠKA LEGENDA

Uz Tuarege se vezuje legenda o lijepoj i okrutnoj kraljici Antinei koja je živjela u dvorcu gorja Ahaggar. Alžirski Ahaggar ili Hoggar planinski je masiv veličine Francuske, a nalazi se usred pustinje Sahare. Legenda govori da su Tuarezi, koji više od dvije tisuće godina nastanjuju to čudesno područje nazivano “krajem svijeta”, dovodili kraljici Antinei mlade francuske vojnike koje je ona zavodila, a potom ubijala. Na toj se legendi temelji priča romana Pierrea Benoita “L Atlantide” iz 1919. godine. Legenda je postala još privlačnija kad je 1925. godine na području Ahaggara otkriven ženski kostur za koji se vjeruje da pripada Antinei, a pokopan je uz najviše kraljevske počasti.