Zrilić: “Dok sam tu, ne mislim prodavati zgradu Županije”

Kad bi se našlo neko novo i optimalno dobro rješenje za nas, mi bi se preselili. Ovako nemamo ni sredstva niti prostor za selidbu. Uglavnom, i da se zgrada prodaje, ja je ne bih prodao osim za svrhe javne namjene, kaže Zrilić
Neko vrijeme u našem su gradu prilično glasna bila govorkanja o tome da se Županija treba izmjestiti s Poluotoka negdje na periferiju. Govorilo se i da bi se zgrada prodala za namjene hotela, a izmještanjem institucije s Poluotoka, jer konkretno ne postoji razlog zbog kojeg bi ona fizički bila “vezana” za Poluotok, riješio bi se i dio sveprisutnog problema parkinga u centru. Za komentar smo upitali župana Zadarske županije Stipu Zrilića.
– Gdje bi mi trebali ići? I da hoćemo, nemamo gdje, kazao nam je odmah Zrilić. Upitali smo ga smatra li da uredi županije i njeni službenici uopće trebaju bili na Poluotoku ili se za njih treba naći alternativni smještaj.
– Mi smo tu jer smo tu. Nemamo drugu lokaciju. Ova zgrada je dosta stara i potrebno joj je uređenje. Ima par ureda u kojima je dobro stanje, ali općenito nije najbolja za ono što mi trebamo. Potrebna nam je bolja vijećnica za rad vijećnika, ali i za rad novinara koji dolaze pratiti vijeća i sastanke. Ja je ne mislim prodavati niti predlagati za prodaju dok sam tu. Kad bi se našlo neko novo i optimalno dobro rješenje za nas, mi bi se preselili. Ovako nemamo ni sredstva niti prostor za selidbu. Uglavnom, i da se zgrada prodaje, ja je ne bih prodao osim za svrhe javne namjene.
Za život Poluotoka
O izmještanju Županije pitali smo i arhitekta Darka Franceschija, predsjednika Društva arhitekata Zadar.
– Razmišljanja o izmještanju ureda Županije iz zgrade na vrhu Poluotoka prisutna su u Zadru duže vrijeme. Ne znam koje se službe Županije nalaze u zgradi, poznato mi je da se neke službe Županije nalaze se na više lokacija u gradu pa je za očekivati da bi njihovo konsolidiranje doprinijelo efikasnosti rada županijskih ureda. Međutim, prilikom donošenja odluke da se izmjeste ovi ili bilo koji drugi uredi javnih ustanova trebali bi i Županija i Grad dobro razmisliti o novoj upotrebi zgrade na jednoj od najatraktivijih lokacija u gradu, odnosno o posljedicama takvog poteza na Poluotok, a time i na cijeli grad. Kakav efekt imaju izmještanja javnih ustanova sa Poluotoka? Bi li godinama nakon iseljenja gledali zgradu na jednoj od najatraktivijih lokacija kako propada, jer prodaja zgrade privatnom investitoru nije nikakav garancija za njezinu svrsishodnu prenamjenu? Ne trebam posebno spominjati primjer bivšeg Hotela Zagreb i današnje stanje te zgrade. Svakodnevno smo svjedoci zatvaranja dućana i ureda na Poluotoku. Poluotok je izvan ljetnih mjeseci sve pustiji osim u jutarnjim satima. Izmještanjem javnih ustanova taj bi se trend ne samo nastavio nego i pojačao. Namještenici koji rade u javnim uredima dolaze na Poluotok, obavljaju na Poluotoku svakodnevne poslove, susreću se sa poznatima, a tako isto i građani koji trebaju njihove usluge. To je sastavni, neizbježni element koji čini grad gradom, mediteranski grad pogotovo. Stoga, po mome, javne službe ne samo da ne bi trebale odlaziti sa Poluotoka, već se daleko više fokusirati na pronalaženje načina da se Poluotok revitalizira.
Hotel ili nešto drugo?
Franceschi nam je pojasnio i čemu je zgrada Županije, nekad u narodu poznata i pod nazivom “Dom JNA” služila kroz povijest.
– Koliko je meni poznato, zgrada je bila građena za sjedište guvernera Dalmacije za vrijeme Austrije, kada je Zadar bio glavni grad Dalmacije. Dakle današnja funkcija zgrade je dosljedna njezinoj originalnoj namjeni. Prenamjena zgrade u neku drugu svrhu zahtjevala bi velika financijska sredstva. Često se u javnosti čuje da bi zgradu trebalo prenamjeniti u hotel. Koliko je takva investicija realistična s obzirom na potrebna sredstva da se zgrada rekonstruira i prenamjeni za takvu namjenu, potpuno drugačiju od one za koju je bila originalno izgrađena, pogotovo kad čujemo da hotelska industrija radi na rubu rentabilnosti i povrat na investirano se čeka destljećima? Navodim primjer prenamjene u hotel, to sigurno nije jedina opcija, ali bi trebalo promisliti o, za potencijalnog investitora najrealnijim, a za grad najpogodnijim sadržajima, zaključio je Franceschi.

 KAKO TO RADE U BELGIJI

Nedavno su dodijeljene prestižne nagrade za arhitekturu Holcim Awards 2011 Europe. Srebrnu nagradu dobio je španjolski arhitekt Carlos Arroyo koji je izradio projekt prenamjene stare tvornice u prostore gradske uprave i multifunkcionalnog sjedišta u belgijskom gradu Oostkampu. Radi se o bivšoj tvornici Coca-Cole koja se prostire na 4 hektara. U komentaru žirija nagrade stoji: “Osim svoje održive gradnje, projekt smatramo izvanrednim u smislu socijalne održivosti i zbog sudjelovanja u procesu planiranja. Zajednička akumulacija programa, njegov postupak i rezultatirajući dizajn za otvorenu glavnu dvoranu je izvanredan primjer za transparentnost u državnoj arhitekturi.”
– Primjera izmještanja ima u svim povijesnim gradovima, novi način života uvjetuje promjene. Međutim to ne smije biti razlog da se povijesnim jezgrama okrenu leđa i da se prepuste propadanju već se treba dodatno potruditi da se unatoč neizbježnih promjena nadje način da stari centri žive punim životom, a ne kao gradovi muzeji za posjet turista na par sati. Oni to zavrijeđuju i višestruko uzvraćaju uloženo, kaže Franceschi.
Ostaje pitanje kako bi bilo da se nešto slično učini sa praznim hangarima u Gaženici.